MERKEL NA BALKANU: EUROPA NA DLANU

Piše: Damir Grubiša

Angela Merkel

Njemačka kancelarka Angela Merkel pohodit će 22. kolovoza Hrvatsku u sklopu svoje zapadnobalkanske turneje. Posjetit će i Srbiju i Crnu Goru, a Hrvatska će biti prva postaja na tom putu. Angela Merkel je danas jedan od najvažnijih političkih igrača na europskoj i svjetskoj sceni. Nakon početnog nesnalaženja tijekom izbijanja svjetske gospodarske krize kada se, poput Nicholasa Sarkozyja, založila za uvođenje zaštitnih carina na njemačke automobile, Merkel se vratila na siguran europski put.

Uostalom, Merkelovu danas smatraju zaslužnom što je prekinula gordijski čvor oko grčkoga duga, zagovarajući europsku pomoć Grčkoj da izađe iz najavljena bankrota. To joj, doduše, nije priskrbilo pretjerane simpatije njemačkih poduzetnika, financijskih magnata i bankara, a ni njemačka javnost joj više nije naklonjena kao na početku mandata. Na regionalnim izborima početkom godine Merkelina stranka CDU – Kršćanska demokratska unija doživjela je ozbiljan poraz u nekoliko pokrajina, u kojima je dosad bila postojano na čelu već dugi niz godina. Između ostaloga, izgubila je i važan grad Hamburg, a ankete javnog mišljenja daju joj danas samo 35 posto podrške nasuprot oporbenoj koaliciji koju vodi SPD – Socijaldemokratska partija, s 51 posto glasova.

MERKELINA TURNEJA JE STOGA, između ostaloga, okrenuta potvrđivanju njezine uloge kao međunarodnog lidera. Tu je vrlo slična svojoj kolegici Jadranki Kosor kojoj ankete također ne idu u prilog, a popularnija je u inozemstvu nego u svojoj zemlji. Zato je i razumljivo što će Merkel zdušno podržati Kosor prema kojoj gaji ideološke simpatije i žensku solidarnost. Uostalom, Angela Merkel je još 2007. podržala HDZ u tv-spotovima koji su se vrtjeli na hrvatskoj dalekovidnici. No tada je bila “infišana” u Ivu Sanadera od kojeg se morala distancirati nakon nepune dvije godine kada se otkrila afera s HYPO bankom koja je razotkrila ortaštvo Ive Sanadera i Edmunda Stoibera, predsjednika bavarske Kršćansko- socijalne unije – CSU-a, u pothvatu preuzimanja HYPO banke, a njemačka je vlada morala otkupiti tvrtku HYP Leasing da otkloni posljedice razornih korupcijskih poslova bavarskoga premijera s kojim je bio povezan i hrvatski premijer.

Tako da je ona siva eminencija Sanaderova odlaska, ali se afera rasplela i unatoč njegovu nenajavljenu, iznenadnom odlasku sa scene. Danas bi bilo zanimljivo čuti Angelu Merkel kako je to ona intervenirala u cijeloj aferi: da smo mi Amerika, što nismo, prigodom njezina dolaska u Hrvatsku državni odvjetnik zatražio bi obavijesni razgovor s njom kao s osobom “koja ima razloga znati okolnosti” u kojima se našao bivši hrvatski premijer sa svojim "trange-frange" poslovima. No, naravno, to bi bilo diplomatski nepristojno, pa ćemo tako prijeći preko toga. Angela Merkel imat će prigodu izraziti svoje zadovoljstvo završetkom pregovora Hrvatske s Europskom unijom i zasigurno će istaknuti i osobnu ulogu Jadranke Kosor u privođenju pregovora kraju.

Hrvatska će biti istaknuta kao dobar primjer za cijelu regiju, kao primjer “europeizacije” jedne balkanske države na putu u punopravno članstvo. Doduše, ta “europeizacija” o kojoj naši državni dužnosnici i njihovi medijski trabanti govore s oduševljenjem nije još ni počela, jer je zadovoljenje mjerila tek prvi korak, nakon čega bi trebali slijediti bitni zahvati u hrvatsku politiku. Naime, kako njemački europeolog Robert Ladrech piše, europeizacija je složen proces konstitucije, difuzije i institucionalizacije formalnih pravila, procedura i paradigmi javnih politika, vjerovanja i normi definiranih u procesu stvaranja javnih politika u EU i potom inkorporiranih u logiku domaćeg političkog diskursa, identiteta, političkih struktura i cjelokupna načina poimanja i stvaranja politike.

A od toga smo daleko još podosta svjetlosnih milja. No za početak dovoljno je i to da je Hrvatska završila pregovore i da Merkel može svoju Partei-Genossin (obje su članice Europske pučke stranke) Jadranku Kosor pohvaliti i tako sudjelovati u hrvatskoj predizbornoj groznici, nadajući se većoj sreći nego u slučaju podrške sada već posrnulom Ivi Sanaderu. A osim toga, tu je i prigoda da se napokon otvoreno porazgovara i o njemačkoj najvećoj primjedbi hrvatskoj politici: glomaznoj birokraciji i hipernormatizaciji uslijed kojih je došlo i do zastoja njemačkih investicija u hrvatsko gospodarstvo, što su njemački partneri već dovoljno dugo i uporno ponavljali hrvatskim vladama, ali ih nitko od domorodaca nije baš pažljivo slušao.

