Razgovarao: Erol Avdović
 |
| Pomoćnik generalnog tajnika UN-a za ljudska prava Ivan Šimunović i predsjednik Obale slonovače Alassane Quattara(Photo UN 2011) |
Obala Slonovače (zvanični joj naziv - Côte d’Ivoire), u mnogome je spašena i zbog lekcija koje je UN naučio u Srebrenici i Vukovaru. To je u ekskluzivnom intervju za Avaz, ustvrdio pomoćnik generalnog sekretara UN-a zadužen za ljudska prava Ivan Šimunović. Što se Libije tiče, ovaj rodjeni Zagrebčanin (1959), inače svjetski ekspert za medjunarodno pravo s diplomom Harvarda, bivši ambasador Hrvatske u UN-u, koji je bez učlanjenja u HDZ ili u SDP Hrvatske bio zamjenik ministra za vrijeme Tudjmana, Račana i Sanadera, tvrdi – kaže da je politika presudila Gadafiju. Šimonović naglašava da je Vijeće sigurnosti UN-a krajnje ispolitizirano tjelo, ali da su u slučaju Obale slonovače postupili ispravno, jer su protiv tamošnjeg diktatora primjenili iskustvo koje su stekli nakon Slobodana Miloševića.
AVAZ – S obzirom da ste se tek vratili sa Obale slonovače, i vidjeli sve te potresne slike zločina, kako bi ste u najkraćem mogli sumirati trenutnu situaciju u toj zemlji?
ŠIMONOVIĆ – Vratio sam se vrlo zabrinut! Putovao sam na zapad zemlje i u Abidjan, jer upravo tamo su se dogodila najstrašnije zloupotrebe ljudskih prava. Na zapadu zemlje ne samo da se stradalo u sukobima, nego i u svojevrsnim odmazdama. Pojedine su se skupine sukobile po etničkoj, a onda i po liniji lojanosti prema novoizabranom predsjedniku Kutari (Alassane Ouattara), ili prema Gbagbu (Laurent Gbagbo – bivši predsjednik, koji je izgubio izbore 4.devembra 2010, i od tada odbijao da se povuće sa vlasti – op.a.), i tu smo imali slučejeva – teških, teških zločina počinjenih nad civilima. Na sjeveru je, to već znamo, više od 300 žrtava…
VIŠE ŽRTAVA U LIBIJI ILI OBALI SLONOVAČE?
AVAZ – Moram vas odmah prekinuti uz upit, od kuda diskrepancije o broju žrtava, jer Crveni križ navodi preko 800 stradalih ljudi, a neke katoličke humanitarne organizacije čak 1000?
ŠIMONOVIĆ – Ja mogu potvrditi ono u šta smo mi apsolutno sigurni, a to znači, tjela, koja su naši ljud,i koji su nadležni za istragu o kršenju ljudskih prava – uspjeli fizički prebrojati.
AVAZ – Ko su ti UN-ovi ljudi, koji su izbrojali žrtve i iz kojih zemalja dolaze?
ŠIMONOVIĆ – Mi imamo jedan tim za ljudska prava, koji je doista bio u izvidjanju i na terenu na zapadu zemlje. Oni su tamo stigli 1.aprila (travnja) i danas su tamo, a dobili su i pojačanje od 20 UN policijaca. Oni su inače iz raznih zemalja, iz misijie UNOCI (United Nations Operation in Côte d'Ivoire – op.a.). Držali smo ukupno 24 njih na dežurstvu, gdje, svaki gradjanin, koji se osjeća ugroženim -- može javiti o zločinima, o situacijama gdje se krše ljudska prava. I imali smo 200 do 300 poziva dnevno. U posljednje vrijeme, većina poziva bila je vezana uz Abidjan. Tamo je nastalo jedno sigurnosno stanje koje je praktično bilo bezvlašće. Policija i žandarmerija nisu bila na svojim mjestima. Imali ste naoružane skupine i na to smo imali pritužbe da su pripadnici i jedne ii druge strane bili uklučeni u zločine nad civilima sa “suprotne strane”. Ali, bilo je tu i uličnih pljačkih i silovanja u situaciji bezvlašća.
BROJ ŽRTAVA
Što se tiče Obale slonovače, još se ne može govoriti o konačnom broju žrtava i taj će broj vjerojatno preći 1000 žrtava. Naravno, tragična iskustva s prostora bivše Jugoslavije bila su u smislu žrtava daleko brojnija, medjutim i jedan izgubljeni ljudski život je previse, a strašnih slika doista ima i na Obali slonovače.
SLIČNOSTI SA BOSNOM
AVAZ – Je li Vas situacija na Obali slonovače, podsjetila na rat u Bosni i Hrvatskoj, uopće na ono što se dogadjalo u bivšoj Jugoslaviji početkom 90.tih?
