ponedjeljak, 11. srpnja 2011.

SREBRENICA JOŠ BOSNU BRANI

Erol Avdović 

Bez obzira na kašnjenje s vojnom intervencijom u BiH, i to što je predsjednik Bill Clinton u ljeto 1995, stavio veto na podizanje embarga na oružje (?!), kada je američki Kongres, već bio odvezao ruke bh. braniteljima – ukinuvši tu sramnu rezoluciju UN-a, bar u Washingtonu, uz sve te povjesne mrlje svjetske politike – Srebrenica Amerikancima predstavlja civilizacijsko uporište na koga se i dan-danas pozivaju.


Nije samo američki ambasador u BiH Patrick Moon na čelu Kolone mira, koja je proteklih dana prešla put do Potočara potvrda tome.

Uz sve geostrateške i ekonomske interese, činjenica je da je Srebrenica, početkom ove godine doprinjela spašavanju Bengazija. Kada su u Bijeloj kući, Hillary Clinton i Samantha Power zavapile oko toga – predsjednik Obama to nije smio odbiti! Postavljanje tog libijskog grada u istu moralnu ravan sa Srebrenicom je kristalno jasan narativ koga Amerikanci najlakše prihvataju.

Srebrenica je, bez obzira na čitav koloplet (balkanske) politike, spasila i Kosovo od egzodusa, pa i od genocida 1999, i to će vam posvjedočiti mnogi kosovski političari. Kao što Srebrenica još brani Bosnu, svuda gdje se Bosna živi i o njoj govori!

U snagu Srebrenice uvjerili su se svi plaćeni lobisti, koji u Washingtonu rade u korist udruženih interesa Beograda i Banja Luke.

Unatoč pokušajima povjesnog revizionizma, na čemu nastavljaju raditi srbijanske akademije, a političari poput Borisa Tadića pokušavaju to operacionalizirati, usprkos milionima utrošenih dolara, da se upravo u Americi - zamagli moralna slika Srebrenice, u bijelom zdanju američkog Kongresa to ne prolazi.

U Washingtonu se o tom zločinu u Bosni govori kao o genocidu! Satrap Ratko Mladić se ispravno naziva najnotornijim zločincem u Evropi od Drugog sv. rata na ovamo, bez obzira što to smeta srbijanskom predsjedniku Tadiću. Mladić se pod Capitol Hillom proziva ne samo za 8.000 ljudskih duša u Srebrenici, već i za 12.000 ubijenih u Sarajevu koga je držao duže pod opsadom nego Hitler Staljingrad.   

Otuda potreba da u Sarajevu stalno, a ne samo jednom godišnje, 11. jula - zasjeda bar jedna akademska “baterija”, koja će zbog Srebrenice – stalno braniti civilizaciju od povjesnih falsifikata i kolektivne amnezije. Od svega onog što se uporno, u raznom političkom i pseudohistorijskom pakovanju, pokušava proturiti iz “akademskog” Beograda. 

Jer, pravda je uvjek na strani istine!

Nema komentara:

Objavi komentar