Vijeće sigurnosti UN-a, progovorilo jednim glasom oko Libije, namećući sankcije Gadafijevom režimu uključujuči i embargo na oružje. Po srijedi je opasna kriza s neizvjeznim sigurnosnim i ekonomskim posljedicama.
Zbog mnogo čega, čak su se i Rusija i Kina složile da se Medjunarodni krivični sud (ICC) u Haagu, ovlasti da započne istragu: da li je Gadafijev režim počinio zločine protiv čovječnosti, i sve to referira Vijeću sigurnosti.
Potvrdjena je i “crna lista” od 17 lica, sve iz (porodičnog) Gadafijevog okruženja, čiji je manevarski prostor potpuno sužen. Iako Gadafi može još pružiti krvavi otpor, ima analitičara koji predvidjaju da bi mogao završiti kao Musolini. Post-Gadafijeva Libija, sada je samo pitanje vremena.
Libija je prva arapska zemlja, od kako su krenuli pučki protesti u tom dijelu svijeta – u kojoj je medjunarodna zajednica na čelu sa UN-om već stvorila uvjete za potpunu smjenu vlasti.
Libijska kriza tretirana je drugačije u centrali UN-a u New Yorku. A potom, bez velikog kašnjenja, kao u slučaju Tunisa i Egipta - i u Washingtonu; taj angažman pokazuje i kako je politika ubrzano pokušava uhvatiti korake sa “facebook i twitter revolucijom”. Pokušavaju se izbjeći i “bosanske greške” koje UN nosi kao mrlju na savjesti iz 1990-tih; neće vice biti nazovi “no-fly” zone.
Brzoj reakciji medjunarodne zajednice, ide na ruku, da UN-a ne vode više ljudi poput Boutrosa Ghalia, te da na East Riveru nema previše aparatčika poput Jasushi Akashija. Pored svih kritika – Ban Ki-moon bi mogao postati heroj ove krize.
Generalni sekretar UN-a, nastavlja bez dlake na jeziku upozoravati i s čim se sve suočava region zbog Libije. Zatražio je od Evrope da ostavi otvorene granice za moguće izbjeglice.
Referirajući Gadafija Medjunarodnom krivičnom sudu, Ban je pod lupu stavio i višegodišnja monetarna prijateljstva sa Gadafijem i balkanskih lidera, o čemu piše i londonski “Economist”.
Gadafi je bio i ostao saveznik Miloševiševe i one postmiloševićeve Srbije. Njegova dugogodišnja ovisnost o srbijasnakim, koliko i ruskim i ukrajinskim plaćenicima raznih fela – prepoznata je u UN-u.
Zato je (ne)shvatljivo, kako neko u Sarajevu podržava ispranje mozga onima, koji dolazeći iz Tripolija tvrde, kako su svjetski mediji, skoro pa izmislili krvave nemire od Bengazija do Tripolija.
Valja pročitati rezoluciju Vijeća sigurnosti “broj 1970”, koju su izglasale svih 15 članica Vijeća sigurnosti, uključujući i BiH. Za političare na Balkanu to je još jedan impuls - da se počne živjeti sa moralnim, a ne samo interesnim načelima. Bosna zapravo nije izuzetak.
Nema komentara:
Objavi komentar