Razgovarao: Erol Avdović
 |
| Larisa Kondracki |
The Whistleblower (Zvizdač istine – prev.aut.) je politički triler koji govori o autentičnim navodima Ketrin (Kathryn) Bolkovac, američke policajke hrvatskog porijekla, u sastavu UN policijskih snaga u BiH (IPTF), koja je 1996 otkrila umješanost visokih dužnosnika UN-a u trgovinu ljudima i zaštiti organizatora lanca prostitucije. Bolkovac koja je zbog svojih otkrića bukvalno protjerana iz UN-a, napisala je knjigu o tome, a po njoj je kandaska rediteljka Larisa Kondracki snimila film.
Uoči svoje američke premjere, 4.augusta - film je predpremjerno prikazan za grupu novinara u UN-u. Odmah nakon toga, u ekskluzivnom intervju za “Dnevni avaz” i Webpublicapress (pogledaj video - snimio Halil Mula za Webpublicapress) Kondracki je otkrila zašto ovaj film nije snimala u BiH, žašto je nije bilo na ovogodišnjem SFF-u, te odgovorila da li bi se angažovala na snimanju filma o srebreničkoj golgoti i ulozi UN-a u svemu tome.Prije svega, je li iko od ljudi iz visokih krugova medjunarodne zajednice, prije svega UN-a u Bosni, ikad odgovarali za ono što im Ketrin Bolkovac stavlja na dušu, a kako je to veoma esplicitno prikazano u vašem filmu?
Nažalost nije. I to nikad niko i nigdje, iako je to što se dogadjalo u Bosni jednostavno grozomorno. Kako što znate Ketrin Bolkovac više nikad nije dobila službu u nekoj medjunarodnoj organizaciji nakon što je istjerana iz UN-a u Sarajevu, zbog svojih otkrića: znači ona je platila za svoju istinoljubivost, a ostali su prošli bez ožiljka. Što je najgore privatna kompanija koja je radeći za UN, angažovala Ketrin, kao američku policajku u sastavu IPTF-a u BiH, a kojoj smo iz razumljivih razloga, u filmu promjenili ime, iako svi znaju o kome se radi, i dalje je angažovana preko UN-a na poslovima u Iraku ii Avganistanu…
PRIČA SE NASTAVLJA
Znači, nikom nije ni dlaka sa glave falila, a poslovi se i dalje dodjeljuju onima koji su u Bosni, kako to vi tvrdite u filmu – doprinosili lokalnom ali očito I globalnom kriminalnom miljeu: Pa je li to moguće?
Nažalost – moguće je! Niko još nije odgovarao, ali, mi još ne gubimo nadu i očekujemo da će ovaj film pokrenuti otvorenu debatu, uključujući i ovo mjesto, Ujedinjene narode, njihovu centralu, ovdje u New Yorku, gdje razgovaramo, a ne da se stvari nastavljaju zataškavati kao do sad. Očekujemo da o tome osobno progovori generalni sekretar Ban Ki-moon.
Čude li vas mlake reakcije UN-a u kontekstu otvorenog priznaja krivice u Srebrenici recimo? Da sad nisu spremni da se uhvate u koštac sa izgrednicima u njihovim redovima u nastavku postratne bosanske drame?
I čude i ne čude, jer znamo da se poslije Bosne mnogo toga dogadjalo u Kongu, u Avganistanu, i na drugim mjestima gdje su negativni likovi slični ili možda isti oni o kojima moj film govori. No, nemojte me molim vas pogrešno shvatiti: Prije svega, ja ne želim zanemariti važnost ii ulogu UN-a! Mislim da je to velika i organizacija koja nam je potrebna u svijetu, ali ona mora, posebno u ovakvim slučajevima preispitati svoj rad, a to očigledno ne radi dovoljno ili adekvtano dobro.
ZBOG FILMA - UZBUNA U UN-u
Jeste li čuli kako je g.Ban Ki-moon reagovao na ovu predpremjeru vašeg filma medju nama novinarima na East Riveru, najavljujući da će se o tome govoriti na nekom panelu u New Yorku sredinom augusta, upravo zbog vašeg filma? Je li to dovoljno?
