Piše: Erol Avdović,
UN -- New York
Politički Poligon, "Sedmica"
AVAZ, 8. januar 2011
Za razliku od Hrvatske, koja se za mjesto u Vijeću sigurnosti izborila bespoštednom kampanjom i za to potrošila milione dolara, i Slovenije, koja se za to mjesto bori sada sa Madjarskom, da bi 2012, u ime istočnoevropske grupe od 23 zemlje, zamjenila BiH, angažirajući pri tom slične resurse -- Bosna je svoje mjesto u Vijeću ostvarila relativno lako. Kad je vidjela ko sve i zbog čega podržava BiH, jedna velika zemlja, Poljska se naprosto u toj trci otkazala još u januaru 2009.Ima ih koji s pravom vjeruju, da je BiH, 17.oktobra 2009 u Generalnoj skupštini UN-a dobila čak 183 od ukupno 192 glasa, zahvaljujući pijetetu koje zemlje članice UN-a još uvjek gaje prema bosanskom infernu i Srebrenici posebno.
Kada je šef bh.diplomatije Sven Alkalaj, odmah nakon izbora BiH, izlazeći iz Generalne skupštine UN-a, rekao kako će Bosna koristiti svoje iskustvo, kako bi svijetu ponudila naučene lekcije – da nam se kolektivna historija ne bi ponavljala - imao je pravo. I to je bez dvojbe prihvaćeno.
Sada je došao trenutak za ispunjenje tog obećanja: Ovog mjeseca BiH predsjedava Vijećem sigurnosti, te - organizuje tematsku debatu, o važnosti brzog početka izgradnje institucija u postkonfliktnom društvu, kao preventivi za obnavljanje sukoba. Za BiH je ta tema više nego prikladna.
Iznova, iz pijeteta prema svim bosanskim žrtvama, ovo je trenutak za prešutni i ad-hoc konsensus službenog Sarajeva: Da se o tome progovori na najvišoj razini!
Spušteno na tvrdu bosansku zemlju, to znači da su u pravu oni koji nalaze “proceduralne” zamjerke kolektivnom šefu bh.države, što je potezom pera pomenutu raspravu u New Yorku - “spustio” na ambasadorsku razinu, bez obzira na svu kompetentnost ambasadora Ivana Barbalića. I što je “zabranjeno” Alkalaju da 21.januara - otputuje u UN, i raspravu podigne, bar, na ministarski nivo.
Na stranu sada što je ovaj bh.ministar vanjskih poslova u tehničkom mandatu, i odranije, svojim čestim preletanjem Atlantika, ili putovanjima na više egzotične nego politički važne destinacije, možda dao povoda Predsjedništvu BiH da sve -- svedu pod “mjere štednje”.
No, odluka najviše bh.državne institucije, te Alkalajeve prozivke samo Radmanovića nakon toga naprosto mirišu na politički primitivizam, u najgore vrijeme, iz kojeg Bosna nikako da se iščupa.
I zato se ne smije zapasti u cinizam, da je Alkalaj pisao Predsjedništvu, samo iz osobne sujete, jer mu je stalo da iskoristi reflektore svjetske pozornosti tokom bh.predsjedavanja Vijećem, iako u tome ima istine. Ne smije, jer se ne smije zaboraviti kako je Bosna ušla u najvažniji organ UN-a; preko Srebrenice!
Pa kad već, u New York neće predsjednik Predsjedništva Nebojša Radmanović, da sve podigne na najvišu razinu, onda ministru vanjskih poslova treba dopustiti da se za vrijeme predsjedavanja Vijećem – obrati svijetu sa tog mjesta. U ime BiH – dakako.
Znano je da je Alkalaj svojim (ne)odnosom prema javnosti, kolegama i potčinjenima sakupio cijelu zbirku ličnih grešaka, pa mu sada, mnoge kolege iza ledja furiozno prigovaraju, da je svu reakciju prema Predsjedištvu, organizovao s predumišljajem. Ipak, u (ne)očekivanom vakumu vlasti u BiH – on je (još) ministar vanjskih poslova zemlje koja predsjedava Vijećem sigurnosti. A u diplomaciji se to pika do kraja.
Uostalom, Hrvatsku je za vrijeme predsjedavanja Vijećem, u decembru 2008, na tematskoj debati posvećenoj borbi protiv terorizma predstavljao Stjepan Mesić. Nije teško predpostaviti, da će Sloveniju, ako udje u Vijeće, za vrijeme predsjedavanja na njihovoj tematskoj debati -- predstavljati, predsjednik Danilo Tirk. To što Radmanović neće u New York – ne znači da Sarajevo još nije na potezu. Jer, na na tematsku raspravu koju organizuje BiH dolazi osobno generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon.
Nema komentara:
Objavi komentar