Razgovarao: Erol Avdović
 |
| Sanja Drnovšek-Seferović |
Sanja Drnovšek je profesor u sistemu državnog obrazovanja u Čikagu, i mentor za mlade učitelje, te kreator Dopunske škole za bosasnki, španski i arapski jezik u okviru Karitasa. U žižu bh. interesovanja (Avaz - intervju) nedavno je dospjela kada ju je guverner države Illinois Pet Kvin (Pat Quinn) imenovao za člana Komisije za holokaust i genocid (Illinois Holocaust and Genocide Commission).
Sanja, rođena Sarajka, koja je u Čikago došla prije više od 20 godina iz Beograda gdje je bila advokat, ujedno je i direktor američkog ogranka Instituta za istraživanje genocida (BAGI), dok onaj istoimeni, u Kanadi vodi Emir Ramić. Njen otac je poznati historičar i publicist Mensur Seferović, koji je objavio preko 20 knjiga uglavnom sa ratnom tematikom.
- Obrazovanje je inače u epicentru moga interesovanja i mojim izborom u ovu Komisiju ću nastojati da se adekvatno prenese u naučnim programima šta se i kako desilo tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995 i genocida nad Bošjacima. To je velika stvar, jer se to do sada nije predavalo u srednjim i osnovnim školama ili je (o tome – op.a.) netačno pisano, kaže Drnovšek u razgovoru za "Dnevni Avaz", naglašavajući kako te greške treba sistematski razotkrivati.
Možete li nam to potkrijepiti nekim primjerom?
- Na primjer, u jednoj od luksuznih Enciklopedija, objavljenih 2005 godine u Americi, na pola strane, napisano je pet grešaka o Bosni i Hercegovini, da je bio “građanski rat”, da postoji samo srpsko-hrvatski jezik, nema naziva Bošnjak već bosanski muslimani, da postoje dvije države u državi, da nema ni jednog Srbina u Mostaru… genocid se ne spominje. A takvih primjera ima dosta. Na ovakve slučajeve, ja sam napisala članak, Insitut (za genocid) je reagovao, ali umjesto "ad hoc" akcija i reakcija, sad ćemo moći organiziranije, kroz ovu zvaničnu vladinu komisiju da djelujemo.
Koliko traje vaš mandat i što još imate u planu?
- Mandat u Komisiji traje četiri godine, sa mogućnošću drugog mandata. Drugi, još dugoročniji plan i cilj aktivnisti Instituta je da zajedno sa članovima Komisije inicira uvodjenje zakonskih zabrana za negiranje genocida i holokausta.
U dosluhu sa Sarajevom
Na ovu funkciju vas je izabrao guverner Illinoisa Pet Kvin (Pat Quinn), a na mjesto direktora Instituta za proučavanje genocida izabrani ste preporukom iz Sarajeva. Zanima nas ko Vas je preporučio?
- Na mjesto direktora Instituta sam imenovana od strane Izvršnog odbora Insituta za istraživanje genocida iz Sarajeva, a na prijedlog njegovog direktora dr. Smaila Čekića. Institut je odjeljenje u SAD, ali je u stvari samostalno pravno lice, koje podleže zakonima dražave Ilinois, s tim što je nas advokat, koji je ujedno i član Izvršnog odbora, na moj prijedlog, uspio ugraditi pravnu klauzulu da se Direktor bira iz Sarajeva i u buduće.
Kako se finasirate i koliko imate članova, te koji su njihovi profesionalni profili?
- Institut u SAD ne dobija nikakva sredstva od strane sarajevskog Instituta, i finansijska sredstva treba da se obezbjede kreiranjem programa, pisanjem elaborata i traženjem sredstava od privatnih i državnih institucija (u SAD: op.aut.). Tek smo prije mjesec dana dobili status humanitarne organizacije koja je oslobođena plaćanja poreza na prihod, i donataori koji daju svoje lične donacije mogu odbiti taj iznos od “takse”, kako mi ovdje u Americi nazivamo porez. Institut ima 11 članova Izvršnog odbora, koji su stručnjaci iz oblasti prava, historije, sociologije, političkih nauka, psihijatrije, filozofije, komjuterskog programiranja, profesionalci za odnose sa javnošću, iz oblasti informatike, lingvistike, književnosti i umjetnosti. Različitog smo etničkog, religioznog i kulturološkog porijekla, ne samo iz BiH. Među nama su ljudi bosnjačkog, srpskog, jevrejskog, arapskog i afričkog miljea. Svi članovi su za sada volonteri, a finansiranje je uglavnom od naših dobrovoljnih priloga, prije svega mojih. Finansirala sam osnivanje i pravne akte (naš advokat je volonterski odradio svoj dio posla, koji nije zanemarljiv).
