Piše: Erol Avdović
Čisto sumnjam da bi se Boris Tadić tako nadmeno rasipao svojim izjavama u Zagrebu, kao što je - prilikom ove zadnje posjete Sarajevu, bez obzira što glavni grad Hrvatske nije njegov rodni grad. Gdje god stigne, a posebno u frustriranoj Bosni, bilo da se radi o prijestolnici bosanske države Sarajevu, ili Banja Luci – aktualni predsjednik Srbije djeluje prilično stereotipno braneći tezu “svi su isto krivi; svi su činili zločine; sve treba isto tretirati…” U trenutcima kad bi se od njega očekivalo više pameti, on baš djeluje prizemno. Nikako da se u tom pogledu odvoji od patosa!
Da podsjetim samo na zvaničnu verziju: Tijkom svog oficijalnog boravka u Sarajevu, na pitanje novinara da li je sa bh. zvaničnicima razgovarao o uhićenju Divjaka, Jurišića i Ganića, srbijanski predsjednik je odgovorio da “ima veliku rezervu i da ne osjeća bilo kakvu naklonost prema osobama optuženim za ratne zločine, te da su jedino sudovi nadležni da odlučuju o tim pitanjima, kao i u procesima protiv Karadžića i Mladića".
Legalno potpuno tačno, politički donekle korisno, ali moralno – potpuno pogrešno Tadiću, bar kad je u pitanju i Tvoje Sarajevo!
SUMNJA U TADIĆEVU DOBRONAMJERNOST
Tadić je naravno računao na znanu bosansku konfuziju, te po gore podvedenom obrascu o točnosti, koristi ii tek na koncu moralnosti ostao s prstom na obaraću srbijanske “real-politike”. Bosnom ii oko nje, sve do Amerike – haraju razni sijači zbunjenosti, djelioci nakaznih ii nada sve emocionalnih etiketa, koji koračaju u istom Tadićevom ešalonu, namjerno, iz straha, ili iz neznanja ii raznorazne podkupljivosti – sve jedno, jer šteta po Bosnu je jednako bolna i opasna.
 |
| Boris Tadić: Šta stvarno misli? |
Uglavnom, Tadić je u svojim izjavama, kao nažalost i svi, ili bar najveća većina (da ne nabrajam rijetke izuzetke) srpskih političara, računao na to da će kad “on bubne”, u Bosni reakcije biti “male”, nisko-kalibarske, i sa položaja (čitaj medija) bez velikog dometa, pa zato treba koristiti visokokalibarsku (opet čitaj – medijsku) premoć zbog toga što većina medija u Bosni ne analizira, već samo prenosi – “rekla kazala”.
Uistinu, Tadićeva izjava, te njegovo cjelokupno obraćanje, za razliku od budnih analitičara našla je iznova na plodno (medijsko) tlo u Bosni. Avaj, što je usamljena Tanja Topić na primjer iznova je prepoznala njegovo licemjerstvo prema Bosni i Hercegovini. Ali je zato, kandidat za mandatara Vijeća ministara BiH Slavo Kukuć – požurio da u maniru političkog udvarača ustvrdi kako “ne treba sumnjati u Tadićevu dobronamjernost”. Šta će, kad čovjek prosi glasove iz manjeg bh.entiteta sa srpskom većinom (RS). Ispada, da od “dobronamjernosti” Beograda koji se “ne mesa u unutarnje stvari BiH… Niti će (ikad) prekoračiti crvenu liniju …”, ipak ovisi tko će biti premjer vlade Bosne i Hercegovine, pardon “predsjedavajući Vijeća ministara”, jer Bosna “nikad neće imati vladu”, kako uobićava reći Milorad Dodik!
Nama kojima sudbina ne ovisi u tolikoj mjeri od dnevne (ah, da je bar tako ?) ili dugoročne balkanske politike, s akcentom na BiH, nažalost – iznova preostaje sumnja u tu Tadićevu “dobronamjernost” zbog svih uistinu prekoračenih crvenih linija.
TADIĆ DOKAZAO DA POSTOJI “MEMORANDUM 2”
Povrh svega, čak i da postoje “sumnje” u valjanost tvrdnji o navodnom drugom djelu famoznog Memoranduma – koje je prema tvrdnjama bh.medija – doista napisan (a evo izgleda postaje i operativan), Tadić, kao da je pokazao – da te sumnje nisu opravdane. On je u Sarajevu demonstrirao, šta znači imati “jasan program”, koji nalaže srpskim političkim prvacima, da svuda i na svakom mjestu nastoje izjednačiti krivicu o ratovima u bivšoj Jugoslaviji …”. Na stranu što to može ili ne mora biti i nastavak srpskog -- Garašaninovog Načrtanija iz 1844, u novom eropskom ruhu, te s europskom retorikom -- sve je ipak u službi ideje o regionalnoj hegemoniji, “da se zna tko je glavni”, pa makar svi skupa doista i odputovali u Europu.
