MOAMER GADAFI NOVI FIDEL CASTRO IZ SAHARE?

Ruski ambasador Vitaliy Churkin: Protiv "non-fly"
zone u Libiji zbog negativnog iskustva u Bosni
(Photo UN 2011)

KOLIKO JE REALNA ZONA ZABRANE LETENJA NAD LIBIJOM;  FRANCUSKA JEDINA PRIZNALA POBUNJENIČKU VLADU; STIŠAVAJU SE PRIJETNJE IZ UN-a; RUSI PROTIV ZBOG ISKUSTVA IZ BOSNE; ARAPI "ZA" USPOSTAVU "NON-FLY" ZONE.

Piše: Erol Avdović

Gledano iz diplomatske perspektive, stvari su oko Libije, samo na izgled prebačene u Vijeće sigurnosti UN-a. Jer, tu bi se – trebalo prvo inicirati, a onda izglasati, nova rezolucija o uspostavi “zone zabrane letova” nad ogromnim libijskim nebom. No, kako saznaje WPP, Arapska liga (Arab Ligue) će gotovo sigurno zatražiti uspostavu "non-fly" zone nad Libijom.

Libija je četvrta najveća afrička zemlja sa preko 1.800.000 kvadratnih kilometara. Patrolirati nad tim dobrim dijelom Sahare, čak i supersoničnim lovcima NATO-a, teže je nego nad Irakom 2000g. i izazovnije nego nad Bosnom 1992, ili nad Kosovom 1999. Zato je na East Riveru sve manje žurbe oko uspostave zone zabrane letenja.

JAVNA DIPLOMATIJA – TAJNA DJELA

I pored žestoke retorike u američkom Kongresu, a potom i iz Bijele, do evropskih “prijetnji” odakle poručuju da više neće imati posla sa libijskim diktatorom – jasno je da otpočeo rat živaca, u kojem je kupovina vremena važan dio strategije.

Čini se da se glavna diplomatska bitka vodi na dva glavna fronta: Prvi je u UN-u, gdje sve “mora” biti verifikovano pečatom Vijeća sigurnosti; niko više ne želi akcije bez UN-ovog žiga poput one američke u Iraku. Druga je krenula, upravo iza kulisa te “eksplicitne  diplomatije”. Ona se kao multilateralna “drama”, da ironija bude veća, u  UN-u – često vodi iza “zatvorenih vrata”.

Na drugoj strani, London, Pariz i Berlin, već su krenuli u bilaternu ofanzivu. Za Francusku to znači i priznavanja nove libijske vlade, a za Njemačku - zamrzavanje Gadafijevih fondova u Bundest bankama.

Mnogo toga podsjeća na već vidjene slike iz BiH -- uz godine agresije na našu zemlju. Čak je i nagovještavana akcija u Vijeću sigurnosti, još uvjek na razini diplomatske “pirotehnike”, kada je riječ o “non-fly” zoni nad Libijom: Vijeće je u startu, skoro “blokirano” ambivalentnom, ako ne i sasvim oponirajućom Rusijom i Kinom, uz koje je i sve utjecajniji Brazil.

Ne radi se samo o primjedbi ruskog ambasadora Vitalija Čurkina, koji je prema saznanjima Avaza, u Vijeću prvi iznio protivljenje Moskve, iznoseći primjer, kako se u BiH i pokraj zabranjenih letova” – dogodio zločin (naravno – genocid) u Srebrenici. Očito, i Rusija i Kina, koje imaju pravo veta – zauzimaju što bolju poziciju (“bargaining chip”) u očekivanoj diplomatskoj trgovini, kao što su to uradile i uoči fakturisanja sankcija Iranu, u maju 2010. U krajnjem slučaju – “non-fly” zona u Libiji njih ne bi koštala ništa, jer bi libijsko “zabranjeno nebo” čuvao NATO.

