BOSNA U VIJEĆU SIGURNOSTI: LOJALNOST NIJE DOVOLJNA

Piše: Erol Avdović

Srdačno: Barbalić i Ban Ki-moon
(UN photo 2009)

Bosna i Hercegovina vjerovatno će dobiti dosad najvažniju mirnodopsku diplomatsku bitku – ostajući relativno uspješna u svom angažmanu u Vijeću sigurnosti UN-a. Ali će na kraju tog dvogodišnjeg mandata, na koncu ove 2011, kako stvari stoje, ipak biti zemlja koja je izgubila “diplomatski rat”, jer bh.diplomatija je već dugo obezglavljena. Uostalom, po jutru se često dan poznaje.

BITKA ZA TRANSPARENTNOST SE NASTAVLJA

Ulazeći u posljednju četvrtinu svogu učešća u radu najvažnijeg organa UN-a, iza BiH su već važne odluke sa globalnim odjekom, i što je još važnije - napravljene sa lokalnim državnim konsensusom u Sarajevu. Ma kakve one bile, u dijapazonu - od sankcija Iranu, u maju 2010, do glasanja za uvodjenje zabrane zone letenja nad Libijom, u martu ove godine, za politički razjedinjenu Bosnu – taj je državni dosluh uspjeh sam po sebi, jer se bar nominalno govorilo istim glasom. 

Na stranu, je su li (kao što nisu) bh.diplomatski predstavnici znali čitati pravac oluje i osluškivati moralni kompas. Jer, u krajnjoj liniji, BiH je izabrana u Vijeće sigurnosti zato što su mnogi vjerovali, da če ta mala Bosna koja je toliko puno propatila biti, upravo - moralna vertikala za sve zbunjeniji globalizirani svijet. Ali, nažalost svijet je pun komformista.

RAD u UN-u PRIMJER OSTALIMA?

“Kada bi BiH ovako radila u Vijeću Evrope, i u drugim medjunarodnim forumima onda bi se moglo govoriti da imamo uspješan medjunarodni nastup”, kaže za Webpublicapress vrlo visoko rangirani diplomata BiH u New Yorku. On ipak  insistira da ostane “anoniman”, jer kako tvrdi “MVP BiH apsolutno ne dozvoljava medijske izlete pojedinaca” (?!).

I upravo u tim riječima se krije objašnjenje zbog čega BiH, vjerojatno iz dvogodišnjeg nastupa u Vijeću sigurnosti neće ponjeti i onda primjeniti svu institucionalnu memoriju, diplomatski “know-how”.Ministarstvo vanjskih poslova nije sistemski dobilo - niti pokušava dobiti bitku za transparentnost. MVP BiH suviše često izgleda kao skup razjedinjenih pojedinaca sa sasvim osobnim interesima, medju kojima - oni državni nisu sasvim u vrhu.

“Nismo najbolji, ali smo recimo tu ngedje na razini Gabona…”, kaže pomenuti diplomata, vjerovatno ispravno - uporedjujući BiH sa ovom afričkom zemljom, takodjer, novom nestalnom članicom Vijeća sigurnosti.

POZITIVNI I DRUGI TRENDOVI

A kada je riječ o bh. diplomatskoj reprezentaciji u Vijeću sigurnosti, tu kao da su se izdvojila dva trenda.

Prvo: Budućnst bh.diplomatije pripada vrlo malobrojnim! Samo dvoje ili troje diplomata, kad bi se mjerilo ni po babu ni po stričevima mogli bi dobiti pozitivnu ocjenu u New Yorku; recimo, oni s diplomom Berlinske diplomatske akademije (ili Sorbone -- svega jedan bh.diplomata u UN-u pored engleskog govori doista tećno i francuski), uz dva pomenuta “interna” (volontera, postdiplomca iz BiH) mogli bi činiti neko buduće ozbiljno profesionalno jezgro za izazove koji BiH čekaju u Ženevi, Beču, Briselu i drugim centrima multilaterale.

Bh diplomata u razgovoru sa veleposlanicom Brazila
(UN photo 2010)

 Nasuprot njih su još uvjek oni za koje je jasno da im engleski nije materinji (kao srpski) jezik. Ali, i oni, koji se u ime Bošnjaka nastavljaju s “žrtvovati” s  produženim - desetogodišnjim diplomatskim mandatom u Americi!? Medju njima su i diplomatski početnici, koji misle da je lokalna bolonjska diploma ili “sarajevska pravna škola” (?!) – na globalnoj pozornici jača od univerzalnih pravnih principa i profesionalne etike, pa se ponašaju kao da svo znanje svijeta počinje samo od njih. To je taj drugi "trend", znanih bosanskih kočničara, svodljivih na nepotizam i korupciju.

