Erol Avdović
 |
| Mahinda Samarasinghe, Minister for Disaster Management and Human Rights of Sri Lanka |
NEW YORK, (Webpublicapress) – Prije nego što je panel eksperata u ponedjeljak navečer objavio svoj dugo očekivani izvještaj o Šrilanki (Sri Lanka), istinska kontraverza zametnula se prilično dugog kašnjenja. Izostao je i odgovor na pitanje - zbog čega su u Centrali UN, čekali uskršnje blagdane, da bi objavili ovaj dokumenat.
NOVINARI UBRZALI OBJAVU DOKUMENTA
U centrali UN-a, još naime nema pravih odgovora na brojna novinarska pitanja, zašto je izvještaj kasnio, iako se zna da je generalnom sekretaru Ban Ki-moonu, prva kopija dostavljena 12.aprila, a adekvatan duplikat je poslat vladi Šrilanke. No, gotovo da je sigurno da je odluka o objavljivanju dokumenta, u kome se objavljuju sumnje o mogućim ratnim zločinima i njihovi počiniocima na Šrilanki, došlo zahvaljujući i medijskom pritisku.
Odluka je na koncu donešena, jer se želio ispoštovati princip “transparentnosti i šireg interesa javnosti”, kako je to priopćio glasnogovrnik UN-a. Prema dobro obavještenim izvorima, (socijalistička) vlada Šrilanke, “borila se rukama i nogama” da ovaj izvještaj ne ugleda svijetlo dana”, ali je “UN popustio”. U svakom slučaju, Ban Ki-moonu su zamjerili osobno, pa je u Columbu (glavni grad Šrilanke) – ranije objavljeno da ova zemlja neće podržati čelnika UN-a za još jedan mandat na mjestu generalnog sekretara UN-a.
IPAK RATNI ZLOČINI
No, kada je izvještaj konačno ugledao svijetlo dana, generalni sekretar Ban Ki-moon, nije mogao izbjeći sasvim jasnu sliku o zločinima u finalnim sekvencam sukoba na ovom ostrvu iz indijski podkontinent, poznatom zapravo po mirnim proizvodjačima cejlonskog čaja. Po svemu sudeći, sada stoje kredibilni dokazi, da su se na Šrilanki dogodili ratni zločini, podjednako na strani vlade i tamilskih pobunjenika (Tamilskih tigrova).
Šrilanka, (prijašnje ime Cejlon) ima oko 20 miliona stanovnika, ii jedna je od rijetkih država sa socijalističkim uredjenjem;oko 74 post stanovništva su Sinhalese koji su uglavnom budisti,dok je oko 15 posto stanovništva Hindu porijekla ii oni su zapravo indijski Tamili. Oko osam posto gradjana Šrilanke su muslimani, koliko ima ii kršćana.
POUZDANI PODACI SA TERENA
Prema navodima izvještaja, dostavljenog u cjelini i akreditovanim novinarima na East Riveru elektronskom poštom, veliki broj “ozbiljnih optužbi” za kršenje medjunarodnog humanitarnog prava kao i zakona o ljudskim pravima. Za to su kako se navodi – krivi i Tamilski tigrovi(Liberation Tigers of Tamil Eelam - LTTE) i vlada Šrilanke, a optužbe se temelje na pouzdanim i provjerenim izvorima sa terena.
U službenim reakcijama na izvještaj ovog panela, u UN-u se iznosi - daljnje uvjerenje generalnog sekretara, kako će javno objavljivanje izvještaja “doprinjeti da vlada i narod Šrilanke podju ka nacionalnom pomirenju i miru”.
Osnivanje tročlanog panela eksperata dogovoreno je još 2009, kada su Ban Ki-moon i predsjednik Šrilanke Mahinda Rajapaksa izdali zajednički kominike o tome, tokom posjete generalnog sekretara UN-a ovoj zemlji.
Potom je dogovoreno da trojica eksperata u ovom panelu budu -- Marzuki Darusman iz Indonezije (predsjedavajući), Yasmin Sooka iz Južne Afrike i Steven Ratner iz Sjedinjenih Država. Njih trojica svoj rad su započeli u septembru 2010, da bi svoj izvještaj objavili nakon više od pola godine istraživanja, ovog aprila.
ISPITIVANJE PREPORUKA
Prema istim navodima, Ban Ki-moon sada “pažljivo studira zaključke ii preporuke” ovog izvještaja, u kome iznose “uznemirujuće ocjene”, kako je vlada u maju 2009, proglasila pobjedu protiv Tamilskih tigrova (LTTE), nakon skoro 30 godina neprekidnih borbi sa pobunjenicima, poslije čega su se dogodili užasni zločini u kojima je stradalo na hiljade ljudi.
Ovaj znani konflikt u Šrilanki, “okončan je” i pretvaranjem velikog broja stanovnika Šrilanke u izbjeglice i interno raseljena lica, jer mnogima su u borbama uništeni domovi. Posebno je stradalo stanovništvo na sjeveru zemlje.
NEODGOVORNA ARTILJERIJA I CIVILNI TAOCI
Pomenuti neoviski ekspertski panel, utvrdio je da su se zločini nad civilima dogodili, kada su vladine snage, mahom granatirale gusto naseljena mjesta življenja. Vlada je potom uskraćivala ili zabranjivala humanitarnu pomoć nastradalim i onim kojima je takva pomoć trebala.
Tamilski pobunjenici (LTTE) prozvani su za zločine vezane za ubistva civila koji su pokušali da se suprotstave ili izbjegnu kontrolu LTTE snaga. Oni se optužuju za korišćenje civila kao “tampon zona” u borbama sa vladinim snagama.
(NE)NAUČENE LEKCIJE IZ SREBRENICE
Po svemu sudeći, Ban Ki-moon će zauzeti prilično čvrst stav po pitanju odgovornosti za zločine, i to prvenstveno vlade u Šrilanki, ako se pokaže da su optužbe o zločinima tačni.
“Vlada Šrilanke prije svih ostalih, treba preuzeti odgovornost kako bi se osigurao adekvatan odgovor na navedene pritužbe”, rečeno je u UN-u u New Yorku.
Generalni sekretar UN-a, odlučio je “odgovoriti pozitivno” i na preporuke panela, “da preispita UN akcije oko implementacije svog humanitarnog I, uopće - mandata zaštite tokom rata u Šrilanki, posebno u zadnjim fazama, te (odmah) poslije završetka sukoba”.
Model ponovnog “preispitivanja vlastite savjesti”, ili interne istrage u UN-u, još nije utvrdjen. Oni koji prate rad UN-a, ne mogu naravno, a da ponovo ne postave pitanje: Jeli Svjetska organizacija stvarno naučila lekcije iz Ruande i Srebrenice? I zašto joj se iste, ili približno slične greške ponavljaju?
Nema komentara:
Objavi komentar