Jesu li Amerikanci zainteresirani i mislite li da će te naći na razumjevanje među članovima Komisije države Illinois?! BiH je mala, nekako i daleko, a nema ni nafte…
- Nadam se da cu među članovima novoformirane Komisije države Ilinois naći istomišljenike da se BiH i SAD pridruže 17 evropskih zemalja koje su uvele zakone o zabrani negiranja holokasta i genocida. Uvođenje određenih zakonskih zabrana negiranja holokasta i genocida u SAD, u okviru već postojećeg Zakona o zabrani raspirivanja mržnje, po meni ne bi trebali da budu u sukobu sa prinicipom slobode govora , koja je temelj američkog demokratskog sistema. Ulaženje u temelje konsitutivnog (ustavnog – op.aut.) sistema SAD neće biti lako, ali na osnovu dosadašnjih istraživanja, saznala sam da pojedine uvažene sudije najviših sudova pišu i dokazuju da se time ne negira sloboda govora.
Civilne i vojne žrtve u BiH
Do kojih saznanja je vaš Institut došao kad je riječ o broju žrtava u BiH? Postoje očita neslaganja u brojkama koje su se mogle čuti odmah nakon rata i od nedavna, pa se stiče dojam da neko manipuliše žrtvama rata u BiH?
- Bosanskoamerički Institut i Institut iz Kanade su formirani da pomognu Institutu iz Sarajeva da upotpuni podatke za svoja naučna istraživanja, jer se blizu 10 posto populacije Bosne i Hercegovine nalazi na prostoru Sjeverne Amerike, kao posljedica agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima.
Što se tiče različitih podataka u vezi sa žrtvama i dojma da se manipuliše žrtvama rata u BiH, po meni suštinska razlika je u različitom odnosu istrazivača u klasificiranju žrtava u vojne ili civilne žrtve rata, i tendencije da se civilne žrtve rata prikažu kao vojne žrtve rata, i time se dokazuje netačna teza o građanskom ratu u Bosni i Hercegovini. Najveći broj ubijenih i likvidiranih prema podacima naučnih ustanova, komisija, udruženja, bio je na početku otvorene agresije na vojno nespremnu, međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu u proljeće i ljeto 1992, dok Republika BiH nije imala bilo kakve oružane snage, a čija je teritorija bila okupirana.
U Podrinju, Posavini, Podkozarju, u dolinama Une i Sane, ne može se govoriti o vojnim žrtvama među Bošnjacima, što je navedeno u izvestaju IDC-a.Žrtve su bile nesrpsko stanovnistvo, prije svega Bošnjaci, civili, nenaoružani, bespomoćni, i ubijani su samo zato što pripadaju određenoj nacionalnoj grupi.
Dijaspora preuzima inicijativu
Spominjući vaše "naimenovanje iz Sarajeva", mislite li da će uskoro, ili - da li će uopće doći vrijeme, da neko iz dijaspore "imenuje" ili bar bitno utječe na postavljanje dužnosnika u matici - u BiH?
- Kad sam jednom od sadašnjih članova Izvršnog odbora za genocid rekla o osnivanju Instituta i o mom imenovanju, rekao je da ga posebno raduje da se konačno uspostavljaju pravi mostovi saradnje između BiH i dijaspore. Da bi neko iz dijaspore “imenovao” ili utjecao na postavljanje dužnosnika u matici BiH, prije svega treba i može da utiče ako glasa na izborima. Kao što znate, izuzetno je mali broj ljudi iz BiH glasao iz dijaspore, iz raznih opravdanih, ali i neopravdanih, pa mislim da je to preduslov uticaja na glavne tokove u matici. Možda bi mogao da se pojednostavi sistem registrovanja za glasanje; bez suvišne papirologije i potvrda, za koje se često mora putovati u BiH, i provesti neko vrijeme da bi se sredila dokumenta.
