Zlatko Jelisavac (Nacional – Zagreb)
 |
| Ksenofobija u Srbiji se nastavlja? (Photo -- WPP Archive 2011) |
BEOGRAD - Države sa kojima Srbija ima najbolje političke odnose na samom su dnu kad je u pitanju ekonomska saradnja, a posebno pokloni i bespovratna pomoć. Najveći pojedinačni donator od zemalja EU je Njemačka iz koje dolazi skoro četvrtina od ukupne pomoći koju Srbija dobija kroz EU fondove, a bilateralno je Srbiju pomogla sa još milijardu evra. Njemačka vlada donirala je novih 137 miliona evra za ovu godinu, javio je Blic, od 02.07.2011.
"Oće Švaba opet da nas pokori, to je jasno k'o dan! Kao sada nam pare daju, te donacije, a sutra, brale, prc... Eto Švabe u celoj Srbiji, sve je njihovo k'o i četr'es' prve! Ma, ne dam majku im švapsku... Oni će nama da pomažu. Eno vam Hrvata i Slovenaca, pa im pomažite kol'ko 'oćete, a nas da ostavite na miru" čuje se ovih dana u Beogradu.
Mržnja u dubini duše
Ovakav ili sličan stav ćete čuti od većine pravovjernih 'Srbendi' koji ne vole Njemce ni kada 'darove nose'. 'Švabo' (Nijemci - op. admin.) je u Srbiji ime za samog đavola koji ništa drugo ne radi nego smišlja kako će napakostiti "Srbijici" (Srbiji). Mrski su ovde i Holanđani, a kakvo je mišljenje o Francuzima najbolje su demonstrirali fudbalski navijači koji su izmasakrirali 'kolegu' Francuza jer se 'usudio' da sjedi u centru Beograda i pije pivo.
Prosto je nevjerojatno koliko je nerazumne mržnje u Srbiji prema određenim narodima i to zbog 'istorijskih nepravdi koje su nam naneli'. Dobro, ne znači sada da će nekog Njemca ili Holanđanina, čim se pojavi u Srbiji, odmah napasti gomila razularenih mrzitelja. Ovde je mržnja sabijena u 'dubinu duše', daleko u podsvjesti i oslobađa se po potrebi ili nalogu. Mržnja prema 'Švabi', na primjer, ne mora biti uopšte mržnja prema nekom konkretnom Njemcu, već je to prije jedna usađena netrpeljivost prema 'stvoru' koji se ne podnosi.
Naziv Švaba, kod dobrog djela Srba, zvuči isto kao da kažete 'bubašvaba' (insekti - op.admin.) - to je asocijacija na nešto mrsko i gadno, ali u isto vrijeme opasno i sveprisutno; 'To' hoće da ugrize, prenese bolest, zatruje hranu, obljubi ženu, ukrade ušteđevinu i sl. No, pandan 'našem' evropskom arhineprijatelju su svakako Amerikanci koji u Srba važe za većeg i ljućeg neprijatelja i od samih Njemaca. Ovde se toliko preziru Amerikanci - mislim na one iz USA ili SAD - da to već prelazi u kolokvijalnost ili svakodnevnu činjenicu. No, specifičnost ove netrpeljivosti prema 'Amerima' jeste u tome što se ona pruža u širem društvenom dijapazonu od one mržnje prema Švabi.
Amerikance u Srbiji mrze svi - intelektualci i seljaci
Znači u Srbiji Amerikance mrze i siromašni i bogati, i stari i mladi, i intelektualci i seljaci. Opšte je prihvaćeno shvatanje da su Amerikanci zli i pokvareni, a ta zloća im pak proizlazi iz njihove urođene gluposti. Slušao sam jednog nazovi-intelektualca koji je mrtav-hladan pričao kako mozak Amerikanaca nije ništa drugo nego «hamburger koji pliva u koka koli».
Htio sam da mu kažem da Amerikanci, za razliku od ovog kvazi pametnjakovića, barem imaju mozak ali sam znao da ću proći krajnje neslavno u društvu, to jeste da ću biti 'ispljuvan', a bogami lako je mogla i da padne koja 'zauška', čisto da se pokaže kakvo je mišljenje o 'amerofilima'.