Svojom sarajevskom izjavom o tome kako su svi isto krivi (“nevini – dok sud ne utvrdi drugačije”) … i Mladić i Karadžić – “isto” kao Divjak, Ganić i Jurišić (?!) iznova je uvrijedio zdravu pamet civilizacije, jer je onako bahato iznova je opalio šamar žrtvama usred njegovog rodnog Sarajeva. Možemu se naravno, još malo, jer Europa će se uskoro odredjivati o individualnoj krivici, kao što je već počela u slućaju Nuhanović i Mustafić protiv Nizozemske. Srbija je tek na dnevvnom redu!
Otuda je zaprepašćujuća omamljenost (ukljuljučujući i Željka Komšića) najviših predstavnika bh.vlasti, (Bakira Izetbegovića i Nebojše Radmanovića) Predsjedništva BiH, koji su – gostu iz Beograda dozvolili da usred njihovog glavnog grada ponovo revidira historiju.
PAKLENO DJELO U BOSANSKOM PODRINJU
 |
| Dobro došao u pakao! |
Tadić dobro zna šta je sve Ratko Mladić radio; i kako je pored ostalog, uz Radovana Karadžića – upozorio srpske deputate da će se u Bosni dogoditi genocid, upitavši ih jesu li oni spremni za to? I onda krenuo da realizira tu zamisao, dok je Slobodan Milošević na CNN-u tvrdio kako je Srbija za mir, znajući da je put do pakla "popločan dobrim namjerama". Ako ovako nastavi, a s obzirom da ni Milošević nije stigao biti osudjen na ICTY -- Tadić bi i za balkanskog kasapina mogao ustvrditi da je "nevin"?
Ali, zna dobro Boris Tadić kako je osim Srebrenice i cijelo podrinje – znači Bijeljina, Zvornik, Bratunac, Srebrenica, Vlasenica, Rogatica, Višegrad, Goražde, Čajniče i Foča – nakon njegovih tenkova ostalo bez većine bošnjačkog stanovništva, i kako je Milošević te gradove slavodobitnički nabrajao kad je potpisan Daytonski sporazum; da se zna za šta se ratovalo! I zna predsjednik Srbije tko je sve i kako izvodio te grozomorne radove osvajanje bosanske teritorije! I opet se usudjuje izjednačavati u krivici ili u “nevinosti” – sve jedno, one koji sprovodili pogrome ii one koji su od tih pogrom branili sebe i ostale?! Ako je i od Borisa Tadića previše je!
Tadić zna i to, da je Ratko Mladić u novijoj svjetskoj povjesti u tim djelovima Bosne priredio scene opisane još samo u Danteovom “Paklu”. O tome je uostalom Haški tribunal (ICTY) i rekao, kako su to “scene iz pakla, napisane na najmračnijim stranicama ljudske historije”. A čega se pametan stidi, lud i bezobrazan o tome bez potrebnog respekta priča; ili izjednačava žrvu i dželata!
I tako taj isti Tadić na crvenom tepihu usred Sarajeva – predje crvenu liniju!
 |
| Otac nacije: Dobrica Čosić |
Nakon što je popio kafu sa bh. muzičkim i nogometnim estradnim zvjezdama (čija li je to “presvjetla” ideja ?!) – nakostrješi se i … Izjednači Jovana Divjaka, Ejupa Ganića i Iliju Jurišića koji su branili svoju zemlju sa Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, koji su je u ime velikosrpskih ciljeva svim sredstvima – necivilizacijski razvaljivali!?
A tri ga bosanska “predsjednika” slušaju. Pa mu valjda i aplaudiraju?!
Eto, ne mogu pobjeći od ironije: To je nama naša Bosna i Hercegovina dala. Mislim ova “dejtonska Bosna i Hercegovina”, za koju jedan visoki bh.diplomata, uvjek kad zatreba i u diplomatskim kuloarima koji to razumiju tvrdi -- kako je “Bosna i Hercegovina – Svetog Save djedovina”!
Kaže taj inače deklarisani srpski rojalista medju bh.diplomatama, da su o tome govorili od Patrijarha Pavla do Dobrice Čosića...
ZAŠTO JE JEDINO REIS CERIĆ REAGOVAO? (VIDEO)
"Mi smo razočarani Tadićevim neprimjerenim, čak bi se moglo reći, sramnim izjednačavanjem Jovana Divjaka, Ilije Jurišića i Ejupa Ganića sa Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem. Tadić je mogao što-šta kazati, ali upoređivati akademika Ganića na bilo koji način sa osumnjičenima za ratni zločin genocida Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem je krajnje licmjerno i nemoralno od predsjednika Tadića, koji jednom kaže da oni koji su oslobođeni nisu više krivi, a opet ih proziva i izjednačava sa dokazivo osumnjičenima za teški ratni zločin - genocid", poručio je kao usamljeni “jahać”, na ponekad još uvjek naizgled apokaliptičnom bosanskom političkoom horizontu -- Reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić u za sad jedinom novinskom priopćenju, koje prenosi Mulimanska informativna novinska agencija (MINA).