Jeste za početak, ali treba na tome ozbiljno insistirati. Iz svojih izvora znam, kako je u okviru kabineta generalnog sekretara UN-a o našem filmu raspravljano na razini dvije “frakcije”: Jedna mu je preporučila da pusti da se sve ispari kroz pad interesa za ovu temu, s obzirom da na dnevnom redu svakodnevno imate nove ekskluzivne price, za koje se javnost naravno više interesuje, a Bosna polako blijedi iz sjećanja. Druga grupa savjetnika je Ban Ki-moonu preporučila, da UN “zauzme proaktivniji stav” prema ovome. To vam govori da oni (UN – op. a.) još uvjek ili bar donekle, na prvom mjestu misle kako da spasavaju svoju kožu, a tek onda da insistiraju na odgovornosti onih koji su pod UN zastavom griješili u Bosni, ili Kongu ili Avganistanu…
Od kud znate za te “dvije frakcije”?
Zato što ovdje ispred sebe (pokazuje mi poruke na Blackberry mobilnom telefonu – op.a.) imam interni “memo” (zapis) o tome šta su na jednom sastanku posvećenom i mom filmu o tome razgovarali. Oni sada čekaju reakcije javnosti, posebno u Americi.
A koliko su tačne riječi, koje na vašem filmu izgovara glumac u ulozi visokog funkcionera UN-a, koji na primjedbu Ketrin Bolkvic (koju u filmu igra oskarovka Rachel Weisz), da će se -- zbog otkaza, nakon njenog otkrića o umješanosti UN-a u mutne radnje u BiH, kao Amerikanka -- žaliti svom State Departmentu, taj isti dužnosnik sugerira da je zahtjev o njenom otpust, zapravo došao iz Washingtona?!
Prilično tačne, i skoro identično skinute sa snimljenog odgovora koga je Ketrin dobila od tog dužnosnika. Jer, ne zaboravite, ona je kao dobar policajac tajno snimila one koji su je iz UN-a progonili, što joj je kasnije pomoglo na sudu, kada je tužila ljude koji su je zaustavili u njenom moralno ispravnom i profesionalnom pohodu da počinioce zločina izvede pred lice pravde. Taj snimak joj je puno pomogao! U našem filmu je to jedna vrsta krešenda, jer govori i o svim onim dobrim dušama koji su spremni da se žrtvuju za pravdu i istinu.
I kako je na sve to reagovao State Department?
Nije još reagovao, ali dobro bi bilo da ih vi još jednom pitate oko toga. Novinari su kao što znate, uključujući i onaj intervju Ketrin na BBC-u, o kome mi govorimo u filmu - odigrali pozitivnu ulogu u ovome. Zapravo, vi kao i mi – filmadžije, moramo nastaviti postavljati ova pitanja onima koji se još pitaju?
Kad je riječ o imunitetu UN-a, i svih onih koji su recimo u Srebrenici, 1995, propustili zaštiti tamošnje ljude, kako gledate na najnoviju sudsku odluku iz Holandije -- da se taj”imunitet” načme, kroz presudi u korist grupe Bosanaca protiv tamošnje države?
Pratila sam to i to je odlična vijest. Nisam ja nikakav pravni ekspert, pa ne mogu ulaziti u teoretske rasprave oko pravnog imuniteta UN-a, ali znam da se ovdje radi ne samo o pitanju imuniteta već stavljanju na dnevni red “kulture nekažnjavanja”. Ketrin nam je pričala nevjerovatne price, kako su dužnosnici UN-a, medju njima i neki policajci, koji su se spremali na nekom sigurnosnom seminaru za odlazak u Bosnu, negdje u nekom hotelu u Teksasu, praktično najavljivali svoja nedjela. Jedan je tako pored bazena govorio kako zna “sva ona mjesta gdje se mogu naći najbolje 12 godišnjakinje”. Bolkovac je u početku mislila da je sve to samo crni humor, ali uvjerila se da nije. Uostalom naša filmaska fabula se vrti oko dvije 15-godišnjakinje Raye Lube koje iz Ukrajine tragično završavaju u Bosni.
