SMJENA GENERACIJA, ILI NOVI BRAND BH DIPLOMATIJE

Komentar : Erol Avdović

New York -- UN, 20 januar 2011

Ko bi mogao pomisliti, da će ova bh.diplomatska ekipa na East Riveru, za relativno kratko vrijeme u ime BiH izgraditi državne stavove o Sudanu, Obali Slonovače, Sjevernoj Koreji ili Palestini, kupeći znanje na terenu, u New Yorku. Bez želje da ih se puno hvali, mora se ipak konstatovati: to se dogodilo!

Tim koga u UN-u predvod (prvi put) ambasador Ivan Barbalić – već preko godinu, djeluje kao eletini dio MVP BiH; čak njegov bolji dio! Ili -- na djelu provjereni think-tank za multilateralu. Dobri su to izvodjači (diplomatskih) radova, kakve dosad nismo imali. Odradjuju posao bez kompleksa, uče u hodu i sve su bolji u komunikaciji: Barbalić se za razliku od svojih prethodnika, izuzev super vokalnog Muhameda Šaćirbeja i odličnog Mirze Kušljugiča - ne plaši novinara. Govorim to kao objektivni posmatrač, koji na licu mjesta -- to može i provjeriti.

U tu ekipu, naravno - ne spadaju oni (ili radije one), koji Vijeće sigurnosti vide i kao “svoju” šansu da se uslikaju pred UN kamarama. Ili, da po svaku cijenu samo pročitaju “priopćenje za javnost”, jer radi se pobogu o trenutku planeterane slave. A onda, bukvalno pobjegnu od novinara, koji žele čuti šta bh.diplomate znaju reći o Africi; iako to možda još zvuči, kao ona ironija o Ruandi iz Tanovićeve “Ničije zemlje”. Nije to medjutim preveliki grijeh -- za neoprostiti.

Jer, ti su u totalnoj manjini i kolateralna su šteta iz “minulog” vakta bh.diplomatije: Ti, “Ja pa Ja”, vispreni balkanski  diplomati, najradije bi na račun Bosne namakli neko visoko namještenje u UN-u, da odatle, ulete u bogatu mirovinu. Uostalom, Ban Ki-moon je u UN-u obećao uspon “ženama na sredini kairjere”, što je sasvim u redu. No, proziran i gadljiv je taj konto, upakovan u razne forme domaćeg “patriotizma”, pa zato o njemu više ne treba trošiti riječi. 

I to je sad manje važno od koristi koju će bh.država imati od članstva i uspješnog predsjedavanja Vijećem sigurnosti UN-a. Šta Bosna, iz svega ovoga, doista može očekivati? Da pojednostavimo izmedju izmedju realnosti i zabluda:

Nisu u pravu one bh.diplomate, koje tvrde da će članstvo u Vijeću -- ubrzati put Sarajeva do Brusselesa. Notorni je promašaj izjava, kako je EU ukinula vize gradjanima BiH, jer je zemlja ušla u Vijeće sigurnosti?! Izrekao je “odlazeći” ministar vanjskih poslova BiH, nedavno u New Yorku. Neozbiljni je to žongleraj riječima! Svojevremeno je i Sanader, bivši premjer Hrvatske -- na sva usta govorio da će članstvo Hrvatske u Vijeću sigurnosti (2008 i 2009) ubrzati put ka EU. 

Ipak, ni Zagreb ni Ankara (a Turska od članstva u Vijeću sigurnosti 2009 i 2010 - nije ništa javno očekivala) -- nisu zaradili naku "platežnu valutu" u ovom najvažnijem organu UN-a, kojom bi mogli platiti za prelazak u višu klasu kandidature za EU. Evrpska unija traži striktno ispunjenje zadatih uvjeta, a članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a je kao lijepo i skupo odjelo. Medjutim, evropski račun plača u gotovini, a ne na lijepe oči, niti priznaje žirante. 

