STRAH JOŠ STANUJE U AMERIČKIM DOMOVIMA

Piše: Erol Avdović

9-11 ruševine u New Yorku

Kada je nekim stanovnicima Njujorka, uoči najavljenih udara tropskog harikena kome je još dato ime “Irena” – prošlog vikenda naredjeno da se evakuiraju, a drugima da se zatvore u svoje domove i prije toga snabdiju vodom za piće, baterijama, svijećama i konzervama, mnogi su se prisjetili – kako je to izgledalo odmah nakon 11.septembra.

Tada su se nad Amerikancima u formi gradjanske discipline i pokornosti, čini se dugo sprovodile vježbe straha i poslušnosti; onako kako je to na CNN-u čitao poznati voditelj Vulf Blicer (Wolf Blitzer), obznanjujući “oraž”, “žutu” ili stepen “crvene” opasnosti.

GRADJANSKA SVIJEST I LJUDSKA PODSVIJEST

Nakon što je Džordž Buš (George W. Bush), u jesen 2001, odmah nakon terorističkih napada na Ameriku, izrekao onu čuvenu rečenicu: “Ko nije sa nama taj je sa teroristima”, ali i čitavu seriju “komandi”, koje su se Amerikancima urezale u (pod)svjest kao uslovni refleksi, Amerika se, svih ovih godina tresla iznutra u strahu. Od njega su bili oslobodjeni samo političari koji su ga posijali.

Deset godina nakon što je Buš onako bahato proglasio “rat protiv terorizma”, uoči obilježavanja obljetnice u kojoj se odaje zaslužena počast stradalim žrtva u terorističkim napadima u Njujorku i Vašingtonu – od tog je “rata” ponajviše ostalo prebrojavanje.

Tako je odlazeći načelnik združenog generalštaba američke vojske, admiral Majk Mulen (Mike Mullen) neki dan čak priznao – da sada, najveći neprijatelj američke sigurnosti više nije terorizam, već enormni untrašnji i vanjski dug.

Početkom augusta objavljen je podatak da je taj dug prešao 14.700 milijardi dolara, a samo za ovo fiskalnu godinu, američki je deficit preokračio 1580 milijardi dolara, što je najviše u američkoj historiji.

Bušev rat protiv terorizma dobio je sasvim konkretne brojke, koji u ovim teškim ekonomskim vremenima, kada Amerikanci očekuju drugu recesiju, a da nisu sasvim spašeni niti od one prve, iz 2008 godine, dobio mjeru i u sve tanjem novčaniku prosječnih Amerikanaca. Upravo neumoljiva statistika ukazuje, da je sada svaki od oko 300 miliona stanovnika SAD – dužan preko 49.000 dolara ponaosob. I da je ovaj desetogodišnji rat protiv terorizma koštao duplo više nego rat u Vijetnamu: preko 2000 milijardi dolara.

DUHOVNI STAMPEDO

Uz kreiranje nekih znanih stereotipa i inerciju glavnih američkih medija koji su stanju američke kolektivne traume u mnogome kumovali – Bushev je rat protiv terorizma doprinjeo da kultura straha, posijana odmah nakon strašnih, napada na Ameriku prije deset godina – još nalazi plodno tlo od Atlantika do Pacifika.

Naravno, u pravu je i Bernard-Henri Levi (Levy), francuski filozof, koji je, u povodu ove obljetnice dogadjaja svrstanih pod svima znani kod “9-11” – napisao, kako nas je globalna obazrivost, nakon napada na Ameriku, ipak spasila mnogih dodatnih stradanja, jer Al-Qaida je sada poražena i pored “otvorenog pakistanskog pitanja”.

Ali, u pravu je i poznati američki liječnik  Mark Goldston (Gouldston), koji ovih dana piše: “Terorizam i uspjeva kada jaz izmedju onih koji imaju i onih koji nemaju postaje sve veći i kad dodje do tačke očaja, boli i agonije u kojoj, oni koji gube više nemaju što izgubiti”.

Osim što raste “armija” (preko 3000 vrlo uglednih) skeptika, koji sve manje vjeruju u “službenu verziju” dogadjaja oko rušenja Svjetskog trgovinskog centra i jednog krila Pentagona, mnogi ugledni Amerikanci,  ističu kako nam je Buš – naprosto “ukrao” osam godina pameti, otupio čula i potrošio silne dolare na ratove za koje je kako kaže i drugi, vjerojatno najveći američki živi politolog Naom Čomski (Noam Chomsky) – “kao i za 9-11, bilo alternative”. Ostaje je bolna konstatacija, da smo iz svega mogli izaći s više naučenih lekcija i s boljom pameću, jer ovo oko nas, ipak nije crno-bijeli svijet.