Erol Avdović (Avaz - dnevni komentar)
To što je Željko Komšić uoči sjednice Vijeća sigurnosti UN-a o Kosovu tvrdio da BiH u New Yorku -- neće vezati svoj stav uz želje Srbije, bez obzira šta su se o tome u Banja Luci dogovarali Milorad Dodik i Vuk Jeremić, samo je još jedna priča za narod: politički placebo, koji ne može otkloniti bosansku glavobolju.
Pa tako, u govoru bh.ambasadora u UN-u Ivana Barbalića o Kosovu nije bilo ništa što bi se ticalo ekonomskih interesa BiH. Ali je bilo riječi koje su godile Beogradu! Za taj nastup u UN-u, moglo bi se reći - da nije “šlager” sasvim komponovan u Sarajevu.
Barbalić nije ništa rekao o šteti, koju BiH trpi zbog gubitka tržišta Kosova, gdje uveliko plešu Hrvatska, Slovenija i ostali. Ali je zato puno govorio o istrazi ratnih zločina na kojima insistira Srbija, opet samo iz svojih interesa.
Te i takve “bosanske” riječi u UN-u natjerale su jednog američkog novinara da zaprepašteno upita: “Čita li uopće bosanski ambasador novine”?! I primjeti, kako od Bosanaca realnije govore diplomate iz Gabona, koji su od Kosova udaljeniji bar pet hiljada kilometara.
Bosanski mandat u Vijeću sigurnosti od koga je ostalo malo više od sto dana, tako je skoro proćerdan: Ali, zato Barbalić čeka da možda uskoro, upravo od Komšića, bude prekomandovan za ambasadora u Washingtonu, jer je posao obavio “bez greške”. I neki njegovi suradnici, bez ikakvih skrupula traže preplaćeni posao UN-u, uključujući, navodno i Svena Alkalaja.
Jedino Bosna ostaje kratkih rukava – jer njena je diplomatija sve više nalik na jednu veliku ezoteričnu grešku!
Uoči svesrpskog jahorinskog sabora na kome Dodik, pitanje nezavisnosti Kosova, kani vezati uz političku sudbinu manjeg bh.entiteta – to je i potvrda da je bh.diplomatija, bar djelimično i instrument u rukama onih koji Bosnu razgradjuju. Zatvarati oči pred tim samo je produžetak ove agonije!
Šteta što Dodik nije politički Bosanac, jer takva bi državna lojalnost, kako kaže hrvatski predsjednik Ivo Josipović, (kad poziva hrvatske Srbe da budu i politički Hrvati) – bila istinska civilizacijaska tekovina, široka avenija prema Evropi, kojoj svi stremimo skupa. Nažalost, samo lament ove vrste nije dovoljan putokaz ka EU.
Treba dakle hitno proglasiti i krizu bh.diplomatije. A bh.javnost (koja još ponegdje postoji) treba Komšiću i Izetbegoviću prigovoriti da prestanu s narodnjačkim refrenima, dok njihovi štičenići sofisticirano rasprodaju mandat u Vijeću sigurnosti UN-a. Tamo gdje čak ni 60 godina potlačena Palestina, od ovakvog Sarajeva ne može očekivati podršku na pravdi Boga.
Nema komentara:
Objavi komentar