Zapravo, ovdje se postavlja pitanje: zašto je jedino Reisu-l-ulema BiH otvorio pitanje Tadićeve moralne odgovornosti iznoseći neke već “zaboravljene” institucionalne fakte?
Da podsjetim, Cerić je naglasio, kako je “očito da za srbijanskog predsjednika ništa ne znači činjenica da je Ganić pred meritornim sudom u Londonu oslobođen svih optužbi, koje mu beogradska obavještajna služba nameće svih ovih godina”!
Zašto drugi, inače dežurni kritičari Reisu-l-uleme nisu požurili da ga za promjenu podrže u ovoj ispravnoj konstataciji, u kojoj Cerić još sasvim ispravno ističe: “Bilo očekivano da se Tadić ispriča akademiku Ganiću za beogradsku klevetu i patnju koju su on i njegova porodica preživjeli u Londonu"; zahvaljujući naravno Tadićevoj administraciji u Beogradu.
Ne ulazeći, dakle u Reisovu ideološku, političku i na koncu moralnu i vjersku motivaciju da reaguje u ime onih koje okuplja u IVZ BiH (čiji su pripadnici bez sumnje najveći stradalnici od ruke onih karadžića, mladića i ostalih, koje Tadić izjednačava sa braniocima njihove časti obitelji, imanja i na kraju državnosti -- Ganića, Divjaka, Jurišića), ostaje to pitanje -- zašto nitko, osim Mustafe Cerića nije potegao ovo pitanje odmah? O tome šta to priča Boris Tadić u Sarajevu?!
GDJE JE SADA HELSINŠKI KOMITET ZA LJUDSKA PRAVA
 |
| Vera Jovanović, predsjednica HK BiH |
Ili, konkretno, kako to da srbijanske vlasti, kad se već na svom europskom putu – na kome valja poštivati ljudska prava, kad je već oslobodjen krivice, Ganiću ne osiguraju da "može slobodno i bez straha posjetiti svoju rodbinu u Novom Pazaru". Zašto je to “posao” Reisa? Pa zar o tome nije mogao progovoriti Helsinski komitet za ljudska prava u BiH? Ili neke od brojnih nevladinih udruga, koje u ime “zaštite ljudskih prava i promocije demokracije” u BiH i regionu – primaju ogromne donacije iz bijelog svijeta?!
Gdje ste sada drugovi i drugarice, dame i gospodo?
Zašto ste ostavili da samo Reis o tome govori? Ne radi se ovdje o jaranskoj politici: Ovdje se radi o principima koji se trebaju ispoštovati ako se stvarno Bosna i Hercegovina – uvažava kao suverena, ali i jedna ozbiljna Bosna. Ona Bosna, koja nije samo “dejtonska Bosna i Hercegovina”!
Umjesto svega toga, “Tadić usred Sarajeva proziva akademika Ganića i izjednačava ga sa Karadžićem i Mladićem. To je, doista, krajnje nemoralno i sramotno, jer i Tadić mora jednom naučiti da nisu jednaki oni koji su hrabro i časno branili ovaj ponosni grad u kojem na sred Baščaršije Tadić može nakon svega u miru popiti kahvu i oni koji su ovaj grad četiri godine danonoćno granatirali bez milosti i bez stida od Boga i svijeta”, tvrdi ispravno Mustafa ef. Cerić
Izgleda da su u pravu oni koji tvrde da je – de jure Bosnu i Hercegovinu, već odavno trebalo početi -- de facto uvažavati kao jednu ozbiljnu Bosnu, državu koja pripada svim ozbiljnim Bosancima i svim ostalim bez obzira na etničku ili religijsku pripadnost. Slučaj Tadićeve “sarajevske izjave” pokazao je da – Bosna više ne može da čeka!
TADIĆ SE SADA POSEBNO TREBA ISPRIČATI
 |
| Bosna je Bosna i Hercegovina! |
Nije zato bez razloga zahtjev da se Boris Tadić izjasni šta je on u ovoj sarajevskoj izjavi mislio, jer kod svih onih koji u Bosni ne žive od politike, ostaje sumnja u dobronamjernost srbijanskog predsjednika: “Tražimo da se Tadić ispriča patriotima ovoga grada, svim žrtvama genocida u BiH i svim ljudima dobre volje za neprimjereno izjednačavanje boraca za slobodu i ljudsku čast i agresora koji su ubijali nevinu sarajevsku djecu”, navodi se u pomenutom priopćenju MINA-e, koje citira Reisa Cerića.
Hoće li u povodu Tadića još itko u medjunarodno priznatoj i članici UN-a zemlji Bosni i Hercegovini slijednici Republike Bosne i Hercegovine, u zemlji Bosni, koja znači mnogo više od daytonskog ustava – svima onima što su se u njoj radjali, živjeli, i uzimali je za civilizacijsku paradigm par-exellance, na koncu -- svima onima što iz nje potječu -- doislijedno i principjelno, bez obzira na sve bosanske razlike progovoriti: Dosta nam je više dosta licemjerja bez obzira otkuda ono dolazi!
Jer, Bosna više ne može da čeka!
Nema komentara:
Objavi komentar