NIXONOV CENTAR OTVORIO VRATA BOBU WOODWARDU

Erol Avdović

Richard Nixon at the UN
(Photo UN 1968) 

NEW YORK, (Webpublicapress) – Jedan od dvojice najslavnijih američkih političkih reportera Bob Woodvard, koji je zajedno sa Carlom Bernsteinom, 1973, nakon serije napisa u Washington Postu, iz Bijele kuće praktično otjerao sa vlasti tadašnjeg predsjednika Richarda Nixona, pojavio se početkom sedmice u Nixonovoj biblioteci u gradiću Yorba Linda u Kaliforniji (California).

Bio je pozvan da govori upravo o čuvenoj aferi Watergate, koja je dobila naziv po ne manje čuvenom hotelu u Washingtonu, nadomak Bijele kuće, iz koga su agenti američkih sigurnosnih službi pratili Nixonove protuzakonite radnje. Woodward i Bernstein, zahvaljujući svom “dubokom grlu” – špijunu iz državne službe, sve su doznali prvi i o tome uredno izvještavali javnost, otkrivajući metode koje je Nixon koristio  za prisluškivanje, praćenje i kontrolu svojih političkih protivnika.

NIXONOV MUZEJ KAPITULIRAO

Woodward se pojavio medju četiri zida onog istog muzeja, u kojem su medju citatima Nixonovih neprijatelja na čelnom mjestu stajale i neke rečenice iz sve samih bestsellera ovog novinara, koje bivšeg predsjednika SAD nisu slikale u ružičastom. Iako je svojevremeno, kada je početkom 90-tih godina muzej otvoren, jedan od njegovih direktora predvidio, da se muzejska kapija “nikad neće otvoriti za Woodwarda”, koji je Nixona bukvalno srušio sa vlasti, vremena su se očigledno promjenila.

Američki novinari, koji su ovaj dogadja propratili čak navode da se, da je Woodwardovo gostovanje u Nixonovom muzeju – dokaz da vremena “ne samo teku, već i marširaju naprijed”. No, ima tu još ponešto od stare sintagme, o tome da “vrijeme liječi sve rane”, te američkog dodatka na tu univerzalnu poslovicu, “a novac i ožiljke”.

KANADSKI POVJESNIČAR ZA AMERIČKU HISTORIJU

Iza ovog, moglo bi se reči egzotičnog susreta najslavnijeg američkog političkog reportera u posljednjih pola stolječa, sa onima koji čuvaju uspomenu na predsjednika, koga je Woodward ni manje ni više, već ocrnio kao političkog prevaranta, makijavelistu spremnog da potpuno dokusuri svoje političke neprijatelje, pa američkog političkog štetočinu, ipak stoji činjenica, da Nixonovim muzejom u Yorbi, od 2007, upravlja američki Nacionalni arhiv  (National Archives).

Muzejom i bibliotekom Nixonovog centra, od te godine više ne gospodare republikanski lojalisti, još manje na temelju privatnog poslovanja, jer država je preuzela brigu o predsjednikovoj zaostavštini. Čak šta više, država je za direktora Nixonovog muzeja dovela, kako to navode američki mediji – “karizmatičnog historičara iz Kanade”.  Novi direktor – Tim Naftali, nije čak niti američki državljanin, ali vrijedno bradi, da prostorije muzeja, kako to navode američki mediji – postanu mjesto historijskog dijaloga.

U medjuvremenu, Bob Woodward proslavio je svoj 68 rodjendan, i u Nixonovoj se biblioteci pojavio sa svojim nekadašnjim izvršnim urednikom Ben Bradlyijem, koji je nedavno napunio 90 godina. Njih dvojica rade timski, od kad je Woodward, 1960 prvi put izvještavao za Washington Post, upravo o Nixonov izbornoj kampanji za predsjednika.

DA NIJE BILO HRABROG UREDNIKA …

Bradley je isto tako “priča za sebe”, jer je za razliku od drugioh urednika – 1971, odlučio da objavljuje tada kontraverzne novinske izvještaje mladih reportera Woodwarda i Bernsteina. Zbog toga je direktno ušao u konfrontaciju sa Nixonovom Bijelom kućom.

Kao urednik s senzibilitetom za povijesna otkriča, Bradley ne samo da je raskrinkana do tad najveća korupcijska afera Watergate, već su pod njegovom supervizijom objavljeni i tzv. “Papiri Pentagona” (Pentagon Papers). Američki kroničari medijskih zbivanja od Atlantika do Pacifika, u zadnjih 100 godina – slažu se da su ti hrabri Bradleyevi urednički potezi, zapravo tada učinili, da Washington Post – budu novine kojima se enormno vjeruje.

U Svojoj 70.godini života, Bradley je 1991 otišao u mirovinu, “i od tada se bori da održi sebe u krizi novinske industrije u Washingtonu”, pišu američke novine, potencirajući kako je sve manje urednika i novinara sa takvim profesionalnim integritetom.

BIZARNO PRIZNANJE

Gostujući u Nixonovoj biblioteci, a odgovarajući na direktno pitanje iz publike, da li na Nixona, sa ove vremenske distance – gleda kao na dobrog predsjednika, Bradley je samo odmahnuo rukom.

Istom auditorijumu je medjutim otkrio, kako je za za odlazak Nixona sa vlasti, “izuzetno važan izvor” bio senatoriz Arizone Barry Goldwater, i to tokom cijelog novinskog pokrivanja skandala Watergate. Bilo je to u neku ruku i čudno otkriće i donekle bizarno priznanje:

“Niko ne bi pomislio da bi Barry Goldwater mogao imati prijatelja u Washington Postu, ali on je bio, hoću li to reći – ljubavnik od moje punice”, rekao je Bradley velikom broju okupljenih u Nixonovoj biblioteci u Yorbi. Na to ga je Woodward uz smijeh samo na kratko upozorio: “To je odavanje suviše informacija Ben”.

I ovom prilikom, baš kao da se radi o klasičnoj teatarskoj predstavi, dvojica slavnih novinara su potom evocirali neke od znanih “ratnih priča” iz afere Watergate. Na pomenutom “performansu” nije učestvovao Carl Bernstein.