Ne svrstavam sebe u 'ljubitelje' Amerikanaca, kao što nisam ljubitelj ni jednog naroda ponaosob, ali nemam razloga ni da ih mrzim. Imam svoje razloge zbog kojih ne podnosim, na primer, Hollywood i velike blockbuster-e; ne volim što Ameri vole da šire demokratiju gde i kako to njima odgovara; ne volim američki spoljno-politički 'realizam' koji se svodi na podmirivanje sopstvenih interesa, ali to opet ne može biti razlog da mrzim sve Amerikance.
Ne mogu da ih mrzim ni posle NATO bombardovanja 1999. godine kada su igrali glavnu ulogu u pripremanju i izvođenju zračnih akcija nad Srbijom. Ne volim NATO - kao ni bilo koji vojni savez - i ne mogu da im oprostim bombardovanje i ubijanje nedužnih ljudi kao i pogađanje nevojnih ciljeva, ali to nije razlog da mrzim Amerikance.
No, ovako razmišljati u Srbiji predstavlja pravu jeres jer ne mrziti Amerikance znači voljeti svoje neprijatelje i podržavati njihove ciljeve, a to znači tjeranje Srbije u NATO kao i oduzimanje Kosova. I to je, naravno, razlog da budete prezreni i odbačeni od establišmenta čuvara nacionalnog bića-stroja.
Rusi ne dadoše ništa
- Kada se kroz brojke i novac pogledaju "četiri stuba" na koje se Srbija oslanja, u oči prvo pada činjenica da je od 2000. godine do danas Srbija dobila od EU (ne računajući bilateralnu pomoć država članica) oko 2,2 milijarde evra grantova. U istom periodu iz Rusije nije stiglo ništa, a iz Kine 0,02 milijarde evra.
Pa ljudi moji, da li je to moguće? Nije problem to što nam je 'mrska' EU dala tolika sredstva već što nam Rusi ne dadoše ništa! Kako da sebi objasne ovu bolnu činjenicu srpski nacionalisti i rusofili? Inače, kada su donacije u pitanju Njemci su na prvom mjestu po količini doniranog novca.
Najveći donatori 2000-2009.
u milionima evra: 1. Njemačka 840,12
2; SAD 473,12
3; Italija 208,47
4; Švedska 126,25
5; Norveška 101,12 (Blic, 02.07. 2011.)
Da, Japan je isto mnogo donirao u Srbiji, ali iz nekih (nezahvalnih) razloga se nije našao na ovoj listi.
Ode NIS za sitne pare
Prije nešto više od tri godine srpski NIS (Naftna industrija Srbije) je otkupila ruska kompanija Gaspromnjeft. Bože, kako su naši vlatodršci tada bili srećni... Kupili braća Rusi 'naš' NIS, pa to će sada sve da procvjeta. Cjela Srbija je pala u trans: ima Rus da nas 'povuče' pa ćemo za par godinica postati ekonomska sila, a o svjetloj budućnosti i da ne pričamo. No, bez obzira na ekonomsku perspektivu, bitnije je to što više 'nema zezanja' sa Srbijom. Rusija sada ima i važan strateški utjecaj, jer je izvršila 'proboj' na evropsko tržište i zato će se "boriti i za srpske interese".
Kosovo će ostati u Srbiji, jer će moćna Rusija da učini sve kako bi dokazala da je ona još uvek svjetska sila koja može da pokvari planove mrskim Amerikancima i njihovim slugama. I tako, što zbog Kosova, a što zbog obećane privatizacije, Srbija je prodala NIS ruskom Gaspromnjeftu za sitan novac.
Rusi sve kupili ispod žita - bez konkurencije ko da više
NIS je prodan za 900 miliona evra, to jeste 400 miliona, jer 500 miliona će se tek 'isplatiti' kroz investicije u sam NIS. I dok je Srbija likovala nad 'dobro' urađenim poslom, a politička elita blistala od sreće, čuli su se i glasovi razuma i neki su 'drski bezobraznici' -- postavljali pitanja: zašto je cjeli posao odrađen tako brzo? Zašto NIS nije ponuđen i drugim svjetskim kompanijama? Da li je uopšte bilo neophodno prodavati jednu od najprofitabilnijih srpskih kompanija?