BARBALIĆEVA BUDUĆNOST

Na koncu tu je i ambasador Ivan Barbalić. A njega u UN-u uglavnom svi hvale i pamte, po tome što je bio, vjerovatno najmladji predsjednik Vijeća sigurnosti. U protekle dvije trećine mandata – on doista, kao da nije uknjižio ni jednu nominalno vidljivu ličnu ili političku grešku: Oni koji ga bolje poznaju ustvari tvrde da prečesto ide linijom manjeg otpora. 

“Imajući u vidu tešku bosansku zbilju, Barbalić je, uvjeravam vas - napravio najbolje što se moglo napraviti za BiH u UN-u”, kaže za Webpublicapress iskusni hrvatski diplomata – aktualni veleposlanik RH u UN-u Ranko Vilović. Do prije dvije godine Vilović je svoju zemlju predstavljao u Vijeću sigurnosti. Dodaje medjutim da je BiH ispustila artikulirati neke stavove u Vijeću kao što je “stav o Kosovu”, ali da je i to “razumljivo” zbog utjecaja iz Banja Luke. A potpisnik ovih redova dodaje: Bogami i zbog Beograda!

Uistinu, Barbalić je šutio gdje god je mogao, a tamo gdje je trebao progovoriti iz bh.moralne perspektive, bio je više nego odmjeren. No to je naravno “plus” u diplomatskim vodama.

Ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj (lijevo) -
hoće li ga Barbalić zamjeniti nekada? (UN pohoto 2010)

Po mnogo čemu, za Barbalića bi se već sad moglo reći da je “ministar vanjskih poslova na čekanju”. Nema naime, ozbiljne zemlje, (osim možda BiH), koja bi nakon ulaganja u tako mladog čovjeka odustane od njega. (Ovaj bh.ambasador godišnje uz dodatne troškove košta BiH preko 100 hiljada dolara). Izuzev ako se radi o totalnom promašaju.

Svakako, u dodatnoj analizi Barbalićevog “poslovanja” u New Yorku, pored njegovog dobrog držanja pod svjetlima reflektora i stalno upaljenim kamerama u Vijeću sigurnosti  -- ostaju i neke nedorećenosti. Barbalić izbjegava intervjue na "nepoznatom terenu", i do sad je razgovarao otvoreno samo sa onim novinarima u koje je bio 100% siguran. U mnogome liči na diplomatu iz stare "socijalističke škole" diplomatije u kojoj su diplomati iz istočnog lagera šutjeli kao zaliveni. 

Njegova vidljiva sadašnja skonost - da se recimo, sakrije iza onih “odluka MVP BiH”, koje mu ponajviše odgovaraju, mogla bi se uz neke prijašnje etikete koje mu je dodjelio sarajevski tisak (da je oportunista) svrstati i pod opis – da je sklon komformizmu: Barbalić izbjegava otvorene intervju sa (onim) novinarma, koji bi ga mogli detalno skrutinizirati i propitati njegove stavove -- i zbog profesionalne budućnosti koja ga (vjerovatno) čeka. Dakle, Barbalić ima šanse sve ovo popraviti svojim profesionalnim ponašanjem.

ŠTA AMBASADOR MORA ZNATI

Uostalom, Barbalićeva je obaveza da se kao čovjek, koji je imao prilike, o bh.državnom trošku dosta naučiti u Vijeću sigurnosti i u Americi, nametne “ovakvom” MVP BiH, pridodajući svoju - novu vrijednost (Added Value): I svakako, on - nipošto ne bi smio baštiniti rigidnu (partijsku) prošlost uz koju ga veže totalna lojalnost prema SDP-u. U protivnom - doista je komformista.

Barbalić zapravo već mora biti u stanju da u ime BiH neovisno artikulira stavove u medjunarodnoj politici, poput njegovih generacijskih političkih vršnjaka iz komšiluka - ministara vanjskih poslova iz Hrvatske, Srbije, Slovenije i Makedonije: Jandrokovića, Jeremića, Žbogara i Miloševskog; naravno, s punim profesionalnim i adekvatnim ljudskim integriteom. 

Na poslijetku, rotirajuča stolica na kojoj Barbalić sjedi pripadala je gromadama svjetske diplomatije, evo - od Madelline Albright do Sergeja Lavrova, ali i drugih diplomatskih velikana, pa to zahtjeva mnogo više -- od njegove često pominjane lojalnosti Zlatku Lagumdžiji.