Erol Avdović
Barack Obama i Ban Ki-moon: Identično oko Libije! (Photo UN - Archive Webpublicapress 2011) |
NEW YORK (Webpublicapress) – Prije nego što se obratio američkoj naciji u udarnom tv.terminu – pokušavajući da “proda” razlog zašto je sada on uveo zemlju u treći rat protiv neke muslimanske zemlje, bilo je jasno da je ovo najveći medjunarodni izazov za predsjednika koji već ušao u svoju treću godinu vladanja: Barak (Barack) Obama se cijeli vikend spremao da u ponedjeljak navečer, dokaže kako su SAD branile svoj “vitalni nacionalni interes”, kada su postali dio medjunarodne koalicije za zaštitu libijskih civila.
PRIJATELJSKO UBJEDJIVANJE
No, upravo taj narativ “odbrane nacionalnog interesa” u dalekoj Libiji, kada čak i 10 dana poslije prvih zračnih napada na Gadafijeva strateška postrojenja, aktuelni ministar odbrane Robert Gejts (Gates) – insistira da Libija nije ugrozila američke interese – direktno, Obami je zapeo kao kost u grlu. Iz svih dijelova Kongresa stižu politički motivirane kritike na adresu predsjednika koji je zaobišao procedure dobijanja kongresne dozvole za vojnu intervenciju u Libiji.
Pod Capitol Hillom malo uvažavaju Obamin “alibi”, da je “licencu” za napad, kao i ostale zemlje iz vojne alijanse – dobio od Vijeća sigurnosti UN-a. Valja napomenuti da se retorika kojom se služio generalni sekretar UN-a oko Libije gotovo podudarila u više navrata sa šefom Bijele kuće. U očitom pokušaju pravdanja, Obami je donekle išlo na ruku ta potpora UN-a (Vijeće sigurnosti, ali Ban Ki-moon),. Ali, prije svega tu je bila i podrška američke javnosti za napad na Libiju, prema istraživanjima Galupa (Gallup) bila čak 47 posto, dok je 37 posto njih bilo protiv američkog učešća u ovoj intervenciji.
ODLAZAK GADAFIJA
Uoći obraćanja sa govornice Nacionalnog univerziteta za odbranu (National Defense University) u Fort Mekneiru (McNair) – vojnom distriktu u Washingtonu, Obamini savjetnici su nagovjestili kako je predsjednik svjestan da mora, bar započeti odgovariti na pitanja koja već okupiraju Amerikance: Kakva je izlazna strategija i koliko će sve ovo trajati. Iako te odgovore izbjegavaju svi najviši dužnosnici njegove Obamine administracije, državna tajnica Hilari Klinton (Hillary Clinton) u nedjelju je gostujući na TV mreži ABC – ne iznoseći nikakve detalje “priznala” da će se Gadafijem možda čak i pregovarati o njegovom povlaćenju u treću zemlju.
Obama je bio spreman braniti svoju odluku o napadu na Libiju iznošenjem argumenta da će Evropljani nastaviti predvoditi ovu akciju, te da u intervenciji učestvuje i nekoliko arapski zemalja, ii da će SAD zauzeti “zadnje sjedište” prepuštajući volan NATO-u. Iako o tome nije mogao ništa konkretno reći, mediji uveliko špekuliraju, kako bi Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Qatar djelimično platiti ovu operaciju iz svojih budžeta, što je za Amerikance od posebnog značaja u danima produžene ekonomske krize.
BOSANSKE LEKCIJE
Joe Lauria, novinar konzervativnog The Wall Street Journala, i autor knjige o američkom militarmu, kaže za Avaz, da Obama postupio pravilno, kada se slijedeći ono što je UN naućio u Bosni, odlučio da “pritisne pedalu” i spašava civile u Libiji: “Da Amerikanci nisu uletjeli u igru, ko zna – možda bi Bengazi prošao gore nego Srebrencia, jer Gadafi je tamo najavljivo rijeke krvi”, kaže Lauria. Dodaje kako Obama mora nastaviti da podsjeća američki javnost, “što se dešavalo sa muslimanima na Balkanu, dok Amerikanci nisu interevisali”.
NAORUŽAVANJE POBUNJENIKA?
Obamu politički ugrožava i što se borbene operacije produžavaju, kao i činjenica, da su evropski saveznici – očito odlučili da van okvira rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a (br. 1973) osim uvodjenja zone zabrane letova, nastave podršku libijskim pobunjenicima do samog svrgavanja Gadafija, iako se to zvanično negira. Ako se pokaže da saveznici, i Amerikanci žele, ili već (tajno) naoružavaju libijske pobujenike, eto afere. To bi poput tzv. “kontra iranske afere”, kojom je u novembru 1986 utvrdjeno da su zvaničnici Reganove (Ronald Reagan) administracije tajno prodavali oružje Iranu – bio skandal i za Obamu uoči izborne 2012 godine.
Nema komentara:
Objavi komentar