Piše: Erol Avdović (Avaz - link)
Zvuči gotovo nevjerovatno, ali manji bh. entitet, iako siromašniji dio Bosne i Hercegovine, troši više novca za lobiranje u SAD nego bilo ko drugi s jugoistoka Evrope. Republika Srpska (RS) je na trećem, globalnom mjestu u Vašingtonu, odmah nakon prebogatih Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji također izdvajaju milionske svote novca za lobiranje u Americi.
Na prvom su Kajmanski Otoci, koji u Americi pozitivno troše svoje dolare za promoviranje svojih turističkih ljepota.
Na prvom su Kajmanski Otoci, koji u Americi pozitivno troše svoje dolare za promoviranje svojih turističkih ljepota.
Ambiciozni projekti
Prema analizi zaklade "The Sunlight Foundation" koja se može naći na njihovoj internet-stranici (http://reporting.sunlightfoundation.com/2010/top-players-2009/), Vlada u Banjoj Luci izdvojila je 2010. godine iz džepova svojih poreznih obveznika nevjerovatnih 4,6 miliona dolara za pridobivanje utjecaja među američkim dužnosnicima. Uzimajući u obzir da su, prema istim izvorima, bogati UAE potrošili svega 700.000 dolara više (ukupno 5,3 miliona), promovirajući samo svoje poslovne interese u 2010. godini, očito da je riječ o veoma ambiciozno zamišljenim projektima iz manjeg bh. entiteta, što svakako otvara pitanje otkud RS toliki novac?
Od 2007. do 2011. godine RS potrošila je čak oko 13 miliona dolara za iste poslove u Vašingtonu. A samo u prvom polugodištu ove godine za lobiranje u američkoj prijestonici izdvojila je 1,7 miliona dolara. U ovu sumu ne spadaju fondovi koji su s istom namjenom potrošeni u evropskim centrima moći. Novac, očigledno, nije potrošen na dovođenje američkih investitora u BiH.
Neke od najpoznatijih i svakako najskupljih lobističkih firmi ili kako ih novinari zbog svoje agresivnosti nazivaju "lobističke ajkule" rade u korist interesa RS, koji se često ne podudaraju s interesima države BiH.
Od maja 2009. kompanija "Picard Kentz and Rowe LLP" predstavlja u Vašingtonu RS u skladu s vrlo strogim, ali jasno definiranim zakonima SAD o agenturi u korist strane države. To samo po sebi predstavlja kontroverzu, jer niko od bh. diplomata s "adekvatnim" pravnim znanjem u Americi ne primjećuje da RS, koja nije država, već entitet u sklopu BiH, ne bi valjda smjela ili mogla da koristi usluge agenture koje su dozvoljene državama. Jedina dobra stvar oko ovoga je što američki zakoni insistiraju da agenture u Vašingtonu do posljednjeg dolara transparentno posluju, pa otuda i znamo o potrošenom novcu iz RS.
Kompanija "Picard Kentz and Rowe" za RS je u proteklom periodu, između ostalog, razvijala "cjelovitu medijsku strategiju u SAD". Najvjerovatnije je i kao dio tih aktivnosti otvoreno prvo "pravo" dopisništvo jednog lista iz regiona u Vašingtonu, gdje odnedavno radi dopisnički ured "Nezavisnih novina". To je opet drugi kuriozitet, znajući da se u Americi za dopisničke poslove, recimo, svi veći hrvatski mediji odavno za mnogo skromnija sredstva, bez kirije za dopisničke urede i slično, angažiraju samo lokalci.
Strategija prema UN-u
Ista firma za RS razvija i "strategiju komunikacija" prema UN-u i EU. No, mnogima koji ove institucije prate na licu mjesta već godinama nije jasno šta Amerikanci zapravo rade u svjetskoj organizaciji "predstavljajući RS", gdje su zvanično predstavljeni samo interesi BiH kao redovne članice UN-a (?!) Uz negativnu selekciju jednog dijela starih bh. diplomatskih kadrova u Njujorku, koji prvo vode računa o sebi, pa onda o interesima BiH, ovo je dodatni udarac bh. predstavljanju u Americi.
Firma objavljuje svoju internet-stranicu - (www.bihdaytonproject.com), koja je opisana kao "centrala za prikupljanje članaka, vijesti, komentara i dokumenata" vezanih uz BiH i Dejtonski sporazum. Na stranici su obično i "urednički" komentari koji kritiziraju nastojanja da se BiH centralizira kao država, uz sugestije kako bi se njena državna struktura mogla još više politički olabaviti u korist entitetskog ustroja.
