Erol Avdović
Dok su se Josipović i Tadić nastavljaju jedno drugom “ispričavati”, pardon “izvinjavati”, Davutoglu je “većem katoliku od Pape”, Radmanoviću, u sred bosanske Banja Luke rekao: Stop! I ovo je Bosna “jarane”! I zato ispravno tražio da se predsjednik Predsjedništva BiH sa njim rukuje pod zastavom Bosne i Hercegovine.
 |
| Ahmed Davutoglu i Ban Ki-moon (photo - Luiz Rampelotto Europanews Wire) |
Sječate li se kad je Dodik u Trebinju pomahnitalo bacio zastavu Bosne i Hercegovine sa stola? I sječate li se blijedih ii brzo ugaslih medijskih, političkih i ostalih “bosanskih” reakcija o tome? Zamislite samo da je guverner Texasa ili neki dužnosnik Kalifornije, tako brutalno odgurnuo zastavu SAD sa stola. Kakav bi to incident bio? O njemu bi se godinama pričalo, i što je još važnije bio bi adekvatno sankcionisan. A Dodikov incident već “zaboravljen”?!
Zato mi i gesta šefa turske diplomacije Ahmeda Davutoglua, da zatraži ujklanjanje entiteske zastave sa mjesta gdje se trebao susresti sa čelnikom državnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a ne nekim entiteskim zvančnikom – izgleda kao više od trunke probudjene savjesti.
DOMAĆI PREVARANTI SU NAJGORI
To su odavno trebali učiniti evropski, američki i drugi svjetski zvaničnici koji su svašta pričali, i još više svašta slušali pod zastavom “republike” sa ekskluzivnim jednonacionalnim nazivom, u multietničkoj Bosni. Naravno, od tih bjelosvjetskih političara, samo su gori domaći (bosanski) prevaranti, kojima su od Daytona na ovamo -- puna usta “republike srpske”, koju bez zadrške medijski i politički, svakako promoviraju puneći vlastite džepove zalutalim brodovima oružja i preprodajom basme za nikad skrojene zastave.
Mnogo je toga u Bosni posljednih godina samo po sebi “contradicio in ajecte” (kontradiktorno u svom pridjevu ili opisu). Zapravo, Davutoglu je pogodio u sam centar mete bosanskog problema. Onaj, u koga medjunarodni dužnosnici već godinama ležerno zabijaju “micado” strelice, ležerno kao da su u nekom engleskom “pubu”. A ne u balkanskoj krčmi u kojoj su zadugo bila pogašena svjetla!
Bez straha je šef turske diplomacije dotaknuo svu izvitoperenost bosanske zbilje, u kojoj ponajviše domaći akteri glume, žmire, prave kao da se ne vide – iz straha, da ne naruše perfektni klepotomanski balans podjele pokradenog narodnog kolača. Sram i stid bilo te odlagače prljavištine pod divni bosanski čilim trajanja.
KO OVDJE IMA AMNEZIJU
Tačnije, gospodin Davutoglu je svoju ruku stavio u ključalost bh.političkog procesa, u kojem se od Dajtonskog mirovnog sporazuma, evo već 15 godina uz asistenciju, direktive (žmirenje na jedno ili oba oka, manje ili više) medjunarodne zajednice - pokušava od BiH stvoriti “nova država”.
Jer, kao ona stara, Republika BiH, tolerantna i u granicama svoje tadašnje ekonomske moći - nije bila dobra, pa ju je trebalo podjeliti po nacionalnim šavovima?!
A sjetite se samo svjetskih bh.kompanija: Energoinvest, Hidrogradnja, Unis, Pretis, Šipad, u vrijeme sarajevske Zimske olimpijade 1984... Bile su redom jače od Gorenja, Iskre, Lesnine - sadašnjih osrednjih evropskih kompanija. Toliko o bosanskom znanju: “know-how”, što bi rekli.
Dobro je bar, da je nekom “prekipilo” zbog Bosne: dosta je više bacanja prašine u oči i skrivanja prljavštine pod čilim. Da, gospodin Davutoglu je stavio ruke u vrelu bosansku vodu po cjenu da dobije opekotine. Ali, onda je svima pokazao i čiste dlanove – prkoseći:
“Vaša me mala vatra ne može opeći, ali me već nervira i riješili smo je ugasiti”, kao da je rekao šuteći. Potom je poslao turske aeroplane (Turkish Airways) da evakuiše gradjane BiH iz doista uzavrelog Egipta. Toliko o turskoj preduzimljivosti.
Kad je entiteska zastava u pitanju, turski ministar vanjskih poslova učinio je ono što su prije njega morali učiniti predsjednici Hrvatske Ivo Josipović, pa i “drugačiji od Miloševića”, novi, “demokratski”, “šarmantni” (koristim samo neke epitete iz spektra medijske reciklaže nevažnih atributa) – Boris Tadić, dok su davali verbalnu podršku cjelovitosti BiH. I usput počesto zaobilazili Sarajevo, na putu za Banjaluku i Mostar?!
