 |
| Ban Ki-moon i veleposlanica Slovenije u UN-u Sanja Štiglic (UN photo 2010) |
Postavlja se pitanje treba li u obzir uzeti stav prevarenih bh. štediša "Ljubljanske banke" prije nego što se Slovencima pruži bezrezervna podrška u UN-u?
Piše: Erol Avdović
NEW YORK (Webpublicapress) - Do kraja dvogodišnjeg mandata u nestalnom članstvu Vijeća sigurnosti UN-a, BiH je ostalo još sedam mjeseci, ali za njenu stolicu, u ovom 15-točlanom, najvažnijem organu Svjetske organizacije vlada prava jagma.
Kao rijetko kad posljednjih godina, za ovo, jedno mjesto predstavnika Istočnoevropske skupine zemalja koju broj 23 države, već se uveliko bore Slovenija i Madjarska, i - izgleda, ne uz velike šanse i Azerbejdjan i Armenija.
U oktobru 2009, BiH se naprosto "ušetala" u ovaj odabrani klub, nakon što je Poljska odustala od svoje kandidature, shvativši da će Bosnu podržati blok od 57 zemalja Organizacije islamskie konferencije (OIC), te najveći dio “Grupe 77”, koju sačinjavaju 132 zemlje plus Kina. No, kako to Webpublicapress saznaje iz dobro obavještenih diplomatskih izvora, teško da ce neko ove godine prepustiti svoju kandidaturu drugome. U igri, jednostavno nije velika blokovska naklonjenost samo jednom kandidatu, kao što je to bilo prema BiH prije više od dvije godine. Na stranu pitanje, je li BiH u medjuvremenu, taj svoj politički kapital u UN-u, posebno u islamskom svijetu potrošila?
MADJARSKA NE ODUSTAJE
Ove godine dakle, ipak nema izrazitih favorita, kao što je to bila BiH, iako se ministar vanjskih poslova Slovenije Samuel Žbogar, ovog januara u New Yorku pohvalio da će njegova zemlja pobjediti u ovoj izbornoj trci.
"Imamo izrazito popularnu ambasadorku" (Sanja Stiglic, na slici uz glavnog tajnika UN-a - op.a.), rekao je Žbogar, navodeći, kako ce iza scene lobirati predsjednik Danilo Turk, koji je ostvario dobre veze, dok je već jednom predstavljao Sloveniju, kao njen ambasador u Vijecu sigurnosti (od 1998 do kraja 1999).
Ipak, Madjarska nije Poljska, pa da se ne bori do kraja, kaže jedan dobro upućeni diplomata na East Riveru. A ni Slovenija se ne može mjeriti sa razinom globalne podrške koju je zbog simpatija Trećeg svijeta prema bosanskom stradanju u minulom ratu – dobilo službeno Sarajevo. Nije na odmet posjetiti na mišljenje mnogih mjerodavnih analitičara, kako je Bosna u Vijeću danas ponajviše zahvaljujući Srebrenici koja nije izvjetrila iz kolektivne memorije svijeta, a ostala je duboko urezana i u institucionalnoj memoriji UN-a.
OD KOGA SE KRIJE BARBALIĆ
 |
| Ambasador BiH u UN-u Ivan Barbalić (UN Photo 2011) |
Ostaje medjutim da se vidi, za koga ce se BiH opredjeliti (očito vagajući izmedju Slovenije i Madjarske? Odavno je poznato da Slovenija, od doba prevarenih štediša Ljubljanske banke, sve do kontraverznih poslovnih projekata u BiH, u postratovskom periodu i nije ostvarila sasvim pozitivan rejting u Bosni. Naravno, dosadasnje bh. članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a, pokazuje da je bh.diplomatija više apolegetski nego racionalno nastrojena; o stavljanju u prvi plan nekakvih "nacionalnih" (interesa svojih gradjana) gotovo da nema riječi, jer što u Bosni uopće predstavlja jedinstveni "nacionalni interes"? Dovoljno je samo samo analizirati odluku vlasti u Sarajevu, i posljednji slučaj istrčavanja oko usvajanja rezolucije o vojnoj intervenciji u Libiji. To najbolje pokazuje, koliko se u BiH ne vode pragmaticnim interesima zemlje, i to da njeni predstavnici, slijedeći aktuelnu politiku državne vlasti -- u UN-u ne donose uvjek najbolje odluke u interesu svojih gradjana.