KRV, NAFTA I SUZE

Predsjednik Vijeća sigurnosti kineski ambasador
Li Baodong: Otvoreno protiv "non-fly" zone u Libiji
(Photo UN 2011)

I više od toga, Libija je 12. proizvodžač nafte u svijetu, koja je po kvalitetu medju nekoliko najboljih, i o kojoj je “ovisan” najveći dio Evrope. Zapad i Kina posebno, za sad mogu tolerisati da se dnevno proizvodi trećina od uobičajenih, blizu dva miliona barela odlične libijske nafte: za neko vrijeme. Ali, ne za dugo! Zapad je osjetljiv na preskupi gallon nafte, a za kinesku ekonomsku lokomotivu je malo, koliko god Arapi tog crnog zlata ispumpaju iz svoje zemlje. Čak ni ruski ekstra-profiti – nisu na duge staze dobri; Moskva se pribojava ove panarapske revolucije neznajući, (kao i malo ko drugi) – kakav može biti njen ideološki epilog.

Zato će u UN-u, još neko vrijeme vijećati “tajno”, vagajući (poslije Ruande Srebrenice) “koncept državne suverenosti” u odnosu na “koncept odgovornosti države” da zaštiti (R2P – “Responsibility to protect”) ljudska prava svojih gradjana.

Nadati se da “kolateralna šteta” (životi libijskih ljudi) – neće samo zavisiti od toga - koliko je Gadafiju ostalo zlatnih poluga - da finasira plaćenike za odbranu svog režima. Niti od “potrebnog vremena” da se diplomati u Vijeću sigurnosti dogovore – kada će kucnuti čas za eventualnu intervenciju. Naravno iz etičkih razloga!

Ta se “intervencija” (u bilo kojem obliku) - kao u Bosni može odlagati do besvjesti (do 1995). Ili pretvoriti tek u “potvrdu iz zraka”, onoga što narodna vojska u neko doba osvoji kao slobodnu teritoriju. Dok se slože kockice svih globalnih intersa oko Libije (i njene nafte)!

Čak i kad bi Gadafi uzmogao da vrati kontrolu nad cijelom zemljom, sve do Bengazija, sve one oštre riječi iz Washingtona i iz glavnih evropskih gradova – znače da će on, prije ili kasnije morati da ode! Ili će se, ako vjetar iz Sahare puhne u kontra smjeru pretvoriti u pustinjskog Fidel Kastra. Iz bosanskog iskustva znamo, da je brodovlje (američka Peta flota, kao i britanske frigate) sada uz libijsku obalu –da bi kontrolisali embargo na oružje, koje se Gadafiju više ne može prodavati na temelju rozolucije Vijeća sigurnosti “br. 1970”, usvojene prije desetak dana.

Sve upućuje da će diplomati oko Libije pričati još neko vrijeme, bankari će brojati libijske pare, i da će Arapi, prije ili kasnije – morati uzeti stvari u svoje ruke. Na početku će ipak izgleda svi tražiti pomoć od NATO-a radi uspostavljanja "non-fly" zone.  

BH. DIPLOMATI ŠUTE OKO LIBIJE

Iako bi o tome imali šta javno reći, zbog izkustva tokom agresije na BiH (1992 do 1995) i "non-fly" zone zabrane letova nad bosanskim nebom -- diplomatski predstavnici BiH u Vijeću za sad šute. Oni doduše čine samo jedan od minimum devet od 15 glasova neophodnih za izglasavanje neke rezolucije, pod uvjetom da neka od stalnih pet zemalja ne uloži svoj veto. Bosanska šutnja mogla bi biti vezana uz saznanje da je Libija u kojoj BiH ima ugovorenih preko milijardu dolara poslova; ukupno 0,5 posto od libijskog investicijskog kolača koji se procjenjuje na oko 200 milijardi dolara. Ali, vjerojatno da se radi i o ranije uočenom deficitu etičkog intergriteta, kojeg mladi, ambiciozni i do sada nominalno uspješni bh.tim u Vijeću sigurnosti - ipak nije sasvim savladao kao naučenu historijsku lekciju.