Piše: Erol Avdović
 |
| Valentin Inzko (UN photo) |
Očekivani nastup visokog predstavnika Valentina Inzka u Vijeću sigurnosti, bit će samo potvrda koliko je predsjednik manjeg bh.entiteta Milorad Dodik počeo sumanuto raditi u korist vlastite štete. Banja Luka je odlukom o referendum zasigurno produžila rok trajanja OHR-u. Od kako je rezolucijom Vijeća sigurnosti (br. 1031) 1995, ustanovljen mandat Visokog predstavnika za BiH, nikad ranije, u svih 39 izvještaja od strane svih sedam šefova OHR-a, od Carla Bildta do Valentina Inzka u Vijeću sigurnosti – niti jedan dogadjaj u BiH nije izazvao ovakvu uznemirenost medju strancima – kao odluka Narodne skupštine RS o junskom referendumu.
PORUKA I DODIKU I TADIĆU IZ U.N.-a
Zato je Inzko stigao u New York s nikad jačim argumentima da Dodik i njegova garnitura direktno krše anekse (4. i 10.) Daytonskog sporazuma. Ovaj put – šef OHR-a nije to opisao samo, kao nekakvo “zaostajanje u reformama”, iako ima i tog blagog i beskorisnog govora.
Inzko je ovaj put napisao, kako su “vlasti iz RS i posebno predsjednik (ovog entiteta – op.a) nastavili da otvoreno dovode u pitanje teritorijalni integritet i suverenitet BiH”. A to bi se, u svakoj drugoj državi, osim ove (daytonske) Bosne, tretiralo kao veleizdaja.
Ovim je Inzko izravno doveo u pitanje i učestale dvolične poruke iz Beograda, poput posljednje, kojom je Boris Tadić, uz ponovljenu “podršku cjelovitoj BiH”, izgovorio -- da Dodikov referendum “nije pitanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH”. Ipak, ispada da jeste.
DODIK POPUT LUKAŠENKA?
Drugim riječima, iz New Yorka, ergo Washingtona – Inzko, u ime Evrope i Amerike poručuje Beogradu: Vašeg pulena očekuju “restriktivne mjere”, ili narodni rečeno sankcije, ukoliko se ogluši na zahtjeve da povuće; Dodik je na najboljem putu da postane novi Lukašenko (predsjednik izolovane Belorusije), koga čak ni zvanična Moskva više ne podržava.
To znači da je i medijski naglašeni utjecaj Rusije u ovoj posljednjoj epizodi osporavanja BiH svim sredstvima i na svim nivoima praktično preuveličan; sada svi vide da su Moskvi praktično svezane ruke. Jer, Dodik je, ovako dizajniranim referendumom – zaprijetio da dovede na nulu i sam dejtonski projekat u BiH, oko koga postoji – kakav takav medjunarodni konsensus. Upravo je Dodik, odjednom osnažio medjunarodnu zajednicu i Inzka osobno.
Prije nego što je u central UN-a, podnio svoj peti po redu polugodišnji izvještaj generalnom sekretaru UN-a Ban Ki-moonu i Vijeću sigurnosti, Inzko je u New Yorku dostavio dva seta dokumentacije: Prvi je pomenuta (redovna) ocjena stanja u BiH, od novembra prošle, do aprila ove godine. A drugo je - ekstra upozorenje članovima Vijeća sigurnosti o famoznom referendumu u RS – kao temeljnom rušitelju Daytona.
MEDJUNARODNA ZAJEDNICA
No, iako je poruka iz New Yorka jasna – kako zakazani referendum u RS-u ima svoju političku i ekonomsku cijenu za sve njegove idejne tvorce i one, koji bi da to slijede, sve je vidljiviji i udio medjunarodne zajednice u ovoj daytonskoj agoniji: Skoro svakom nametnutom mjerom, a bilo ih je u posljednjih 15 godina oko 900, ta često razjedinjena skupna zemalja – EU, SAD i Rusija, koju u BiH nazivamo “medjunarodna zajednica” – praktično je još više cimentirala entitetsku podjelu zemlje.
KOLEKTIVNI LAMENT I DODIKOV ALIBI
Kolektivno lamentiranje nad sudbinom BiH u ovakvim situacijama, u Vijeću sigurnosti UN-a, pokazuje kako su ipak u pravu oni, koji sve više vjeruju da će političke opcije u BiH – na kraju morati naći vlastiti modalitet za postizanje socijalnog mira, a da će uloga medjunarodne zajednice – ostati na nivou čuvara onog drugog, postdejtonskog mira.
U medjuvremenu, u najnovijem izvještaju OHR-a, se kaže, kako se nije ispunio praktično niti jedan uvjet za zatvaranje kancelerije visokog predstavnika u Sarajevu. Ironično je, da su upravo političari iz Banja Luke, koji su posljednjih godina najviše agitovali za finalni rastanak s OHR-om, odlukom o referendumu – najviše doprinjeli produžetku njegovog roka trajanja. Ako ipak bude odustao od referenduma, očekivati je da će Dodik ovaj argumenat koristiti kao svoj javni alibi.
No, ako Evropa, tačnije EU iznova kroz neku reformu pravosudja po Dodikovom modelu, ponovo bude trgovala sa političarima iz manjeg bh.entiteta -- na štetu Bosne i Hercegovine, onda će predsjednik RS, iznova, uz veliku medijsku prašinu - postići ono što je htio. Dobit će sudske reforme i bez referneduma. Jer Dodik ide dokle stvarno može: te su se granice često pomjerale u njegovu korist. Hajde da vidimo - hoće li i ovoga puta biti tako?
Nema komentara:
Objavi komentar