RADI PRIPREME TOGA posjeta, vrlo važnog za Hrvatsku, ali i za samu kancelarku Merkel, u Hrvatsku je došao i njemački ministar vanjskih poslova vice-kancelar Guido Westerwelle koji se susreo sa svojim hrvatskim homologom u Dubrovniku. Šteta što do tog susreta nije došlo u Splitu, gradu koji se neslavno proslavio po premlaćivanju homoseksualaca i homofobiji. Bilo bi zanimljivo vidjeti splitske homofobe koji su bacili ljagu na svoj grad u prosvjedu protiv Westerwellea koji u službene posjete ponekad povede i svoga životnog partnera Michaela Mronza, s kojim je inače registrirao bračnu zajednicu prošlog rujna u Bonnu. Na margini te posjete ostat će blaga tenzija koja je izbila nakon što je Nacional prenio indiskreciju o želji Jadranke Kosor da se prigodom njezina posjeta Angeli Merkel dodjeli počasni doktorat Zagrebačkog sveučilišta.

Na televiziji je Mate Granić dramatičnim tonom osudio one koji se tome protive, pa je čak i žovijalni njemački ambasador Berndt Fischer zbog toga kontaktirao zagrebačkog rektora Aleksu Bjeliša. Unatoč žarkoj želji Jadranke Kosor da i time istakne svojoj kolegici i zaštitnici zahvalnost za podršku Hrvatskoj, a i sebi u predizbornoj kampanji, procedura dodjele počasnih doktorata ne može se dovršiti u tri tjedna koliko bi Vlada željela. Prvo je potrebno naći pokretača prijedloga, zatim fakultet s čijeg je područja taj počasni doktorat mora osnovati povjerenstvo, pa potom fakultetsko vijeće mora glasovati o prijedlogu, a onda se uključuje i Sveučilište sa svojim povjerenstvom, raspravom na Senatu i tek tada – za otprilike šest mjeseci do godinu dana, željeni kandidat može biti promaknut u počasnog doktora znanosti.

Ta bi procedura, započne li najesen, kada počnu raditi i sastavnice Sveučilišta, mogla potrajati sve do iza izbora, a pitanje je bi li Jadranka Kosor doista željela da njezin nasljednik – sudeći prema sadašnjim anketama šef oporbe Zoran Milanović – pripiše sebi zaslugu za taj čin, kada (i ako) ta počasna titula bude dodijeljena slavodobitnici. Iako te počasne doktorate stranim političarima svi domaći političari pripisuju sebi, a Sveučilište im je tu tek izvođač radova. Uostalom, kao i u slučaju kada je Zagrebačko sveučilište dodijelilo počasni doktorat Aloisu Mocku, Sulejmanu Demirelu, Williamu J. Perryju i Margareth Thatcher, da ne spomenemo sramote iz prošlosti – doktorate austrijskim vojskovođama feldmaršalu Eugenu Habsburškom (koji je odmah nakon toga smijenjen) i feldmaršalu Svetozaru Borojeviću 1916. godine, a u doba komunizma – domaćim političarima Jakovu Blaževiću i Vladimiru Bakariću.

UOSTALOM, Angela Merkel, iako fizičarka s podužom listom objavljenih radova iz metamorfoze plinova (znakovita tema za jednog političara!), dobitnica je brojnih međunarodnih nagrada i počasti. Tako je 2008. dobila nagradu Karlspreis – nagradu Karla Velikoga za doprinos europskom jedinstvu. Sveučilište u Leipzigu dalo joj je počasni doktorat 2008., Tehnološko sveučilište iz Wroclawa dodijelilo joj je tu titulu također 2008., a Sveučilište Babeš-Balyai iz Cluj-Napoce (bivša rumunjska partijska škola) dalo joj je počasni doktorat 2010. za njezinu “globalnu ulogu u oživljavanju međunarodne suradnje”. Magazin Forbes ju je 2006. i 2009. proglasio najmoćnijom ženom na svijetu, a britanski New Statesman uvrstio ju je među 50 najutjecajnijih osoba na svijetu. U veljači 2011. dobila je i Predsjedničku medalju slobode iz ruku Baracka Obame, a u svibnju iste godine nagradu Jawaharlal Nehru za poticanje “međunarodnog razumijevanja”.

Doduše, to je bilo nakon što je prilično nespretno u partijskoj školi u Potsdamu izjavila da se “multikulturalizam u Njemačkoj pokazao kao potpuna propast”, pa se potom, nakon nekoliko dana, ispravila izjavom na Dan ujedinjenja Njemačke, u listopadu 2010., da je “Islam dio Njemačke!” Ne bi bilo ništa neobično da Angela Merkel na kraju i dobije počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu preko prečica kakve bi htjeli lokalni HDZ-ovci. A ako ćemo pravo, bio bi red da joj prije toga počasni doktorat dodijeli neko sveučilište u Grčkoj - s obzirom na njezine zasluge za spašavanje Grčke od potonuća.

(Izvor: NACIONAL - Zagreb)