SAPUNICA OKO RATKA MLADIĆA

Erol Avdović

(Avaz - dnevni komentar)

Kada je već želio zaličiti na predsjedika Obamu u trenutku objavljivanja vijesti o likvidaciji šefa terorista, srbijanski predsjednik Boris Tadić je – obznanjujući uhićenje Ratka Mladića morao reći: Mladić je masovni ubojica, odgovoran za genocid u Srebrenici, a ne narodni heroj! A ta je šansa, u tom historijskom trenutku za predsjednika Srbije očito propuštena.

Jasno je naime, da se Tadić, u slučaju Mladića bavio ponajviše političkom trgovinom.  Opet je izostao moralni imperativ u zadovoljenju duga prema žtrtvama Mladićevih pokolja; u Bosni prije svega!

Gore od toga bile su samo reakcije svjetskih lidera, koji su, nakon 16 godina čekanja, laganja, drskosti i magle iz Beograda, prihvatajući tu “nojevu politiku” zabijanja glave u pijesak – pohitili da pošalju, ponegdje euforični hvalospjev Borisu Tadiću, iako je svima jasno šta je sve oko Ratka Mladića još “u igri”.

Od Sarkozija do Merkelove, pa čak i Hillary Clinton i predsjednika Obame – svi su ispustili da u svoje čestitke ugrade -- apsoluto potrebni oprez! Jer, u slučaju Srbije - radi se o ponavljačima (ne)naučenih lekcija.

Ako se još pokaže tačnim, da je u Beogradu sve hladnokrvno isplanirano oko trampe Mladića za EU fondove – jeza će se u svim dobronamjernim ljudima samo produbiti:

“Laži me do bola Beograde”, odzvanjače kao neki zlokobni refren u ljudima. I što je još gore, kao potvrda čuvenih stihova veliko-srpskog nacionaliste Matije Bečkovića: “Ćerat ćemo se još”! Nažalost. A taj se narativ, valjda, sa Mladićem treba dokinuti!

Sve lažne Mladićeve adrese u Beogradu - do one u nekakvom Lazarevu, sav taj prozirni scenario u kome je jedino istinito da će ratnom zločincu srbijanska vlada isplatiti zaostalu generalsku mirovinu – sve je to daljnje “razvlačenje pameti” iznad još svježih bosanskih mezara.

I “podmetanje” sudije Christopha Fluggea, koji će Mladiću suditi u Haagu, koji se još dvoumi, je li u Srebrenici bio genocid, iako je taj zločin (u Slučaju Krstić) potvrdio Haški tribunal – dodatni je izazov onima koji još trpe zbog tog horora.

U očima svjetskih državnika Tadić je privodjenjem Mladića ostao na “vrhu igre” (On the Top of the Game) kako to Amerikanci vole reći; a to je za njih izgleda najvažnije?!

No, svi oni koji su požurili s čestitkama Tadiću – nemaju prava na dodatne greške prema brojnim Mladićevim žrtvama, jer time se iscrtavaju konture produženih (Bečkovićevih) sukoba. Zato i sa ovom političkom “sapunicom” o Tadićevoj hrabrosti treba odmah prekinuti, jer to vrijedja i pamet i sjećanje.