Erol Avdović (Dnevni avaz - komentar)
I dalje bez dovoljno pijeteta prema žrtvama, uz politiziranje i vlastitu palanačku računicu, Boris Tadić ponovo je napravio gaf kada je obznanio Hadžićevo hapšenje. Doduše, ovoga puta već očekivano!
- Učinili smo to zbog građana Srbije - rekao je predsjednik države koju je EU ovih dana nagradila s još jednim nepovratnim fondom; ovoga puta čak sa 178 miliona eura, i to u trenucima kad se evropske finansijske institucije ljuljaju iz temelja.
Tek onda je Tadić, onako ovlaš, spomenuo da je Goran Hadžić (konačno) iza brave da bi bila ispunjena moralna obaveza prema žrtvama.
Govori tako Tadić jer mu se može, sve dok ga tetoše zvaničnici, od Vašingtona do Brisela. I dok svi oni na ovu prostu trgovinu gledaju kao na moralni čin (što bi trebao i biti) vrijedan samo njihovog političkog aplauza.
Pragmatični Tadić je, naravno, drugačiji nego Slobodan Milošević! Ali, i nije baš neka utjeha što njegovu "dobrotu" još mjere u odnosu na balkanskog kasapina. Rijetko ga ili nikako vagaju u odnosu, recimo, na Vilija Branta (Willy Brandt).
Otuda i Tadićeve riječi nekima još predstavljaju so na otvorenu ranu balkanskih stradanja.
U njima još nema one ljudskosti koju je, kao žito od kukolja, lako razdvojiti od jeftine politike. Nije Tadić još kao Ivo Josipović, koji je u stanju izgovoriti riječ "rahmet" za žrtve u Srebrenici! Nažalost, Tadić je još predstavnik onog Beograda koji misli da je "iznad svih", a ne samo pored ostalih!
Na vrijeme, u intervjuu za "Avaz" Dejvid Šefer (David Scheffer), bivši Klintonov (Clinton) ambasador za praćenje ratnih zločina i jedan od osnivača Haškog tribunala, tvrdi da Tadić već "mora obznaniti ono što je determinirano od oba tribunala u Hagu", uključujuči, dakle, i Međunarodni sud pravde (ICJ), da je u Srebrenici počinjen genocid!
To je sad taj uvjet bez kojeg se ne može! I odavno "nije više stvar debate", kaže Šefer: "Nije poput neke bokserske vreće, u koju srpski nacionalisti mogu još udarati, dovodeći to u pitanje." Jedino se još Tadić dvoumi!
Bit će to sve dok njegovu vlast ne opameti neko poput Hasana Nuhanovića, kao što je na holandskim sudovima već opamećena tamošnja država. Sve dok ne stigne takva faktura u Beograd iz Srebrenice ili Sarajeva, i srbijanski moralni stav o stradanju u Bosni bit će sramno ambivalentan. Zato, papir u ruke, jer za zločine se mora na sudu odgovarati!
- Učinili smo to zbog građana Srbije - rekao je predsjednik države koju je EU ovih dana nagradila s još jednim nepovratnim fondom; ovoga puta čak sa 178 miliona eura, i to u trenucima kad se evropske finansijske institucije ljuljaju iz temelja.
Tek onda je Tadić, onako ovlaš, spomenuo da je Goran Hadžić (konačno) iza brave da bi bila ispunjena moralna obaveza prema žrtvama.
Govori tako Tadić jer mu se može, sve dok ga tetoše zvaničnici, od Vašingtona do Brisela. I dok svi oni na ovu prostu trgovinu gledaju kao na moralni čin (što bi trebao i biti) vrijedan samo njihovog političkog aplauza.
Pragmatični Tadić je, naravno, drugačiji nego Slobodan Milošević! Ali, i nije baš neka utjeha što njegovu "dobrotu" još mjere u odnosu na balkanskog kasapina. Rijetko ga ili nikako vagaju u odnosu, recimo, na Vilija Branta (Willy Brandt).
Otuda i Tadićeve riječi nekima još predstavljaju so na otvorenu ranu balkanskih stradanja.
U njima još nema one ljudskosti koju je, kao žito od kukolja, lako razdvojiti od jeftine politike. Nije Tadić još kao Ivo Josipović, koji je u stanju izgovoriti riječ "rahmet" za žrtve u Srebrenici! Nažalost, Tadić je još predstavnik onog Beograda koji misli da je "iznad svih", a ne samo pored ostalih!
Na vrijeme, u intervjuu za "Avaz" Dejvid Šefer (David Scheffer), bivši Klintonov (Clinton) ambasador za praćenje ratnih zločina i jedan od osnivača Haškog tribunala, tvrdi da Tadić već "mora obznaniti ono što je determinirano od oba tribunala u Hagu", uključujuči, dakle, i Međunarodni sud pravde (ICJ), da je u Srebrenici počinjen genocid!
To je sad taj uvjet bez kojeg se ne može! I odavno "nije više stvar debate", kaže Šefer: "Nije poput neke bokserske vreće, u koju srpski nacionalisti mogu još udarati, dovodeći to u pitanje." Jedino se još Tadić dvoumi!
Bit će to sve dok njegovu vlast ne opameti neko poput Hasana Nuhanovića, kao što je na holandskim sudovima već opamećena tamošnja država. Sve dok ne stigne takva faktura u Beograd iz Srebrenice ili Sarajeva, i srbijanski moralni stav o stradanju u Bosni bit će sramno ambivalentan. Zato, papir u ruke, jer za zločine se mora na sudu odgovarati!
Nema komentara:
Objavi komentar