Razgovarao: Erol Avdović (Dnevni avaz)
Profesor Džon Espozito (John Esposito) predaje islamske studije i međunarodne odnose na Univerzitetu Džordžtaun. Osim 35 objavljenih knjiga, autor je čuvenog bestselera "Ko govori o islamu? Šta milijardu muslimana doista misli?" (Who Speaks for Islam? What a Billion Muslims Really Think), objavljene u martu 2008.
U ekskluzivnom intervjuu za "Avaz" on govori, između ostalog, o palestinskom pitanju, "arapskom proljeću" i liderskoj poziciji Turske u islamskom svijetu.
Obamine brige
Šta je, zapravo, natjeralo predsjednika Baraka Obamu (Barack) da ne održi svoje obećanje dato Palestincima prošle godine na Generalnoj skupštini, da će ovog septembra podržati njihov zahtjev za mjesto u UN-u: uvjerenje ili politika?
- Obamu sada muče brige u formi izjava (republikanskih kandidata, op. a.) Rika Perija (Rick Perry) i Mišel Brokman (Michelle Brockman), koji mu otimaju jevrejske glasove, a to je značajan sektor glasačkog tijela u Americi. Ne zaboravimo da AIPAC (American Israel Public Affairs Committee), a to je kišobran najvažnijih jevrejskih lobističkih grupa u Americi, ostaje još veoma utjecajan, iako to ne znači da se svi američki Jevreji slažu s tom politikom. No, to su oni koji su za upravljačem kada su u pitanju sljedeći predsjednički izbori. Bez njih se ništa ne može riješiti.
Kako gledate na ulogu Turske kada se govori o Bliskom istoku? Koliko se ona može ili čak treba u taj liderski posao uključiti?
- Turska postaje glavni igrač na Bliskom istoku, isto tako i u cijelom arapskom svijetu. Vidjeli smo to tokom ove posjete Erdoana (Erdogan) Egiptu. Pazite, Turska ima aktivne odnose sa svim akterima u regionu, iako to ne znači da se sa svim zemljama u svom susjedstvu slaže, ali ona je sposobna s njima razgovarati. Pogledajte kako Turci govore o incidentu s humanitarnom flotilom za Gazu i uopće o Palestini. Oni postaju taj glas koji se s uvažavanjem sluša i prati, i to je tako i ovdje u Americi.
Tvrdi stavovi
Hoće li "arapsko proljeće", koje neki već ironično nazivaju "arapskom zimom", transformirati Bliski istok nabolje?
- Ako se ljudi brinu samo o mogućnostima da na vlast dođu neki religiozni radikali, onda oni totalno previđaju stvari. Pogledajte samo dosadašnji učinak sekularnih režima u tim arapskim zemljama, pa to je da ne može biti gore. Pa, oni nisu dali nikome drugom da primiriše vlasti. Ne treba, evo recimo u slučaju Tunisa, misliti samo o islamistima nego i o vojnim snagama i političkoj eliti, koja se ukopala u vlasti, i koje još mogu ugroziti demokratiju.
S druge strane, u Egiptu, recimo, "Muslimanska braća" funkcioniraju već 20 godina u sistemu i produžit će da funkcioniraju u parlamentu. A sigurno će proći i dobro na prvim demokratskim izborima. Kako se demokratski sistem u Egiptu bude razvijao, tako će se "Muslimanska braća" morati suočiti s političkom konkurencijom. Pravo pitanje u Egiptu je kako spriječiti vojsku da manipulira promjenama i infiltrira se sa starim tvrdim stavovima u novu vlast.
Tranzicija režima
Ali, svakako postoji zabrinutost zbog Libije kada su radikali u pitanju? Ko će sve biti na vlasti u Tripoliju?
- Rano je još govoriti o Libiji. Prije svega trebamo biti zabrinuti hoće li se Libijci uspjeti ujediniti ponovo zbog plemenskog i interesnog rivalstva. Interesantno će biti vidjeti koliko će jaki tamo biti religijski aktivisti, hoće li oni krenuti više uz glavnu struju kao "Muslimanska braća" ili uz El-Kaidu. Ostaje da se vidi koliko su ovi drugi jaki.
