 |
| Jer, ja sam Konzument! |
Za mnoge je ekonomija samo atmosferski sloj: važna, nevidljiva i zagonetna. Nekad pada kiša, a nekad ne. Većina uopće ne shvaća zašto. Ali sada kada se i Evropa i Amerika guše u dugovima u burnoj globalnoj ekonomiji, nova knjiga pod nazivom „Ekonomija dobra i zla“ nam pokušava približiti ovu temu. Autor Tomaš Sedlaček objašnjava zašto je konzumerizam povezan sa savješću i kako etika može oblikovati našu fiskalnu kulturu.
Dobrodošli u Starbucks. Hvala vam što ste naručili Frappuccino koji je napravljen u posebnom, okolinski osvještenom „spasimo djecu“ kafe aparatu. Da li želite malo filozofije uz to? Ne?
Devedeset posto ili čak i više od ukupne cijene otpada na ideologiju, mit, priču...
Šteta, kaže ekonomist Tomaš Sedlaček, jer već ste je kupili. Zapravo, većina stvari koje kupujemo svaki dan naplaćuje svoj brend i navodnu filozofiju koju predstavlja. Stvarni sadržaj je sasvim sporedan:
„Devedeset posto ili čak i više od ukupne cijene otpada na ideologiju, mit, priču, neku vrstu slike itd. Itd. I postoji velika praznina između kafe kao takve i onoga što mislimo da pijemo. Mi pijemo priču koju smo kupili. I možemo tako ići u nedogled. Dajte mi primjer i biću sretan da vam objasnim kako je svaka, pa i najgluplja i najslučajnija kupovina ili odluka zapravo moralna kupovina, moralna odluka.“
Tridesetčetverogodišnji češki ekonomist kojeg je Yale Economic Review nazvao jednim od „pet najvećih ekonomskih umova“ kaže kako je vrijeme da prosječni potrošač prestane kriviti Wall Street za globalnu financijsku krizu i da umjesto toga preispita samog sebe.
Sedlaček smatra da smo kupovali stvari koje ne trebamo novcem koji nemamo. Otuda financijska kriza.
„Postoji odlična parafraza iz filma „Fight club“ ili u knjizi Chucka Palahniuka u kojoj jedan od glavnih likova kaže drugom: „Mi radimo poslove koje mrzimo kako bismo mogli kupiti stvari koje ne trebamo.“
Sedlaček zatim prelazi na slijedeći korak: on smatra da smo kupovali stvari koje ne trebamo novcem koji nemamo. Otuda financijska kriza.
Njegova provokativna knjiga pod nazivom „Ekonomija dobra i zla: traganje za ekonomskim značenjem od Gilgameša do Wall Streeta“ je objavljena 2009., ali je tek sada prevedena na engleski. U njoj Sedlaček upoznaje čitatelje sa neuobičajenom historijom ekonomije, uključujući i mislioce iz 13.stoljeća poput teologa Tomasa Akvinskog i prosvjetiteljskog filozofa Adama Smitha.
Mantra dobit iznad svega
Sedlaček kaže da je ekonomija mnogo povezanija sa filozofijom nego sa naprednim matematičkim konstruktima koje koriste današnji ekonomski dtručnjaci.
Previše ljudi je, kako kaže, prihvatilo mantru „dobit iznad svega“ koja potiče iz kapitalističkih ekonomskih teorija. On svojom knjigom na neki način pokušava približiti predmet običnom čovjeku.
Zašto? Jer u naprednim ekonomijama „podjela rada funkcionira savršeno“, ali „podjela odgovornosti uopće ne funkcionira“.
Reakcije na Sedlačkovu kjnigu su podvojene. Neki su je kritizirali jer podsjeća na moralizirajuće djelo pop ekonomije. Drugi je hvale jer približava ekonomiju običnom čovjeku i istovremeno se bavi pitanjima ekonomije kao cjeline. Nedavno ju je Washington Post stavio na listu od pet djela iz područja ekonomije koja se moraju pročitati.
Sedlaček koji je bio savjetnik češkog predsjednika Vaclava Havela ovom knjigom želi otkriti istinsku prirodu ekonomije:
„Ekonomija nije ništa drugo nego prikriveni sistem vrijednosti. Velika je greška ukoliko vjerujemo da je ekonomija lišena vrijednosti. Ona je zapravo ispunjena vrijednostima i ništa što je vezano za ekonomiju nije lišeno vrijednosti. Svaka poslovna odluka, svaka odluka potrošača je zapravo moralna odluka.“
Problem nije u euru, nego u dugu
On koristi biblijsku priču iz „Knjige Postanka“ koja je isto tako zabilježena i u Kur’anu kako bi objasnio poentu:
„Prvi poslovni savjet ikada zabilježen je u Knjizi Postanka, kada faraon sanja o sedam plodnih godina i sedam gladnih godina. I Josip naravno interpretira njegov san i govori mu šta da radi. Savjet glasi da tijekom plodnih godina ne potroši sve što poženje, već da sačuva dio usjeva kako bi imao zalihe za loše godine. I kad to prevedemo na današnji jezik, tijekom naprednih godina je potrebno imati višak u budžetu, na što smo mi gotovo potpuno zaboravili. I ako znate upravljati viškom u budžetu tijekom naprednih godina, onda ćete se znati suočiti i sa deficitom. I nećete umrijeti od gladi.“
Srce i srž krize je u strastvenom vjerovanju da moramo konzumirati, kaže Sedlaček.
„Zato je financijska kriza tako veliki moralni problem jer mi znamo, svi znaju da tu nešto nije uredu“ kaže Sedlaček.
Sedlaček otvoreno podržava novu neovisnu regulatornu jedinicu koja bi upravljala viškom tijekom ekonomski snažnih godina i kontrolirala broj zaduženih zemalja koje bi mogle ući u „gladne godine“. To je ključna komponenta njegove knjige.
On kaže da nas debata oko dugom izmučenog eura, koliko god važna bila, odvraća od stvarnih problema:
„Problem nije monetarni. Nije problem u euru. Problem je u dugu. I moramo se suočiti sa dugom. Ne trebamo se baviti pitanjima eura u ovom trenutku. To je sekundarna posljedica krize. Međutim srce i srž krize je u strastvenom vjerovanju da moramo konzumirati i da je konzumerizam jedina stvar koja nam može pomoći.“
Sedlaček smatra da je faraonova odluka da uskladišti namirnice bila „mnogo mudrija“ od trenutne ekonomske politike uprkos svim „modernim naukama i doktoratima sa prestižnih univerziteta.“
Dok Europa razmatra nove metode spašavanja zaduženih zemalja i dok se Sjedinjene Države suočavaju sa još jednom mogućom recesijom, čini se da je zapadu potrebno ekonomsko čudo.
Možda je Biblija dobra polazna tačka za to.
(Izvor: Radio Slobodna Europa)
Nema komentara:
Objavi komentar