KO ĆE ZAMJENITI GADAFIJA

Kritike Tripoliju: Ban Ki-moon i Hillary Clinton
(Photo UN Archive)

Piše: Erol Avdović

Ako Muamer Gadafi slijedećih dana padne, ili, ako se u Libiji dogodi krvoproliće koje je njegov sin al-Islam al-Gadafi usporedio sa bivšom Jugoslavijom, Washington bi opet mogao biti iznenadjen brzim razvojem dogadjaja. Ili, u najmanju ruku ostati bez promtnih odgovora na pitanja koja se nameću. Na neka od njih uglavnom pokušavaju odgovoriti američki mediji, ali administracija još šuti. 

PRAGMATIZAM UMJESTO PRINCIPA

Gadafi je sve do nedavno bio “uspješna priča” za Amerikance, koji su od ovog arapskog vlastodršca, optuženog da je bio sponzor terorističkih napada na Panamov avion, na čuvenom “letu 103”  - srušenom iznad Lockerbiea, (Škotska) 1988 – bili napravili “kontroliranog neprijatelja”. Kada je Gadafi s milionima dolara kompenzirao žrve bombaškog napada na američki jumbo-jet, odustao od sklapanja nuklearnih elemenata oružja za masovno uništenje, i na koncu osigurao prioritetne energetske koncesije British Petroleumu i ostalima iz te globalno povlaštene energetske elite, zapadne sankcije Libiji su podignute još 2004.

No, sjevernoafrički demokratski zemljotres sada već odnosi na stotine života, i u Libiji bi mogao doživjeti vrhunac ledenog brijega ovog demokratskog cunamija. Bez obzira koliko to cinično zvuči u usporedbi sa gubitkom ljudskih života – njujoršlka berza na Wall Streetu, već počinje podrhtavati isprepadana tim iznenadno žestokim pustijskim vjetrom – zbog mogućeg rasta cijena energetskih derivata iz Sahare. Libija je najbogatija zemlja u Africi i 12. po redu proizvodjač nafte u svijetu. Ipak, prema medijskim navodima u ovoj mediteranskoj zemlji je preko 30 posto nezaposlenosti.

DIPLOMATE PROTIV DIKTATORA

Jedan za drugim, libijski diplomati u New Yorku, u sjedištu UN-a, a potom i ona washingtonska garnitura – već su podnjeli ostavke: Neki od njih čak optužuju Gadafijevu vladu za “genocid nad vlastitim narodom”.

Potpuno suprotno od egipatskog ambasadora u UN-u, Maged Abdel Fattah Abdelaziza, koji je cijelo vrijeme protesta u Kairu – do posljednjeg dana branio Mubarakov režim – zamjenik libijskog ambasadora u UN-u, Ibrahim Dabbashi – otvoreno je pozvao pukovnika Gadafija da sidje sa trona na kome je vladao 41 godinu.

“Ono što bi mu poručio je da sam ode ili će ga libijski narod odatle otjerati… Uostalom, on to zna, i samo odlaže svoj pad. Njegov režim će uskoro pasti i toga su sada svi svjesni”, rekao je Dabbashi nekolicini novinara u UN-u.

PITANJA BEZ ODGOVORA

Prema navodima medijskih analitičara sa ove, američke strane Atlantika – sunovrat Gadafija je neizbježan. Obamina administracija “više ne može čuvatiu njegova ledja”, naročito nakon navoda da je režim u Tripoliju angažovao afričke legionare i plaćenike za snajperiste po gradovima, te da je iz ratnih aviona pucao po svojim civilima. U ponedjeljak poslije podne Hillary Clinton nedvosmisleno se ogradila od ovog izgleda već bivšeg i kratkotrajnog američkog “saveznika”. Navodno je Obamina administracija "još rezervirana", jer započela je evakuacija oko 600 američkih državljana iz Libije, pa kad se to uspješno okonča, bit će još oštre retorike iz Washingtona.

“Sad je vrijeme da se obustavi ovo neprihvatljivo krvoproliće”, rekla je američka državna tajnica navodeći da Washington “urgentno radi sa prijateljima i partnerima kako bi se ova poruka dostavila libijskoj vladi”. Ta poruka je sigurno već dostavljena. Ali, Gadafi se očito ne obazire na to.

Ipak, malo je vjerovartno da će Washington pokazati zube Gadafiju, jer za razliku od Egipta, gdje je Amerikancima važno imati egipatsku armiju u funkciji čuvara tamošnjeg poretka, Libija je Americi, u kontinuitetu - "manje važna", kako to tvrde američki mediji. To znači, da je posjeta bivše američke državne tajnice Condoleezze Rice Tripoliju 2008 i njen tadašnji kratki susret sa velikim vodjom libijske revolucije izpod njegovog šatora u pustinji, a potom i Bushev (George W.) telefonski poziv Gadafiju, samo dva mjeseca prije napuštanja Bijele kuće – ostaje samo historijski kuriozitet -- epizoda za historijske čitanke. 

Za Obamu je Muamer Gadafi, već skora prošlost: Pada naime u oči i da u ovdašnjim analizama – nema opisa bliske libijske budućnosti. A nema niti američkog odgovora na pitanje: Ko će vladati s Libijom nakon odlaska sa scene vodje septembarskog prevrata iz 1969.

U.N. UPOZORAVA NA ZLOČINE PROTIV ČOVJEŠNOSTI

U isto vrijeme, generalni sekretar UN-a, Ban Ki-moon, oglasio se sa upozorenjem da će dešavanja iza kojih stoji Gadafijev režim, u kojima ii dalje ginu civili koji imaju pravo da protestuju – biti sankcionisana po medjunarodnom pravu; dakle kao mogući zločini protiv čovječnosti. Neobično vokalan bio je i čelnik UN-a, Ban Ki-moon koji je inače imao poslovišno srdačne odnose sa Gadafijem, sve do ovih demokratskih talasa.