Koliko masno RS naplaćuju znani američki lobisti, pokazuje podatak da je Ralf Džonson (Ralph Johnson), inače bivši zamjenik visokog predstavnika u BiH (koji je u Sarajevu službovao od avgusta 1999. do jula 2001.), u drugoj polovini lobističkoj kompaniji 2010. fakturisao oko 34.000 dolara za putovanja na relaciji Vašington - Njujork, Beč - Beograd. Radi se o firmi "Quinn Gillespie & Associates LLC", koja radi u korist RS u Americi.
Šta u cijeloj priči rade političari iz bh. prijestonice
S obzirom na to da je RS zapravo "ekskluzivni" lobista iz BiH u Vašingtonu, jer je, kako to tvrde analitičari, lobiranje u korist Federacije ili države u cjelini gotovo ravno nuli, to znači da je "istina" koja se u Vašingtonu plasira o BiH, posebno prema republikanskim dijelovima Kongresa, okrenuta samo u jednom pravcu, u smjeru Banje Luke.
Admir Šerifović, predsjednik jedine bh. lobističke organizacije "Bosniak American Advisory Council for Bosnia and Herzegovina" (BAACBH), koja i pored etničke odrednice u svom imenu, lobira u korist cijele BiH, kaže nam da u Sarajevu nema puno interesa za njihov rad, jer je on prije svega nestranački.
- Da biste kao država napravili vidljive pomake u politici u Vašingtonu, potrebno je da imate konkretnu, konzistentnu i dugoročnu strategiju djelovanja i prisustva pri institucijama američke zakonodavne i izvršne vlasti, u think-tanks (trustovima mozgova), medijima američkog javnog mnijenja. Za tako nešto potrebno je odvojiti finansijska sredstava i naći profesionalce koji se bave lobiranjem i zalaganjem u vaše ime - kaže Šerifović.
Toga, naravno, tvrde gotovo svi upućeni, dakle novca, volje ili političkog razumijevanja u Sarajevu do sada nije bilo. Sve dok bude tako, nikoga ne treba čuditi sve češća "diplomatska zbunjenost" međunarodne zajednice u BiH koja uz hronični nedostatak vremena u Vašingtonu da se pored Srednjeg istoka i svih krupnih globalnih pitanja SAD još bavi Balkanom, politička agonija stanovat će na istoj adresi u BiH.
Prema analizi zaklade "The Sunlight Foundation" koja se može naći na njihovoj internet-stranici (http://reporting.sunlightfoundation.com/2010/top-players-2009/), Vlada u Banjoj Luci izdvojila je 2010. godine iz džepova svojih poreznih obveznika nevjerovatnih 4,6 miliona dolara za pridobivanje utjecaja među američkim dužnosnicima. Uzimajući u obzir da su, prema istim izvorima, bogati UAE potrošili svega 700.000 dolara više (ukupno 5,3 miliona), promovirajući samo svoje poslovne interese u 2010. godini, očito da je riječ o veoma ambiciozno zamišljenim projektima iz manjeg bh. entiteta, što svakako otvara pitanje otkud RS toliki novac?
Od 2007. do 2011. godine RS potrošila je čak oko 13 miliona dolara za iste poslove u Vašingtonu. A samo u prvom polugodištu ove godine za lobiranje u američkoj prijestonici izdvojila je 1,7 miliona dolara. U ovu sumu ne spadaju fondovi koji su s istom namjenom potrošeni u evropskim centrima moći. Novac, očigledno, nije potrošen na dovođenje američkih investitora u BiH.
Neke od najpoznatijih i svakako najskupljih lobističkih firmi ili kako ih novinari zbog svoje agresivnosti nazivaju "lobističke ajkule" rade u korist interesa RS, koji se često ne podudaraju s interesima države BiH.
Od maja 2009. kompanija "Picard Kentz and Rowe LLP" predstavlja u Vašingtonu RS u skladu s vrlo strogim, ali jasno definiranim zakonima SAD o agenturi u korist strane države. To samo po sebi predstavlja kontroverzu, jer niko od bh. diplomata s "adekvatnim" pravnim znanjem u Americi ne primjećuje da RS, koja nije država, već entitet u sklopu BiH, ne bi valjda smjela ili mogla da koristi usluge agenture koje su dozvoljene državama. Jedina dobra stvar oko ovoga je što američki zakoni insistiraju da agenture u Vašingtonu do posljednjeg dolara transparentno posluju, pa otuda i znamo o potrošenom novcu iz RS.
