Erol Avdović
Malo je primjera, koji nasuprot mirnodopskom konceptu diplomatije, na dva ili više kolosjeka, bar jednu paralelnu diplomatsku traku koriste za huškanje; jer diplomatija je u biti - sprječavanje ili zaustavljanje rata, a ne obrnuto. Milorad Dodik tu lekciju izgleda nije učio u svojoj školi. Posljedna bosanska epizoda na Ist Riveru (East River) izvela je na čistac bar nekoliko (ne)očekivanih rezultata.
Na tome bi se – ako bude bilo pameti, “na dejtonskim temeljima, u Bosni morala izgraditi evropska kuća”, kako to mudro reče njemački ambasador u UN-u Peter Viting (Witting).
Ne samo da je u UN-u naišao na legalni zid, koji se u organizovanom sistemu ne probija bahatošću, već je i cijeli Dodikov koncept “paralene diplomatije”, na koga RS već dugo u Americi troši milione – u New Yorku doživio gotovo totalni fijasko.
Dodikova paralelna “diplomatija” razbila se na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a u parem parčad, kada je visoki predstavnik Valentin Incko (Inzko) – zapravo dobio punu potporu za spriječavanje raspada BiH. A ne obrnuto, kako su to Dodik, i nedovoljno obavješteni mediji uspjeli plasirati – s rokom trajanja od svega nekoliko sati.
Svi, pa čak i ruski ambasador Vitalij Čurkin, sve do stalnog predstavnika Srbije u UN-u, Feodora Starčevića (a njih dvojica su jedini podržali referendum u RS-u) - bilu su prinudjeni da ponove neprevazidjenu mantru, i opet podrže teritorijalni integreitet i suverenitet BiH. To je ta zajednička konvertibilna “valuta” u medjuregionalnoj saradnji, koju je, pominjući hrvatskog i srbijanskog predsjednika Josipovića i Tadića – u UN-u i Incko debelo podcrtao.
Da nije sumnji, kako Dodik, za ovom “samodestrukcijom” poteže, kako bi godinama jednonacionalno usmjeravanom puku – dodatno okrenuo pamet s finasijskih dubioza oko sebe, bilo bi zapanjujuće, kako ovaj političar propušta prilike: Da bude u vrhu onih, koji bi Bosnu, u kojoj ima mjesta za sve, ukoliko, naravno niste ksenofob – bez nacionalne apologetike, onako - pragmatično, poveli ka Evropi.
Ovako, posljednja sjednica Vijeća sigurnosti to definitivno raskrinkava, Dodik se odlučio na jeftino politikanstvo, i folerska pisma - isključivo za domaću političku upotrebu. U tome mu je "kao" pomogla jedna velika svjetska - ruska diplomatija, koja takodjer ima svoj domaći politički teren.
No, vrijeme je da se u Banja Luci upitaju šta znači ta emotivna ruska “podrška” referendumu, u situaciji u kojoj je prijateljska Moskva ponajviše pragmatična - dok traje rasprodaja energetskih i drugih resursa u regionu.
Nema komentara:
Objavi komentar