RAT RIJEČI UMJESTO INTERVENCIJE

ZAPAD PRED DILEMOM: NIJE VIŠE “ZAŠTO”, VEĆ - KAKO SRUŠITI GADAFIJA; PRO ET CONTRA "NON-FLY" ZONE; AMERIKANCI UGLAVNOM PROTIV

Piše: Erol Avdović

Francuski ambasador u UN-u Gerard Araud: "Non-fly"
zona nad Libijom nije sasvim prihvatljiva za Pariz
(Photo Webpublicapress 2011 UN)

U sjedištu Ujedinjenih naroda na East Riveru, ali i u Washingtonu – za sad je otvoren samo “rat riječi” sa Libijom. Topovi još šute u Tobruku, iako su velike ladje na čijim su palubama ratni avioni, koji su već učestvovali u operacijama u Iraku, na Kosovu i djelimično u Bosni – već doplovile do libijskih obala!

Iako su ekspresno usvojili paket sankcija, diplomati iz 15 zemalja članica Vijeća sigurnosti ne pokazuju preveliki apetit za uvodjenje “zone zabrane letova” (“non-fly”) na Libijom. Za sada se u prvi plan ističu politički razlozi. Ali, bit će da je po srijedi logistika: radi se o odmjeravanje snaga, i Gadafijevih prijetećih riječi, da će se on boriti do zadnje kapi krvi i “do zadnjeg muškarca i žene”. Njegove riječi se sa ove strane Atlantika uzimaju sasvim ozbiljno.

INTERVENCIJA NA ČEKANJU

“Ukoliko Gadafi ne poduzme neku veliku kampanju bombardovanja, u kojoj bi stradao veliki broj civila, ne očekuje se da SAD i Velika Britanija zatraže autorizaciju UN-a za uvodjenje “non-fly” zone nad Libijom”, kaže za Webpublicapress, dugogidšnja šefica dopisništva Reutersa u UN-u, sada analitičar Evelyn Leopold. Mnogo toga naime podsjeća na pasivnost velikih sila na početku rata u BiH 1992.

Pored pomenutog uvodjenja sankcija Libiji pereko rezolucije Vijeća sigurnosti “broj 1970”, ali i da se protiv Gadafija i njegovih kompanjona pokrene istraga u okviru Medjunarodnog suda za ratne zločine (ICC) počinjene od 15.februara na ovamo, (što je dosad najbrža reakcija ikad sudova s mandatom UN-a), “brza vojna intervencija”, poput one na Kosovu 1999, ili u Iraku 2003, nije izgledna.

Predsjednik Vijeća sigurnosti u martu, kineski ambasador Li Baodong, upozorio je i da se u slučaju Libije ne smije zaboraviti  “teritorijalni integritet i suverenitet zemlje”. Kina je tako ostala na fonu, ponajprije afričkih i latinoameričkih zemalja, koje su čak i pored toga što su 1.marta, u Generalnoj skupštini UN-a, glasale za isklučenje Libije iz UN Vijeća za ljudska prava – upozorile, da se ova situacija ne smije koristiti za “nova geostrateška pomjeranja ili podjele zemlje”, a radi dominacije nad libijskim izvorima nafte. I oko “non-fly” zone u Libiji, po riječima kineskog ambasador a u UN-u  - prije zapadnih, trebaju odlučiti arapske i afričke zemlje. Protiv toga je očekivano bio i ruski ambasador Vitalij Čurkin.  

KO RATUJE ZA GADAFIJA

“Život je jeftin u Africi, a Gadafi je osigurao tone zlata ii ogrome zalihe konvertibilnih valuta, kojom može platiti čitave vojske plaćenika da ratuju za njega”, kaže za WPP, Nizar Aboud, libanski novinar u UN-u. Dodaje kako se zapadne sile pribojavaju “nekog suludog Gadafijevog poteza” – dizanja u zrak naftnih instalacija:

“Bez libijske, tzv ‘lahke nafte’ koja je najbolja po kvalitetu ne može funkcionisati recimo Švicarska, ili Italija, koja uvozi 40 posto svojih zaliha, a tu su i Francuska i Njemačka, za razliku od Amerike u koja zadovoljava tek 5 posto svojih potreba iz Libije.  Otuda je jasno oklijevanje oko vojne intervencije”, kaže Aboud.

I američki analitičar Metju Li (Matthew Russell Lee), tvrdi da je zajednička senatska deklaracija, u kojoj su republikanci i demokrati  tražili od Obamine administracije da interveniše zbog masovnog kršenja ljudskih prava u Libiji “zapravo još jedan politički blef”: “Senatori Džon Keri (John Kerry) i Džon Mekejn (John McCain) dobro znaju da je nemoguće tek tako udariti na Gadafija, jer je on spreman na sve, pa je njihova kritika o navodnoj pasivnosti Bijele kuće samo je bacanje prašine u oči”, kaže za WPP Metju Li.

LJUDSKA PRAVA I LOGISTIKA

Čini se ipak, da je iluzije o vojnoj intrevenciji protiv Gadafijevog režima, bar u ovoj fazi preispitivanja, najviše raspršio šef Pentagona, američki ministar odbrane Robert Gejts (Gates): “Uvodjenje ‘non-fly’ zone značilo bi ratnu operaciju, jer prvo bi smo morali uništiti raketni sistem protivzračne odbrane u Libiji”, rekao je Gejts.

- I pokraj američke ratne flotile koja je već doplovila do libijskih obala, takva bi operacija zahtjevala više od jednog nosača aviona, rekao je za američku televiziju, bivši zapovjednik operacija “zabranjenog neba” nad Irakom, umirovljeni general Dejvid (David) Deptula, koji je za sprovodjenje iračke “non-fly” zone na raspolaganju imao oko 600 vojnika i letača, kao i preko 50 supersoničnih letjelica.

No, i drugi američki generali upozoravaju da je Libija ogromna zemlja (17-ta po veličini u svijetu, 1.800.000 kvadratnih kilometara), i da je teško “tek tako” patrolirati u njenom zračnom prostoru. Sigurno da je to mnogo teže nego u BiH, nad kojom je rezolucijom Vijeća sigurnosti “br. 781” iz oktobra 1992, uspostavljena zona “zabrane letova”, a da i nije sprječila masovvne zločine niti genocide u Srebrenici 1995.

I pored toga što je ministar vanjskih poslova Velike Britanije Viljem Hejg (William Hague) proteklih dana podsjetio, kako je “u prošlosti bilo situacija, kada se ‘non-fly’ zone. čak i bez rezolucija Vijeća sigurnosti imale čisto, legalno, medjunarodno  opravdanje”, naravno misleći na Kosovo i Irak, u slučaju Libije, historija bi se mogla, ali i ne mora ponoviti. Zapravo, sve dok je Gadafi još na vlasti – historija je u toj važnoj zemlji još na čekanju.

AMERIČKA RETORIKA

Potvrda da se za sad radi samo o “ratu riječi” su upravo riječi američke ambasadorke u UN-u Susan Rice upučene vladaru Tripolija: "Kada je jedini način za jednog vodju da ostane zaljepljen za svoju funkciju – grubo i sustavno kršenje ljudskih prava svog naroda, onda je on izgubio svaki legitimitet da vlada. On (Gadafi – op.a.) mora otići, i mora otići sada”!