Postoji li neki generalni zaključak o "arapskom proljeću"?
- Da. Promjenama treba dati vremena. Trebalo bi se podsjetiti da su revolucije, bilo da su se događale u Francuskoj, Americi, Rusiji ili drugdje, u početku, prilično mnogo godina potrošile da porode nove vlade i zemlje. Tako će biti i u arapskom svijetu. U mnogim arapskim zemljama ljudima su dominirali isti vlastodršci 30 ili 40 godina, pa će im trebati vremena da se na sve te promjene naviknu. U Istanbulu ću upravo o tome organizirati konferenciju o tranziciji iz diktatorskih režima u demokratiju, s aktivistima iz Egipta i Tunisa.
Profesore, kako su kod Vas odjeknule riječi predsjednika Obame i državne tajnice Hilari Klinton (Hillary Clinton) kada su rekli da su lekcije Srebrenice spasile Bengazi od pokolja?
- Ne znam tačno, ali mislim da su htjeli reći da su nas događaji iz Srebrenice naučili pameti, pa sada gledamo kako da takvo što preduhitrimo akcijom, prije nego što takvi pokolji postanu sasvim mogući.
Turska je s premijerom Erdoanom vrlo jak lider
Može li "arapsko proljeće" utjecati na slično pokretanje masa na zapadnom Balkanu ili u Turskoj?
- Ne mislim da može i ne mislim da će se takvo nešto pokrenuti na Balkanu, jer tamo je demokratija već donekle uhvatila korak. Što se Turske tiče, mislim da su promjene tamo više utjecale na "arapsko proljeće" nego ti masovni protesti na nju. Da se to dogodilo prije Erdoana, kada je turska vojska vladala iz sjene, onda to bilo logično. Ali, s Erdoanom, koji je mnogo toga promijenio, to ne dolazi u obzir. Turska je s Erdoanom u premijerskoj stolici vrlo jak lider.
 |
| Profesor John Esposito |
U mnogim arapskim zemljama ljudima su dominirali isti vlastodršci 30 ili 40 godina, pa će im trebati vremena da se na sve te promjene naviknu.
U ekskluzivnom intervjuu za "Avaz" on govori, između ostalog, o palestinskom pitanju, "arapskom proljeću" i liderskoj poziciji Turske u islamskom svijetu.
Obamine brige
Šta je, zapravo, natjeralo predsjednika Baraka Obamu (Barack) da ne održi svoje obećanje dato Palestincima prošle godine na Generalnoj skupštini, da će ovog septembra podržati njihov zahtjev za mjesto u UN-u: uvjerenje ili politika?
- Obamu sada muče brige u formi izjava (republikanskih kandidata, op. a.) Rika Perija (Rick Perry) i Mišel Brokman (Michelle Brockman), koji mu otimaju jevrejske glasove, a to je značajan sektor glasačkog tijela u Americi. Ne zaboravimo da AIPAC (American Israel Public Affairs Committee), a to je kišobran najvažnijih jevrejskih lobističkih grupa u Americi, ostaje još veoma utjecajan, iako to ne znači da se svi američki Jevreji slažu s tom politikom. No, to su oni koji su za upravljačem kada su u pitanju sljedeći predsjednički izbori. Bez njih se ništa ne može riješiti.
Kako gledate na ulogu Turske kada se govori o Bliskom istoku? Koliko se ona može ili čak treba u taj liderski posao uključiti?
- Turska postaje glavni igrač na Bliskom istoku, isto tako i u cijelom arapskom svijetu. Vidjeli smo to tokom ove posjete Erdoana (Erdogan) Egiptu. Pazite, Turska ima aktivne odnose sa svim akterima u regionu, iako to ne znači da se sa svim zemljama u svom susjedstvu slaže, ali ona je sposobna s njima razgovarati. Pogledajte kako Turci govore o incidentu s humanitarnom flotilom za Gazu i uopće o Palestini. Oni postaju taj glas koji se s uvažavanjem sluša i prati, i to je tako i ovdje u Americi.
