 |
| UN HRC - sve počelo 2006 (Webpublicapress 2011) |
Uspostava novog UN-ovog Vijeća za ljudska prava (2006), trebalo je da predstavlja novi početak u borbi za ljudska prava. Ovo Vijeće naslijedilo je bivši organ UN-a - Komisiju za ljudska prava, koja je djelovala punih 60 godina. Svi su očekivali da će rad sada da bude mnogo efikasniji, prenosi Reinhard Schweppe, predstavnik Njemačke u Vijeću za ljudska prava. "Novina je bila takozvani UPR. Univerzalni proces procjene stanja u pojedinim državama. To je bila neka vrsta 'državnog tehničkog pregleda' na polju poštivanja ljudskih prava." Ali, šta se zapravo dogodilo - čitajte u prilogu Deutsche Wellea.
U međuvremenu je ova procjena napravljena za skoro sve države svijeta. Cilj je bio da se otkriju propusti i da se publikuju u svjetskoj javnosti.
Napredak je vidljiv
To je sigurno bila pozitivna stvar, procjenjuju i aktivisti organizacije "Human Rights Watch". Glasnogovornica ove organizacije Julie de Rivero ističe još jednu stvar. Vijeće je postalo stalno prisutno u svijesti javnosti.
"Mislim da se na taj način promijenila dinamika. Vijeće je postalo institucija koja zasijeda skoro svaki dan. I za nas u nevladinim organizacijama time su se promijenile stvari jer sada i mi moramo da budemo spremni da pred ovim Vijećem u svakom trenutku damo svoju procjenu stanja", kaže De Rivero.
Početak je ipak bio težak. Članice Vijeća su postale države članice UN-a koje ne važe baš za prijatelje ljudskih prava - poput Kine, Saudijske Arabije, Kube ili Nigerije. Države osim toga često glasaju grupisane u blokove. Islamske zemlje tako skoro uvijek blokiraju rezolucije protiv Irana i često na dnevni red stavljaju probleme u Izraelu. Nekim vladama je polazilo za rukom da, uprkos tome što su umiješane u krvave građanske ratove, iz svega izađu čistih ruku.
Pobjede i porazi"Mislim da je najniža tačka ona na kojoj se bilo prilikom rasprave na vanrednoj sjednici o stanju u Šri Lanki. Šta je učinilo ovo Vijeće? Ono je čestitalo tamošnjoj vladi i istaklo kako ne smije biti miješanja u unutrašnje stvari te zemlje. Nijedna riječ nije izrečena o nedostatku zaštite civilnog stanovništva u građanskom ratu koji je tamo vladao", tvrdi Julie de Rivero.
Sadašnji predsjedavajući Vijeća, tajlandski diplomata Sihasak Phuangketkeov, ne želi da govori o tome koji je bio najsvjetliji trenutak u dosadašnjem radu. Ipak, on ističe da različite države imaju različite predstave o tome šta se podrazumijeva pod terminom "ljudska prava".
"Većina zapadnih zemalja obraća veću pažnju na politička prava u civilnom društvu. Kod zemalja u razvoju su stvari drugačije. Zbog izazova pred kojima se nalaze, one veću vrijednost poklanjanju privrednim, socijalnim i kulturnim pravima", kaže on. Phuangketkeov zaključuje kako je Vijeće u svakom slučaju napravilo napredak u svom radu, kako se radi mnogo ozbiljnije i disciplinovanije nego na početku.
"Zbog velike pažnje javnosti te zbog većeg broja posmatrača sjednica i članice moraju da pokažu veću odgovornost. One moraju da objasne javnosti šta čine."
Pregovori uglavnom iza kulisa
Do dogovora se uglavnom dolazi izvan sale za sastankePredstavnik Njemačke Reinhard Schweppe govori o mukotrpnim pregovorima koji se vode svaki put kada treba donijeti neku rezoluciju ili osuditi stanje u nekoj državi. Pri tome se vrlo često odluke ne donose na osnovu onoga što je rečeno tokom diskusija: "Često moram da prilikom rada dajem izjave, a da uopšte nisam siguran da li me svi slušaju. Odlučujuće diskusije se vode iza kulisa, među pojedinim grupama. Tu se govori o mogućim kompromisima i tu se odista dolazi do konačnog rezultata."I tako bi većina posmatrača najradije pričekala još neko vrijeme prije nego što donese svoj sud o bilansu rada Vijeća za ljudska prava. Proteklog proljeća je Vijeće uputilo važan signal time što je privremeno isključilo Libiju iz svog članstva. Da li će biti još ovakvih signala, znaće se tek kada prođe još nekoliko godina.
Deutsche Welle -- autori: Malte Pieper/Azer Slanjankić
Nema komentara:
Objavi komentar