Erol Avdović (Avaz - dnevni komentar)
Obilježavanje desete obljetnice terorističkih napada na Ameriku, ovog 11.septembra, posebno u Njujorku podsjeća na bol i stradanje koji su doživjele sve američke žrtve ovih bezumnih akata neljudskosti. Osim za ljudsku solidarnost prilika je ovo i da se podsjetimo drugih stradalnika u proteklom desetljeću, od Bombaja do Balija, od Londona do Istanbula, i učestalog bombaškog bezumlja medju nevinim u Pakistanu. I posebno, i već suviše dugo - na Bliskom istoku.
Trenutak je i za reflekciju nad žrtvama u BiH i napokon Sarajevu, koje je izdržalo najdužu opsadu jednog grada u prošlom stoljeću. U toku tih 1425 dana sistematski je terorisano stanovništvo i sa okolnih brda neselektivno i na najbrutalniji način pobijeno preko 12.000 Sarajlija, uključujuči preko 1600 djece.
Kada danas u Njujorku, van ceremonijalne političke pompe tiho, u sebi izgovaramo: “Bilo neponovilo se”, treba doista pomisliti na sve nevine žrtve, bilo gdje i bilo na kojoj strani. Zato je obilježavanje 11.septembra i momenat za preispitivanje naše osobne i kolektivne savjesti!
Zapravo, u sve historijske čitanke i udžbenike u kojima počinje svijest o svijetu koji se našoj djeci ostavlja u amanet – treba uvrstiti tu jasnu i neambivalentnu osudu terorističkih akata. I treba učvrstiti uvjerenje da ništa, ama baš ništa, nijedan politički cilj ili moguće osobne osvete – ne opravdava poduzimanje terorističkog akta.
Ovo je prilika da se o tome nauče novi naraštaji koji ne bi smjeli biti nove žrtve nekih novih binladena ili brejvika. Jer, da je ovaj drugi za to imao dovoljno ubojitih sredstava, u Norveškoj, ovog ljeta, sigurno se ne bi zadržao na broju od 70 nevinih žrtava.
Nakon 11.septembra najvažnije lekcije o terorizmu nažalost još nisu naučene. Ali zato je još tu, kaže američki profesor Džon Miler (John Mueller) naša “kolektivna histerija” oko toga. Nažalost, kako to upravo naziva professor Miler – kroz “industriju terorizma” još uvjek pravdaju enormni budžet sigurnosnih agencija, koji je već premašio trillion dolara. A da još uvjek ne možemo reći da smo sasvim sigurni!
Vrijeme je dakle, da se naša pažnja usmjeri na analizu uzroka, a ne samo posljedica terorizma. Idealno bi bilo uz onu medijsku pozornost, koja se u protekom desetlječu trošila na progon stereotipnih fantoma za koje se zlo terorizma najčešće vezivalo. I da o tome otvorimo sasvim civilizacijski dijalog bez predrasuda. Nema nam druge, ako želimo da nam se greške ne ponavljaju.
Nema komentara:
Objavi komentar