Tvrdi stavovi
Hoće li "arapsko proljeće", koje neki već ironično nazivaju "arapskom zimom", transformirati Bliski istok nabolje?
- Ako se ljudi brinu samo o mogućnostima da na vlast dođu neki religiozni radikali, onda oni totalno previđaju stvari. Pogledajte samo dosadašnji učinak sekularnih režima u tim arapskim zemljama, pa to je da ne može biti gore. Pa, oni nisu dali nikome drugom da primiriše vlasti. Ne treba, evo recimo u slučaju Tunisa, misliti samo o islamistima nego i o vojnim snagama i političkoj eliti, koja se ukopala u vlasti, i koje još mogu ugroziti demokratiju.
S druge strane, u Egiptu, recimo, "Muslimanska braća" funkcioniraju već 20 godina u sistemu i produžit će da funkcioniraju u parlamentu. A sigurno će proći i dobro na prvim demokratskim izborima. Kako se demokratski sistem u Egiptu bude razvijao, tako će se "Muslimanska braća" morati suočiti s političkom konkurencijom. Pravo pitanje u Egiptu je kako spriječiti vojsku da manipulira promjenama i infiltrira se sa starim tvrdim stavovima u novu vlast.
Tranzicija režima
Ali, svakako postoji zabrinutost zbog Libije kada su radikali u pitanju? Ko će sve biti na vlasti u Tripoliju?
- Rano je još govoriti o Libiji. Prije svega trebamo biti zabrinuti hoće li se Libijci uspjeti ujediniti ponovo zbog plemenskog i interesnog rivalstva. Interesantno će biti vidjeti koliko će jaki tamo biti religijski aktivisti, hoće li oni krenuti više uz glavnu struju kao "Muslimanska braća" ili uz El-Kaidu. Ostaje da se vidi koliko su ovi drugi jaki.
Postoji li neki generalni zaključak o "arapskom proljeću"?
- Da. Promjenama treba dati vremena. Trebalo bi se podsjetiti da su revolucije, bilo da su se događale u Francuskoj, Americi, Rusiji ili drugdje, u početku, prilično mnogo godina potrošile da porode nove vlade i zemlje. Tako će biti i u arapskom svijetu. U mnogim arapskim zemljama ljudima su dominirali isti vlastodršci 30 ili 40 godina, pa će im trebati vremena da se na sve te promjene naviknu. U Istanbulu ću upravo o tome organizirati konferenciju o tranziciji iz diktatorskih režima u demokratiju, s aktivistima iz Egipta i Tunisa.
Profesore, kako su kod Vas odjeknule riječi predsjednika Obame i državne tajnice Hilari Klinton (Hillary Clinton) kada su rekli da su lekcije Srebrenice spasile Bengazi od pokolja?
- Ne znam tačno, ali mislim da su htjeli reći da su nas događaji iz Srebrenice naučili pameti, pa sada gledamo kako da takvo što preduhitrimo akcijom, prije nego što takvi pokolji postanu sasvim mogući.
Turska je s premijerom Erdoanom vrlo jak lider
Može li "arapsko proljeće" utjecati na slično pokretanje masa na zapadnom Balkanu ili u Turskoj?
- Ne mislim da može i ne mislim da će se takvo nešto pokrenuti na Balkanu, jer tamo je demokratija već donekle uhvatila korak. Što se Turske tiče, mislim da su promjene tamo više utjecale na "arapsko proljeće" nego ti masovni protesti na nju. Da se to dogodilo prije Erdoana, kada je turska vojska vladala iz sjene, onda to bilo logično. Ali, s Erdoanom, koji je mnogo toga promijenio, to ne dolazi u obzir. Turska je s Erdoanom u premijerskoj stolici vrlo jak lider.
Nema komentara:
Objavi komentar