ŠIMONOVIĆ – Naravno, sličnosti ima, i to mnogo! I u bivšoj Jugoslaviji i na Obali slonovače, autoritarni predsjednici su vladali preko 30 godina, a nakon njihove vladavine potiskivane etničke napetosti su se razmahale i dovele do sukoba. Medjutim, reakcija medjunarodne zajednice je u slučaju Obale slonovače bila brza i odlučnija, a mandat UN-a bio jasniji (nego u BiH i Hrvatskoj – 1991-1995, op.a.) I evo, nažalost, ta naša tragična iskustva pomogla su da UN postane učinkovitiji.
AVAZ – Kažete li Vi da su Srebrenica, Vukovar i druga stratišta u Bosni i Hrvatskoj doista promjenila način razmišljanja u UN-u?
ŠIMONOVIĆ – Doista jeste tako! Kada danas govorimo o izvješću UN-a o Srebrenici (objavljen u New Yorku 1999 – op.a.), onda vidimo koliko je bilo važno da UN prepozna svoje greške. To je izvještaj koji je podnjet za vrijeme Kofi Annana, i bilo je najhrabrije suočenje sa istinom i najsamokratičniji izvještaj UN-a koji sam ikad čitao. U tom se izvještaju govorilo zašto je došlo do gubitka tolikog broja ljudskih života u Srebrenici. Da li je UN danas “savršen”? Daleko od toga! Ali, uči iz grešaka i mislim da je zaista, ovaj put u slučaju Obale slonovače, akcija, kao što vidite – bila i brža i snažnija, i da to treba zahvaliti izmedju ostalog i spremnosti da se uči iz grešaka.
AVAZ – Važi li to i za Libiju?
ŠIMONOVIĆ – Što se Libije tiče, tu je situacija malo drugačija, naime, u Libiji sada nemamo vodstvo Ujedinjenih naroda, već druge medjunarodne snage (NATO – op.a.). Vidjet ćemo kako će se situacija dalje razvijati. UN je uključen ali nije ovaj čas u prvoj liniji.
AFRIČKI KATOLICI DISKRIMINIRALI MUSLIMANE
AVAZ – Je li ovo na Obali slonovače etnički sukob?
ŠIMONOVIĆ – Puno toga se prelomilo. Etnička sastavnica, politička, pa ii vjerska sastavnica…
AVAZ – Šta to znači? Ko je protiv koga i na temelju čega?
ŠIMONOVIĆ – Kutara je musliman, a Gbabgo je katolik. I to se isto održava na političku orjentaciju pojedinih etničkih skupina. Ta svojevrsna etnička napetost usko je bila povezana (sa sukobima – op.a.) posebno na zapadu zemlje. Sve je vezano i uz vlasništvo nad zemljom. Naime, starosjedioci Guere su podržavatelji Gbagba, i oni su katolici, iako ne svi, ali većinski – oni su diskriminirali stanovništvo sa sjevera i strane radnike koji su muslimani i druge etničke pripadnosti. I to je bila jedna sustavna diskriminacija, tako da se sada, u tom novom političkom kontekstu, politička napetost, koja je postojala i ranije -- pretvorila zapravo u izravni sukob…
AVAZ -- I ko je odgovoran za sve te zločine?
ŠIMONOVIĆ -- Nemamo još dovoljno podataka! Kao što vidite, ja sam jako oprezan kada govorimo o mrtvima, onda govorimo samo o tjelima koja smo vidjeli. Tako i kad je riječ o odgovornosti, prerano je prozivati počinitelje; mi još skupljamo dokaze. Vrlo skoro će biti objavljena imena nezavisne istražne komisije imenovane od strane Vijeće za ljudska prava UN-a. Oni će trebati u roku od mjesec i po podnjeti izvještaj, dakle, u drugoj polovini juna, trebat će zapravo dati odgovor na to pitanje – šta se sve dogodilo u Obali slonovače i ko je sve za to odgovoran. Već sada je medjutim jasno, da će to iziskivati kaznene postupke. Jednom se već u toj zemlji nakon sukoba 2002 i 2004, išlo na to da se zataškaju stvari, zaborave i proba napraviti neka (politička – op.a.) koalicija, a da se pri tom ne raščisti, što se dogodilo i ko je za to odgovoran. Možda bi, da je tada bilo više spremnosti da se udje u raščišćavanje što se doista dogodilo, to poglo da izbjegnemo ono što se dogodilo sada.