Kompanija "Picard Kentz and Rowe" za RS je u proteklom periodu, između ostalog, razvijala "cjelovitu medijsku strategiju u SAD". Najvjerovatnije je i kao dio tih aktivnosti otvoreno prvo "pravo" dopisništvo jednog lista iz regiona u Vašingtonu, gdje odnedavno radi dopisnički ured "Nezavisnih novina". To je opet drugi kuriozitet, znajući da se u Americi za dopisničke poslove, recimo, svi veći hrvatski mediji odavno za mnogo skromnija sredstva, bez kirije za dopisničke urede i slično, angažiraju samo lokalci.
Strategija prema UN-u
Ista firma za RS razvija i "strategiju komunikacija" prema UN-u i EU. No, mnogima koji ove institucije prate na licu mjesta već godinama nije jasno šta Amerikanci zapravo rade u svjetskoj organizaciji "predstavljajući RS", gdje su zvanično predstavljeni samo interesi BiH kao redovne članice UN-a (?!) Uz negativnu selekciju jednog dijela starih bh. diplomatskih kadrova u Njujorku, koji prvo vode računa o sebi, pa onda o interesima BiH, ovo je dodatni udarac bh. predstavljanju u Americi.
Firma objavljuje svoju internet-stranicu - (www.bihdaytonproject.com), koja je opisana kao "centrala za prikupljanje članaka, vijesti, komentara i dokumenata" vezanih uz BiH i Dejtonski sporazum. Na stranici su obično i "urednički" komentari koji kritiziraju nastojanja da se BiH centralizira kao država, uz sugestije kako bi se njena državna struktura mogla još više politički olabaviti u korist entitetskog ustroja.
Koliko masno RS naplaćuju znani američki lobisti, pokazuje podatak da je Ralf Džonson (Ralph Johnson), inače bivši zamjenik visokog predstavnika u BiH (koji je u Sarajevu službovao od avgusta 1999. do jula 2001.), u drugoj polovini lobističkoj kompaniji 2010. fakturisao oko 34.000 dolara za putovanja na relaciji Vašington - Njujork, Beč - Beograd. Radi se o firmi "Quinn Gillespie & Associates LLC", koja radi u korist RS u Americi.
Šta u cijeloj priči rade političari iz bh. prijestonice
S obzirom na to da je RS zapravo "ekskluzivni" lobista iz BiH u Vašingtonu, jer je, kako to tvrde analitičari, lobiranje u korist Federacije ili države u cjelini gotovo ravno nuli, to znači da je "istina" koja se u Vašingtonu plasira o BiH, posebno prema republikanskim dijelovima Kongresa, okrenuta samo u jednom pravcu, u smjeru Banje Luke.
Admir Šerifović, predsjednik jedine bh. lobističke organizacije "Bosniak American Advisory Council for Bosnia and Herzegovina" (BAACBH), koja i pored etničke odrednice u svom imenu, lobira u korist cijele BiH, kaže nam da u Sarajevu nema puno interesa za njihov rad, jer je on prije svega nestranački.
- Da biste kao država napravili vidljive pomake u politici u Vašingtonu, potrebno je da imate konkretnu, konzistentnu i dugoročnu strategiju djelovanja i prisustva pri institucijama američke zakonodavne i izvršne vlasti, u think-tanks (trustovima mozgova), medijima američkog javnog mnijenja. Za tako nešto potrebno je odvojiti finansijska sredstava i naći profesionalce koji se bave lobiranjem i zalaganjem u vaše ime - kaže Šerifović.
Toga, naravno, tvrde gotovo svi upućeni, dakle novca, volje ili političkog razumijevanja u Sarajevu do sada nije bilo. Sve dok bude tako, nikoga ne treba čuditi sve češća "diplomatska zbunjenost" međunarodne zajednice u BiH koja uz hronični nedostatak vremena u Vašingtonu da se pored Srednjeg istoka i svih krupnih globalnih pitanja SAD još bavi Balkanom, politička agonija stanovat će na istoj adresi u BiH.
Nema komentara:
Objavi komentar