Moram da se pohvalim da sam veliki dio svog ljetnjeg odmora prošle godine u BiH i svom rodnom Sarajevu, provela na šalterima, da su mi pomogli prijatelji, ako to smijem da kazem, da dugo ne čekam, da izvadim ličnu kartu, i da stignem da se registrujem (za izbore – op.aut.) dok sam još tamo, na odmoru. Ja mislim da bi bilo posebno važno da glasamo za političare na lokalnim nivoima, na terioriji BH gdje je uglavnom zastupljena jedna nacija, i da kao raseljena lica, svojim glasom utičemo na strukturu i višetničku zastupljenost u političkim i drugim strukturama.
Čikako se svakog 11. jula sjeti Srebrenice
U Čikagu živi najveća populacija iseljenika iz Srbije. Jeste li u tom gradu imali bilo kakve neprijatnosti u vezi sa svojim radom i stalnim nastojanjem da eksponirate istinu o stradanjima u minulom ratu?
- Svaki javni rad, pogotovo po ovakvim pitanjima donosi neprijatnosti i ne samo među srpskom populacijom. Nije lako ostati postojan u svojim nastojanjima da se istina predaje. Sa svojim timom iz Instituta, saradnicima iz bukvalno svih bošnjačkih organizacija, senatorima i kongresmenima iz Illinoisa, lično sam skoro godinu dana uporno i usprkos raznih otpora, radila na tome da se usvoji Rezolucija o genocidu u Srebrenici u državnom parlamanetu Illinoisa, čime smo postigli da se svakog 11. jula stanovnici Illinoisa sjećaju žrtava genocida u Srebrenici i BH. Ta nedjelja je proglašena danima BiH. Kada se zna, kao što i sami kažete, da je u Illinoisu veliki broj iseljenika porijeklom iz Srbije, to zaista predstavlja pravi podvig. Drugim riječima Bosna i Hercegovina je ušla u historiju države Illinoisa svojim pravnim aktom o rezoluciji o Srebrenici, a sada i kroz Komisiju o holokastu i genocid, koju je osnovao guverner Pet Kvin. Mislim da bi bilo politicki mudro da mu se na tome zahvale zvanični organi naše države Bosne i Hercegovine.
Da li među Srbima u Americi nailazite na one koji su spremni recimo argumentirano razgovarati o Srebrenici?
- Među Srbima u Americi nalazim pojedince sa kojima mogu argumentovano govoriti o Srebrenici, sa njima sam jedno vrijeme tokom rata u BH osnivala humanitarne organizacije i borili smo se za dizanje embarga na oružje u BiH, skupljali novac, širili istinu o ratu u američkoj javnosti. Ali, ima ih malo, za sada znam samo jednu časnu ženu, koja se javno izjašnjava i saglašava sa argumentima o genocidu u BiH. Pošto je sada na jednoj visokoj funkciji u državnim strukturama Amerike, ne mogu da pomenem njeno ime. I članovi Instituta su, kao sto sam već rekla, različitog etničkog porijekla, pa tako i srpskog, a plan nam je da uspostavimo kontakt sa srpskim naučnim organizacijama u Beogradu i šire, i otvrimo dijalog na ovu važnu temu. Namjera nam je saradjivati sa Sonjom Biserko, Latinkom Perović, Srđom Popovićem, “Ženama u crnom”, institutima, svima koji neće odbiti pruženu ruku saradnje.
Zahvalna Haškom tribunalu
Mislite li da je Haaški tribunal odigrao dovoljno dobru ulogu oko identifikovanja krivice, podnošenja odgovornosti i pomirenja na prostoru bivše Jugoslavije, ili je neopisivo spor? Što uopće mislite o ICTY-u?
- Mislim puno toga, trebalo bi mi mnogo prostora da stručno odgovorim na ovo pitanje, ali evo samo kratko i emotivno.Zahvalna sam Sudu u Haagu, jer je dokazao genocid u Srebrenici, ali treba ići dalje i na druga područja. Zahvalna sam što su uhvaćeni mnogi ratni zločinci, sto su tamo Šešelj, Karadžić, ali - na žalost, Milošević je umro bez završenog postupka. I nije se dokazalo da je Srbija, i Beograd kreator i naredbodavac genocida nad Bošnjacima u BiH. Nije uhvaćen Mladić?!