Patriotizam bitniji od zarade
Zar NIS ne vrjedi više od tih 900 miliona? Na ovakva pitanja srpski političari, uglavnom su odgovarali 'kolutanjem očiju i škrgutom zuba', jer nisu mogli da vjeruju da neko može da sumnja u srpsko-ruske odnose i planove.
I sitna raja se "ovajdila od prodaje" NIS-a. Dobili smo po četiri besplatne akcije, a svaka je vrijedila neverovatnih 500 (pet evra) dinara. Znači ukoliko bi unovčili ove akcije dobili bi "pravo bogatstvo" od cjelih 2000 (20 evra) dinara. No, Srbija je bila srećna i zahvalna za sve ono što su Rusi učinili za nas, tako da niko nije pravio problem oko vrjednosti samih akcija.
Bilo je prije nekih priča o akcijama, koje bi mogle da dostignu vrijednost i od hiljadu evra, ali patriotski razlozi su ipak bitiniji od sitne zarade i tu se priča i završava. Čisto sumnjam da neko u Srbiji ima hrabrosti i volje da istraži slučaj prodaje NIS-a, jer bi izložio sebe neviđenim opasnostima.
Hrvatska kao primjer
Možda slučaj hrvatske naftne komapnije INA i njene 'sumnjive' prodaje mađarskom MOL-u može da utječe i na srpsku javnost, ili još bolje -- na istražne organe, ali to je trenutno teško i zamisliti. I tako, slučaj NIS-a je tipičan primer srpsko-ruskih odnosa gdje Srbi uglavnom ispadnu naivni i smješni u očima velike ruske braće. Nedavno su Rusi Srbiju uvrstili u 'visoko riskantne države' i tako nam vratili milo za drago zbog 'kukavičkog' koketiranja sa NATO-om. No, Srbija će opet da zažmuri i na ovaj realno-politički stav Rusije i prvom će prilikom pohrliti u zagrljaj moćnog ruskog 'medvjeda'.
Rusofilija i mržnja prema ostalima
Iracioanlnija od ove rusofilije je samo još mržnja prema Hrvatima, muslimanima (Turcima, odnosno Bošnjacima - op. admin.), a o Albancima-Šiptarima i da ne pričamo. Hrvati su 'naši' stari neprijatelji (čuvaj se kuge i Hrvata), a vjekovna borba sa Turcima je morala ostaviti traga i u odnosu prema muslimanskoj populaciji - "poturica je gori od Turčina" -- (Njegošev i Andrićev narativ još i danas ponegdje dominira u srbijanskoj politici - op. admin.), danas popularno i korektno zvanim Bošnjacima.
No, nema te mržnje i gađenja koja se može uporediti sa šiptarofobijom u Srba... Albanac sa Kosova-Šiptar je nešto "najodvratnije i najružnije na svetu" i zato mu je u Srbiji, od strane najvjernijih mrzitelja, i smišljena 'pesmica': "ubi, zakolji da Šiptar ne postoji". Ne moram napominjati da je ova pjesmica (uz onaj "nož, žica Srebrenica - op. admin.) postala jedna od omiljenih kod nogometnih navijača i da su je pjevali u svim prilikama.
Povratna mržnja Hrvata i Muslimana
I tako, mržnja je godinama odgajana u Srbiji kako bi se opravdali ratničko-osvajački pohodi i teški zločini nad drugim narodima.
Slobodan Milošević je devedesetih godina vješto koristio ili pak i sam fabrikovao mržnju prema Hrvatima ili muslimanima i tako opravdao ratove u bivšoj Jugoslaviji. Naravno, Hrvati i muslimani nisu ostali dužni u 'povratnoj' mržnji prema Srbima i otužno-ratnička balkanska historija je ponovo predstavila svoj krvavi pir. O posljedicama ove mržnje je još uvek 'rano' govoriti, jer je još nismo, u potpunosti, iz-živjeli. A ako mržnja jednom stane...
Nema komentara:
Objavi komentar