Ambasador BiH u Vijeću, Ivan Barbalić je u pravu u tome kad kaže,  da je dobitak za BiH – na duge staze, to što je zemlja preko ove UN “radionice” profilirala mnoge svoje vanjskopolitičke stavove. Prvi put poslije 15 godina. A to nije malo. To je prilično veliki pomak naprijed.

Nakon upornog učenja i rada, za aktuelnog bh.ambasadora u UN-u i njegov tim, Vijeće sigurnosti postalo je – kapija legitimiteta, za čiju bravu, recimo, uskoro bivši ministar Alkalaj (i možda poneki, njemu slični, prem da ih je još mnogo iz te iste "diplomatske kulture" nepotizma), očito više ne posjeduju ključ. 

Dolazi prva veća smjena generacija u bh.diplomatiji. Zapravo, nadati se da dolazi. I nadati se da će biti drugačija od one, koja je ponajviše (morala) improvizirati, kako bi u početku prežvjela sve multilateralne forume -- od "tri" UN-a (u New Yorku, Ženevi i Beču) do Brisela. Iako se neki od njih stalno žale kako su "malo plaćeni" u odnosu na zapadne diplomate (koji naravno ne improviziraju, već pravno do u detalje analiziraju svaku rezoluciju u UN-u), oni su, ustvari -- bili i ostali preplaećni, jer su još uvjek diplomatski studenti, koji za to još primaju plaću. 


Vijeće sigurnosti, za bh. diplomatiju bi mogao, zapravo morao - biti povod, Rubikon za te ozbilje promjene u legalnom, a ne samo političkom pristupu diplomatskom radu.

Gledajući Barbalića na djelu, dok predsjedava Vijećem sigurnosti, uz njegovo vidno odsustvo pijeteta prema legendarnoj povijesnoj "potkovici" (polukružnom stolu -- svjedoku Hladnog rata), čini se da je dobro imati takvog predstavnika kome pripada budućnost. 

Za razliku od njegovih agilnih predhodnika, pripadnika moje generacije (iz 50 i neke...), koji se za tim stolom "istope od uspomena", pa u tom reility-showu, što Vijeće sigurnosti zapravo i jeste -- izgledaju kao izgubljeni u svemiru - Barbalić izgleda kao da ga je "baš briga" i za Vijeće i za sve probleme o kojima čita prilično iste i monotone, reciklirane govore. 


U najmanju ruku, Barbalića kao interesuje nešto više - od “visokog namještenja u UN-u”, a ne kao neke u njegovom okruženju, koji bi osobno da "unovče" svoj "nemjerljivi doprinos" u Vijeću sigurnosti. Upravo zato, što njega, čini se to ne interesuje, na njega Bosna i može osloniti u ovom poslu u UN-u. A onda i dalje, naravno, ponovo u Sarajevu. Na njega se sigurno tek računa, jer on ovaj ispit, predsjedavanja Vijećem sigurnosti uspješno privodi kraju.

Ako Barbalić nastavi ovako, znači, mirno, dobro i staloženo, sa naizgled šarmantnom "naivnošću" - sjediti u vrućoj stolici Vijeća sigurnosti do kraja ove 2011, i ako još poradi na svom diplomatskom integritetu, (a sad mu je to lakše, jer i on sada predstavlja figuru u bh.diplomatiji) - on ide dalje. A nije preuranjeno reći, da bi i ta cijela nova diplomatska ekipa, koju on predvodi, konačno mogla postati - mirnodopski brand bh.diplomatije. 


Bosna u tome, već kasni za susjedima. Valja se samo malo osvrnuti oko sebe. Ovo je u svakom slučaju neki novi početak; ako i drugi misle da je to neki - dobar novi početak, bez obzira na ranije registrovane aferime u (ne)profesionalnom ponašanju pojedinaca -- onda bi taj novi početak valjda trebalo na dalje institucionalizirati.