BAN KI MOON ZABRINUT ZBOG NASTAVKA NATO KAMPANJE U LIBIJI

Erol Avdović
(Avaz - link)

Ban Ki-moon (UN photo 2011)

NEW YORK (Webpublicapress) – Gotovo kontradiktorno, zvučali su stavovi u generalnog sekretara UN-a Ban Ki-moona, koji se o Libiji oglasio u toku svoje afričke turneje, te američkog predsjednika Baracka Obame i britanskog premjera Davida Camerona, koji su o istom problem govorili, otprilike u isto vrijeme – u Londonu.

Po prvi put Ban je izrazio zabrinutost zbog zračne kampanje koalicionih snaga na ciljeve u Libiji, ostajući kratak, da prozove NATO Savez zbog toga.

BOMBARDOVANJE NIJE DOBRO

U telefonskom razgovoru sa premjerom Libije Al Baghdadi Ali al-Mahmoudijem, Ban Ki-moon je rekao, kako to za Webpublicapress navode izvori iz UN-a, da je njegov specijalni izaslanik, jordanski parlamentarac, Abdel-Elah al-Khatib, razgovarao sa liderima libijske opozicije, nakon njegove protekle posjete Tripoliju, ali je izrazio ii osobnu zabrinutost zbog civilnih žrtava.

“Generalni sekretar ponovo je izrazio gospodinu Al-Mahmoudiju njegovu najdublju zabrinutost zbog (zračne – op.a.) kampanje avio-napada u Libiji od strane zemalja koalicije”, rečeno je iz ureda Ban Ki-moonovog glasnogovornika u New Yorku.

NEUTRALNOST PRIJE SVEGA

“I to je ono što iznenadjuje, jer ovaj čelnik UN-a, gospodin Ban, zvuči skoro podudarno u najvećem broju pitanja sa američkobritanskim stavovima”, kaže za Webpublicapress Matthew Russel Lee, američki advokat i najpoznatiji bloger, koji svakodnevno kritički prati rad Svjetske organizacije u New Yorku.

U isto vrijeme, američki predsjednik i britanski premjer, prema navodima novinskih agenicija, navodno složili “kako treba pojačati vojne napade” na Muamera Gadafija, “dok Gadafi ne prestane sa napadima na civile i preda vlast”. Obama je čak rekao, da se “neće popustiti u pritisku na Gadafija”. No, što to znači, znajući da su Amerikanci već pretrpjeli kritiku, kako su “ostavili na cjedilu” zapadne saveznike (prije svega Britance i Francuze) na samom početku vojne intervencije protiv Libije – nije sasvim jasno.

Od samog početka izbijanja oružanih sukoba u Libiji, generalni sekretar UN-a, Ban Ki-moon bio je medju prvim liderima, koji su osudili nasilje prema civilima. Na samom početku, Ban je čak zvučao čak jasnije od američke državne tajnice Hillary Clinton, koja je na samom početku sukoba u Libiji izjavila da je “situacija suviše mutna da bi se donio sud, šta treba učiniti slijedeće”. Već tada, Ban je kako su analitičari pisali, “bio na pravoj strani historije” osudjujući upotrebu sile protiv prosvjedinka u Libiji: "Ako se ti napadi potvrde”, rekao je Ban Ki-moon na samom satartu sukoba u Libiji, “oni mogu biti ozbiljna povreda medjunarodnog humanitarnog prava”.

I doista, glavni tužitelj Stalnog krivičnog suda (International Criminal Court – ICC), Luis Moreno-Ocampo, podigao je 16 maja optužnicu za zločine protiv čovječnosti protiv pukovnika Gadafija, te njegovog sina Saif Al Islam Gadafija, navodeći da njegov ured “ima dovoljno dokaza” protiv njih.

NEIZVJESNO DO KRAJA

No, analitičari poput Leea se slažu, da je krajnji cilj akcije u Libiji – “poptuno u magli”, te da je nejasno koja je n NATO-va strategija, jer “glasnovornici govore jedno, a generali rade malo drugačije”.

I Obama i Cameron su se složili, kako “nema govora o slanju kopnenih snaga u Libiju”. Svi se medjutim slažu da će vojna kampanja biti duga i neizvjesna, uz umjereni optimizam da će na kraju “Gadafi biti slomljen” i primoran da ode ili biti eliminiran. Pitanje je medjutim, da li će bez kopnenih snaga na uzavrelom pijesku Sahare, iz prahistorijskih pustinjskih pečina, i ko zna kakvih još tajnih bunkera i skloništa – biti tako “jednostavno” otjerati Gadafija.

U medjuvremenu, u Washingtonu je odobreno otvaranje prvog ureda Oslobodilačke organizacije sa sjedištem u Bengaziju, koje više niko ne naziva “pobunjenicima”, jer  - u to više nema sumnje, sa Gadafijem na čelu niko više ne može zamisliti buduću Libiju. Taj libijski oslobodilaški front, gotovo udomaćeno se  u zapadnim medijima naziva prodemokratski front Libije.