Piše: Erol Avdović
 |
| Obama protiv republikanaca |
Iako je to prije njega Ronald Regan (Reagan) učinio 18 puta, a njegov prethodnik Džordž Buš (George W. Bush) sedam, tek je predsjednik Obama pod dosad nevidjenom vatrom svih političkih neprijatelja, “samo” zbog toga što traži visoku dolarsku pozajmnicu za plaćanje američkih budžetskih obaveza. Njegov se politički capital sada mjeri i u prestalom vremenu za dosezanje pune solventnosti svoje vlade.
Pet do dvanaest
“Dan D” oko podizanja plafona zaduženosti u Sjedinjenim Državama, bit će zapravo u ponedjeljak, jer u utorak, 2. augusta, već sve može biti kasno. Preko vikenda je u Vašingtonu doista dogorjelo do noktiju, pošto su demorati u Senatu odbili prijedlog republikanskog lidera, zastupnika Džona Bonera (John Bohner), po kojem bi dužnička kriza bila samo privremeno skinuta sa dnevnog reda.
Bonerov prijedlog vraćen je, jer bi on u politički rulet - ovaj isti problem vratio opet narednog ljeta 2012, uoči predsjedničkih izbora. To naravno ne odgovara predsjedniku Obami koji računa na osvajanje drugog mandata u Bijeloj kući, na predsjedničkim izborima 2012.
Opasne političke političke igre se tako nastavljaju u glavnoj političkoj metropoli svijeta, dok berze širom Evrope i Azije sa zebnjom iščekuju američki dvopartijski kompromis. Iako eksperti još računaju na hladnu glavu političara, te postizanje dogovora u zadnji čas, kad politika mora ustupiti mjesto ekonomiji,– sve više se čuju upozorenja kako bi ovaj put stvari doista mogle izmaći kontroli. Čini se da oko toga, sve više isparava i optimizam u MMF-u (Medjunarodnom monetarnom fondu), kao se preostalih 48 sati počinje odbrojavati.
Sve sami gubitnici
Sredinom naredne sedmice, tako bi smo mogli imati nekoliko gubitnika na lokalnom političkom i globalnom ekonomskom horizontu: Barak (Barack) Obama možda neće uspjeti “progurati” svoj politički maksimum, i iskamčiti od republikanaca povećanje plafona zaduženja sa sadašnji 14.3 triliona, za dodatnih 2400 milijardi dolara. Tek to što bi američku administraciju oslobodilo dužničkih briga do 2013, a njega politički relaksiralo na narednim predsjedničkim izborima.
No, bez sveameričkog dogovora, gubitnik bi gotovo sigurno mogla biti i svjetska ekonomija. Na toj bi se pozornici još više ubrzalo i razmišljanje o alternativi za dolarom, kao dosadašnjim univerzalnim sredstvom plaćanja. Jer, svaka, posebno neizvjesna tranzicija uvjek košta više nego što se može pretpostaviti.
Što je najgore, kako sudar republikanaca i Obame doista, ponajviše miriše na politiku, malo ko u svijetu pokazuje, da sprema adekvatne mjere za dan, koji će osvanuti poslije sve izglednijeg politički sumornog utorka za Ameriku. U srijedu se zapravo, već sigurno mora drugčije razmišljati. Prije toga, čini se da ostaje još doista samo jedna šansa za finalni kompromis.
Apotekarskki izmjereno
Sve govori u prilog tome, da je brzo glasanje u Zastupničkom domu, te minimalna “pobjeda” od 218 prema 210 glasova u korist republikanskog prijedloga, koja je odmah odbijena u Senatu sa 59 prema 41 glasova, postalo već političko nadmudrivanje, koje će se i u narednim danima apotekarski mjeriti.
Tako je vodja demokratske manjine u Zastupničkom domu Kongresa Hari Rid (Harry Reid) već za nedjelju, oko 1.sat iza ponoći, najavio glasanje po njegovom prijedlogu o podizanju dužničkog plafona – upravo u dijapazonu izmedju 2.2 i 2.4 trilliona dolara.
Demokrati svoj paket nazivaju ii “mjerama koje će znatno sniziti ukupni dužnički deficit”. Iako, taj napor Obaminih demokrata doista izgleda tako, ipak se ne može oteti utisku, kako se politički akteri u Vašingtonu, do krajnjih granica igraju već zategnitim nervima prosječnih Amerikanaca. I to, na očigled svijeta. koji više nema vremena samo navijati.
Nema komentara:
Objavi komentar