Ono sto nikako ne mogu oprostiti međunarodnim sudovima, a posebno sam se razočarala kao pravnik, što su svjesno stavili zabranu na dokumenta koja su dobili iz Beograda, koja imaju tu težinu da se na osnovu njih dokaže agresija Srbije na BiH i genocid nad Bošjnacma, koja govore da su za sve vrijeme rata novac i vojne jedinice bile pomagane iz Vrhovnog štaba iz Beograda, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, a Karadžić je bio vezan pupčanom vrpcom sa Beogradom. O tome najbolje govori Florence Hartman, u knjizi “ Zločin i mir”. Ta knjiga i njena pisanja su od neprocenjive važnosti. Napisala sam prikaz te knjige i učestvovala u njenoj prezentaciji u Saint Luisu u organizaciji Kongresa Bošnjaka sjeverne Amerike. Kako sudska dokumenta mogu da se proglase tajnom?I moj otac je napisao odličnu knjigu u koju je uključena i ova tema, zove se “Preboli zla”, vrijedi je pročitati. Međutim, ne treba odustajati, istina ne zastarjeva.
I na koncu, ne mogu izbjeći da vas ne upitam: "Što mislite o izjavi Hillary Clinton, kako bi bez intervencije protiv Gadafijevog režima Bengazi bio Srebrenica"?
- Ne znam šta je ona mislila kad je to rekla, da li je dovoljno objasnila šta je pod tim podrazumijevala. Ali mogu da kažem moje mišljenje da Srebrenica i Bengazi nisu isto. Srebrenica se dogodila poslije gotovo četiri godine rata, agresije na nezavisnu državu BiH od strane Srbije, Hrvatske i Crne Gore; genocid u Srebrenici se dogodio u takozvanoj “ zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija”, kad su nenaoružani civili ubijeni dok su UN gledale i znale sta se dešava. To svakako nije slučaj u Bengaziju.
I Vaša porodica je uključena u angažman?
- Jeste, upravo tako. Možda je ovo prilika i da istaknem da imam veliku pomoć od mog muža, Zdenka Drnovšeka, porijeklom iz mješanog srpsko-slovenačkog braka, koji me ne samo podržava nego i podstiče da radim na ovom polju često na uštrb porodičnog slobodnog vremena. Tu su i moji sinovi Emin i Demijan; Emin prevodi knjigu Sema Harisa o holokaustu na bosanski, a Demijan ide mojim stopama, studira pravo i namjerava da se bavi diplomatijom i ljudskim pravima. Moj otac Mesnur Seferović, historičar i pisac 24 knjige, antifašista i konclogoraš, i majka Šefika, takodje učesnik NOB-a, kao i sestra Selena, direktorica Bosanske biblioteke u Čikagu stalna su mi podrška u radu.
Odakle vam potreba da se bavite najosjetljivijim problemima društva, njegove prošlosti i sadašnjosti?
- Kao što sam već rekla, rođena sam u Sarajevu, u uglednoj porodici Seferovića . Moj otac Mensur poznat je na prostorima bivše Jugoslavije i širom svijeta, svugdje gdje su doprle njegove knjige, kuda su se rasuli naši ljudi, dakle, on je borac za istinu po svojoj vokaciji, humanista, a majka Šefika Omanovic Seferović radila je u Sarajevu kod sudije kriminologa, uz to i sama humanista, ima osjećaj za pravdu i nepravdu, saradnik je u radu čitave porodice. Od malih nogu razvijali su nam senzibilitet da se društvene nepravde kao i progresivna kretanja u bilo kom dijelu svijeta dotiču i nas, i da svaki pojedinac mora aktivno učestvovati u društvenim tokovima, a obrazovanje i poštenje su se podrazumijevali kao neophodna podloga za takva djelovanja.
Nadam se da ću i ja uspjeti da utičem na nove generacije studenata i na moja dva sina, buduće nosioce nadam se, demokratskih tolerantih društava bez ovakvih anomalija i društvenih rana o kojima govorimo. A zato i govorimo!
Nema komentara:
Objavi komentar