NOMEN EST OMEN – IME JE USUD
Svi oni su redom trebali zahtjevati da se entiteski simboli, uključujući i bajraci RS ne stavljaju u prvi plan tamo gdje se treba vijoriti državna zastava BiH: Tu plavo-zlatnu, sa bijelim evropskim zvjezdama, eto, od svake povijesne tradicije “operisanu” zastavu poslije Daytona svi prihvatili. Jesu li? Hajde da gatamo!
Znaju to dobro i medjunarodni dužnosnici, ako na to već nije dovoljno pažnje obraćao frustrirani bosanski puk – “Nomen est Omen” (Ime je usud). Znaju to već preko 100 godina u Beogradu, kad već ne znaju u - ošamućenom Sarajevu.
Svaka čast Davutoglu što je podsjetio Nebojšu Radmanovića koga on nominalno predstavlja kao predsjedavajući Predsjedništva BiH: I ispod koje se zastave može rukovati sa minstrom vanjskih poslova Turske; ili Kine, svejedno. Dakako, samo ispod bosanske!
Spasio je Davutoglu u tom času čast bosansku. Ali koga zanima “bosanska čast” dok traje “kulturno” razvlaćenje pameti, onim preživjelim Bosancima, dovedenim na razinu nove borbe za goli (materijalni) opstanak.
Bosanci (i južni Bosanci, t.j. Bosanci iz Hercegovine), što je ime, koje im svima pripada -- po zemlji Bosni, prepoznate još na kartama Rimskog carstva (vidi “Bosnae Iliricum” – Bosna prije Rima itd.), zaboravan su svijet u svojoj “nepodnošljivoj la(h)koći postojanja”. A kako i ne bi kad se stalno bore za taj fizički opstanak. U ratu, pa evo onda i u miru!
Progutali su ti “stari” Bosanci, taj dobri i plemeniti narod, olahko (ne samo) Karadžićev “mamac” o imenu manjeg bh.entiteta. I što me najviše čudi, izgovaraju godinama sa takvom slašću puno ime “RS” – kao da je to puno “ime i prezime”. A ustvari radi se, prekrštenom (preimenovanom) dijelu vlastitog povijesnog kontinuiteta. Toliko o bosanskom novinarskom umjeću u Bosni i nadalje!
I sad, neki koji još imaju mrvicu sačuvanog ponosa u sebi - još “moraju” podnjeti da se njihova državna zastava baca sa stola, a svjetski ministri vanjskih poslova primaju pod entiteskim obilježjima, i to kakvim. I nikoga od pozvanih u Bosni, čini se posebno ne uzbudjuje?! Treba l dalje pisati o ponosu i dostojanstvu?
BALKANIZACIJA ILI EUROPEIZACIJA
E, ako su Bosanci, čak i neki Amerikanci, i mnogi Evropljani na to zaboravili, evo – izgleda nisu Turci. Nisu to zaboravili ovi moderni Turci, koji su sa Otomanima raščistili 1920-tih. Oni Turci, koji evo 2010/2011 - predsjedavaju Vijećem Parlamentarne skupštine Evrope; koji su odavno druga armija po jačini u NATO Savezu i 16-ta ekonomija u svijetu… I, kojima se ne prodaje lako “rog za svjeću”. Na sreću Turci ne gledaju TV Pink i ne slušaju “turbo folk” - made in Serbia.
Ruku na srce, Turci su medju prvima, koji ovoga časa ne dozvoljavaju gutanje bosanskog identiteta, čak i kada insistiraju na lokalnom regionalnom (balkanskom) koliko i evropskom regionalnom uvezivanju. Jer oni su garant – da nema gutanja Bosne, agresivno ili tiho (soft, “kulturnim” TV Pink metodama, na temelju “istog jezika”) od strane susjednih veliko državnih projekata. Toliko o “turskoj balkanizaciji”.
Uostalom, dok su se Josipović i Tadić jedno drugom “ispričavali”, pardon “izvinjavali”, Dautoglu je “većem katoliku od Pape”, Radmanoviću, u sred bosanske Banja Luke rekao – Stop! I ovo je Bosna “jarane”.
I gotovo da sam siguran, da će Ahmed Davutoglu u Banja Luci održati (obećano) predavanje o “otvaranja novih vidika”, uz rušenje starih predrasuda poput čunjeva u nekoj novoj, sasvim automatiziranoj (evropskoj) kuglani. Tu nadomak ruševina i novih temelja svebalkanskog (UNESCO) spomenika kulture – svima pripadajuće Ferhadije. One ljepotice po kojoj je Banja Luka poznata, kao što je i Sarajevo poznato po Katedrali i Staroj pravoslavnoj crkvi u srcu Baščaršije, po Begovoj dzamiji I sačuvanoj Hagadi. Itako dalje, i tamo daleko.
Nema komentara:
Objavi komentar