Ipak, uzdigli ste i nekoliko herojskih likova u filmu, poput dužnosnika UN-a koji su Ketrin pomogli da bar izadje kao moralni pobjednik iz svega?
Da. Naravno! Ali, ono što smo kasnije opet vidjeli od Afrike do Azije, govori kako su ti neodgovorni tipovi prolazili bez kazne, iako su znali šta ta nedjela znače i kako bi z njih recimo odgovarali u mojoj Kanadi ili Americi. Dobro je ipak znati, da recimo autentični lik u filmu Medlin Riz (Madeleine Rees), tada zadužene za praćenje ljudskih prava u UN-u, koju glumi slavna Vanesa Redgrejv (Vanessa Redgrave), i koja izgovara onu rečenicu: “imunity is not impunity” – “imunitet ne znači nekažnjivost”!, -- i danas, van UN-a, vodi tu borbu protiv kulture nekažnjivosti.
DOMAĆI SAUČESNICI
Rekli ste da ste vrlo mnogo istraživali oko ovog filma: Jeste li došli do podataka da je neko iz vlade ViH ili lokalnih struktura vlasti štitio počinioce ovih nedjela?
Moguće da jesu, zbog straha ili snishodljivosti prema strancima. No, fokusirali smo se na primarne krivce iz medjunarodne zajednice i UN-a konkretno. Znali smo da postoji neka vrsta saučešnštva u BiH, čuli smo, na primjer, za sina nekog ministra iz kantonalne vlasti, ali mi to nismo dalje istraživali. Zapravo, cio film je morao biti “ublažena slika” užasa sa kojim su se te djevojke koje opisujemo suočile, ii naše smo vrijeme u dva sata filmske priče željeli iskoristiti da uperimo prst na krupne ribe, a ne na lokalne izvršioce torture nad žrtvama.
Zašto film niste snimali u Bosni, već u Rumuniji?
Bilo bi dobro da jesmo, iako su pejsaži slični. Sve je to jako skupo znate, a trebate shvatiti da smo mi niskobudžetni film, i nismo imali holivudskih fondova poput Angeline Joolie, koja je takodjer samo nekoiliko dana snimala u Sarajevu. Znam da je vaša filmska idustrija u usponu, ali mislim da smo napravili dobar izbor sa lokacijom. Uostalom, ostali smo na Balkanu.
OKVIR: PREMJERA U SARAJEVU?
Jeste li razmišljali da vašu evropsku premjeru održite ipak u Sarajevu, i zašto vaš film nije prikazan na ovogodišnjem SFF-u?
To treba pitati njih, ali voljela bih da sam bila na Sarajevo Film festival. No, nije nas niko pozvao da učestvujemo. U Bosni, kao i u ostalim istočnoevropskim zemljama će se film najesen već prikazivati, odkupljen je znam kako to mi u filmskom svijetu još “računama” u zemljama bivše Jugoslavije. Film će se prikazivati u Zagrebu u Skoplju i drugdje. Da, svakako bi voljela doći u Sarajevo.
OKVIR: FILM O SREBRENICI TREBA SNIMITI
S obzirom da ste snimili ovaj film o kardinalnim greškama UN-a u BiH, čak i nakon rata, da bi ste se recimo upustili u snimanje filma o Srebrenici?
Moj odgovor je da, rado, ali možda ipak uz nekog od vaših vrsnih redatelja, kao ko-autor, jer siguran sam da to treba raditi neko ko je iznutra blizak toj tematici. Ako se takva mogućnost pruži, zašto da ne. Imate doista odličnih filmskih stvaraoca, uostalom Danis Tanović je dobio Oskara, pa vjerovatno o toj temi neko od njih već razmišlja. A mene je lako naći, ovdje u New Yorku ili u Torontu.
Nema komentara:
Objavi komentar