U LIBIJI SE INTERVENIRALO I IZ POLITIČKIH RAZLOGA
AVAZ – Uzimajuči u obzir concept “dužnosti zaštite” (R2P – Responsibility for Protect) – postavlja se pitanje zbog čega je medjunarodna zajednica požurila da interveniše u Libiji, a ne prvo u Obali slonovače, u trenutku kada je tamo bilo više civilnih žrtava nego u Libiji? U koji kontekst to sve stavljate
ŠIMONOVIĆ – Pa u kontekst politike! Vijeće sigurnosti je u svakom slučaju jedno vrlo političko tijelo, koje zapravo ustanovljava mandate snaga UN-a. A Ujedinjeni narodi djeluju prema onome što im kažu države članice. Recimo ovo sada oružano djelovanje koje je uslijedilo u Abidjanu, uslijedilo je na temelju rezolucije “broj 1975”, koja govori o dužnosti da se zaštite civili. I specifično, čak se pominje eliminacija teškog oružja, ako se ono rabi protiv civilnih ciljeva. To je bila pravna osnova djelovanja.
AVAZ – Ne mogu se osloboditi poredjenja sa Libijom: Upravo sa pravnog aspekta, koja je razlika izmedju “intervencije” UN-a u Obali slonovače i intervencije u Libiji?
ŠIMONOVIĆ – To jeste interesantno! Jednostavni pravni odgovor je bio -- to je naprosto izvršavanje rezolucije Vijeća sigurnosti, jer kad se artiljerijom gadjaju civili i civilni ciljevi, onda je UN dužan uništiti, eliminirati to teško oružje, upotrebivši pri tom sva sredstva. To doslovno tako piše u rezoluciji. Medjutim, kad bi smo malo teorijski razgovarali o tome, to je tema o kojoj se pono razgovara, a to je “dužnost da se zaštiti” (UN concept R2P) – dužnost da se gradjani zaštite prvenstveno od vlastitih vlasti. Ako se to ne dogodi (država ne štiti ljudska prava svojih gradjana – op.a.), onda je tu - ta dužnost reagiranja na medjunarodnoj razini. Mislim da će mnogi propitivati, upravo ovaj primjer i tražiti u njemu presedane.
AVAZ – Upravo oko presedana: Što je onda sa izostalom intervencijom UN-a u Bahreinu, Jemenu, jer i tamo su vlasti brutalno kržile ljudska prava svojih gradjana?
ŠIMONOVIĆ – Pa ovdje (u Obali slonovače – op.a) smo imali jednu iznimnu situaciju, da su snage UN-a, prvo odbile napustiti zemlju, što su od njih tražile Gbagbove vlasti. Režim je tražio da se UN povuče sa Obale slonovače, ali, umjesto toga, Vijeće sigurnosti osnažuje UN mandat, i dapače, traži da postrojbe UN-a upotrebe oružanu silu u slučaju velikog stradavanja civila. Mislim da će kasnije teorijske analize pokazati, da je to jedan novi korak u evoluciji uloge UN-a. No, sa stanovišta ljudskih prava, ja moram reći da smo mi malo uvjek oko toga (vojne intervencije – op.a) i zabrinuti, jer u zračnim udarima se može dogoditi da stradaju civili, i to od strane UN-ovog oružja. Da li je to bio slučaj, to čemo tek vidjeti. Dakle, pozicija UN Ureda za ljudska prava je zaštita civila, čak i upotreba oružja u svrhu toga, ali uz mjere opreza da se izbjegnu stradanja.
AVAZ – Na koncu i s obzirom da ste se sa Obale slonovače vratili s uspješno obavljenim poslom, ako se od vas bude tražilo da idete u posredničku misiju u Libiji, jeste li već spremni za taj zadatak?
ŠIMONOVIĆ – Pa mi smo iz našeg Ureda već zapravo posjetili Libiju, i tamo su vodjeni razgovori. Mislimo da ćemo tamo ići ponovo. Nismo za sad išli na tako visokoj razini, ali ja naprosto stojim na raspolaganju, kao što sam se prije nekoliko sedmica vratio iz Avganistana, a onda je uslijedio taj jedan teški (afrički – op.a.) teren. Znam da imamo u planu posjetu Iraku.
KOGA U.N. PODRŽAVA
AVAZ – Dojima se, kako je UN, od samog početka na strani Kutara na Obali slonovače. Hoće li i on odgovarati ako se uspostavi da su njegove snage kršile ljudska prava i sudjelovale u zločinima u kojima su ljudi navodno živi spaljivani, bacani u bunar i tome slično?
ŠIMONOVIĆ – Pa pazite, sasvim je jasno da je svaki zločin – samo zločin i da njegove počinioce, bez obzira – treba kazniti. Takav se dojam možda stekao jer o Gbagovim postrojbama, još od ranije imamo informacije o raširenim i sistematskim kršenjima ljudskim prava, kao što je to primjerice bilo u Abidjanu. Prije ovog velikog sukoba smo imali sustavnu upotrebu teške artiljerije protiv civilnih ciljeva. Prosudbe glavnog liječnika UN snaga, da je samo uslijed tog namjernog gadjanja civila teškom artiljerijom poginulo 150 civila.
Nema komentara:
Objavi komentar