Simptomatično je "skrivanje" ili bolje reči otvoreno izbjegavanje ambasadora BiH u UN-u Ivana Barbalića, da ponudi odgovor na jednostavno pitanje koga i zašto BiH namjerava podržati za izbor u Vijeću sigurnosti s mandatom od 2012 do kraja 2013, pravdajući sve to "zabranom iz Sarajeva" da komentira odluke koje se u ime BiH donose u UN-u. Sven Alkalaj odlazeći ministar vanjskih poslova, s neočekivano dugim tehničkim mandatom, može biti predmet kritike za mnogo šta, ali jednostavno ne može biti alibi za odsusutvo političke inicijative ili očekivanog sluha za interese bh. gradjana koji se predstavljaju u UN-u.
POČETNI USPJEH NE OPRAVDAVA PASIVNOST
Poslije početnih uspjeha, koji su se sveli i na izbjegavanje krupnih grešaka, što bi se čak i u političkom žargonu moglo nazvati (vješto izbjegnutim) "suvišnim talasanjem), a nakon više od pola mandata provedenih u Vijeću sigurnosti - mnogo toga, ipak počinje ličiti na nekompetentnost. A o liderstvu je izlisnoo govoriti! Trenutak je medjutim da se zaštite stvarni interesi bh.gradjana, pokazujući svima onima koji su se ogriješili od njih, da mogu očekivati poslijedice i u medjunarodnim forumima poput UN-a u kojima BiH itekao - ima pravo glasa. Bosanski glas na East Riveru čuje se odavde do Alpa mnogo bolje, nego kad je on utopljen u svakodnevnu bh. agoniju vapaja, na koju su se - ruku na srce, bar kad su štediše Ljubljanske banke u pitanju mnogi Slovenci oglušili.
Dobri poznavaoci prilika se zapravo slažu, kako je moguće očekivati, da se sadašnji predstavnici BiH u UN-u (iznova) neće rukovoditi tim principom, dajuci ili uskračujući podršku Madjarskoj, odnosno Sloveniji. No, to i takvo pokazivanje, prijeko potrebne politicke zrelosti, a ovo je sasvim zgodna prilika pomoglo prije svega BiH.
Čini se, da Barbalić, iako to javno ne izgovara, ali ipak računajući na medijsku inerciju -- svu odgovornost za sada prenosi na ministra Alkalaja (koji je iaonako oguglao na kritike); ovaj "odlazeći" ministar, jasno, u tehničkom mandatu, nažalost još uvjek je adresa, preko koje se u ime BiH nastavlja realiziratii bilateralni dogovori i odnos sa zemljama članicama UN-a, bez obzira, sto nominalno o svemu odlucuje Predsjednistvo BiH. Otuda je i veća odgovornost Barbalića da "razotkrije" hoće li BiH i zašto podržati Sloveniju za Vijeće sigurnosti.
JAVNOST PRIJE SVEGA
Prema saznanjima Webpublicapress, iz Sarajeva, u New York - još nisu stigle službene upute, kome će BiH dati podršku na izborima za nestalno mjesto u Vijeću sigurnosti, (zakazanih u Generalnoj skuptini u drgoj polovici oktobra ove godine). "Zasad postoji naklonost prema Sloveniji”, tvrdi za WPP jedan dobro upućeni bh.diplomata u New Yorku.
Ali, Madjarska ne odustaje, jer vjeruje da ima bolji multilateralni rejting od Slovenije: učestvovala je vec u 15 mirovnih i sedam policijskih operacija širom svijeta, uključujući BiH i Kosovo, gdje su, uostalom bili i Slovenici. U tom "propagandnom ratu" sve samih "uspjeha", Slovenija navodi da u UN-ovim operacijama ima preko 5000 svojih vojnika.
Uz sve te dakle "epp" poruke iz Budimpeste i Ljubljane, u Sarajevu bi medjutim morali dobro izvagati - kome pruziti svoju potporu, te o tome javno progovoriti. Jer, transparentnost je u ovom slučaju - poruka zbog koje bi se bh.glas ubuduće mnogo više cijeniti u UN-u i drugim medjunarodnim forumima, donoseći više koristi bh.gradjanima, a ne obrnuto. Ambasador Ivan Barbalić, pred kojim je za očekivati politička ili diplomatska karjera - mogao bi tom pozitivnom ishodu, prvenstveno za BiH -- doprinjeti i dokazati da je u tome učestvovao.
Nema komentara:
Objavi komentar