petak, 26. kolovoza 2011.

SLOBODNA BOSNA: ALKALAJ TRAŽI POSAO U NEW YORKU DOK MU SE MINISTARSTVO RASPADA


Pišu: Danka Savić i Marijana Miletić
Alkalaj u UN-u: u pozadini
Barbalić i Mirsada Čolaković
Već mjesecima traju nagađanja o tome ko ima najviše šansi da postane  novi ministar vanjskih poslova – pozicija koju neskriveno za sebe priželjkuje Zlatko Lagumdžija  trebala bi  pripasti kandidatu iz Republike Srpske, koja, opet, ima  ozbiljan problem sa odabirom kandidata koji bi imao podršku Milorada Dodika, ali i  predispozicije  koje su mu potrebne za ovo mjesto.
I dok traju spekulacije oko toga, upućeni u dešavanja  u bh.diplomatiji će se složiti u jednom - BiH nikada nije imala toliko lošeg ministra vanjskih poslova kao Svena Alkalaja. 
Svakoga ko Alkalaja nasljedi na čelu MVP BiH čeka krajnje nezahvalan posao - uvođenje reda u ovu duboko korumpiranu državnu instituciju.
Mediji su već dosta pisali o  besmislenim, skupim putovanjima Svena Alkalaja, koji se ne libi da, bez nekih vidljivih razloga (osim privatnih), o državnom trošku često posjećuje i Brisel. Nikom nije poznato da li je on u sjedištu ključnih EU institucija imao bar jedan važan sastanak, ali je uspio ostati  upamćen po svojoj bahatosti i prostakluku. Evo jednog od najsvježijih primjera: negdje početkom ljeta, Alkalaj je  u Briselu napao  Aleksandra Damjanca,  savjetnika zamjenice ministra inostranih poslova Ane Trišić-Babić kada ga je ugledao u sali gde je trebalo da se održi sastanak Jadransko-jonske inicijative, tvrdeći da niko osim njega (Alkalaja) nema pravo biti prisutan na ovom ministarskom sastanku, te je napravio incident koji je dobio razmjere skandala. Alkalaja, međutim, takve stvari i ne brinu - kao što ćemo vidjeti dalje u tekstu, svoju poziciju (ministra u tehničkom mandatu) koristi da lobira za novo diplomatsko namještenje izvan BiH.
AMBASADORSKE POZICIJE ZA SDS-ovce 
Uoči izlaska ovog broja SB, trebala bi biti donesena odluka da  šef Misije BiH u Briselu u novom mandatu bude Igor Davidović, koji će tako zamijeniti Osmana Topčagića čiji mandat ističe početkom naredne godine.  Istovremeno, za  šefa stalne misije BiH u UN-u u Ženevi imenovan je Miloš Prica a umjesto dosadašnje ambasadorice Emine Kečo. Planirano je i da Tanja Milašinović bude imenovana za ambsadora Misije BiH pri OSCE-u u Beču.
Željka Cvijanović: hoće li biti nova
ministrica vanjskih poslova BiH?
U ovoj godini,  mandat ističe za 25 bosanskohercegovačkih ambasadora.  Predsjedništvo BiH imenovalo je do sada samo njih desetak  a u vladajućim strankama postoji veliki interes za upražnjene diplomatske pozicije. Međutim, problem koji će, prije svega, morati riješiti u Predsjedništvu BiH jeste da detektuju ko su ustvari vladajuće stranke koje polažu pravo na diplomaske pozicije. Do sada je prioritet kod imenovanja ambasadora imao SNSD za destinacije koje pripadaju srpskim kadrovima, SDP je posljednje četiri godine svojim kadrovima ispunjavao hrvatsku kvotu u diplomatiji zahvaljujući svom članu Predsjedništva BiH Željka Komšića. Njegovo je poznavanje diplomatije brzo postalo evidentno, i pokazalo se katastrofalnim. 
Bošnjačke pozicije popunjavali su miljenici Stranke za BiH, a često je među njima bilo kadrova odbjeglih iz SDA ili nekih mutantskih stranaka, pa je tako ambasadorsko mjesto slučajno pripalo i promašenom političaru, tuzlanskom metuzalemu Seadu Avdiću. Novi saziv Predsjedništva BiH sada ima obaveze i prema strankama potpisnicama Platforme, ali i prema SDS-u. Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH iz RS, u ovom mandatu moraće ispoštovati puni naziv svoje funkcije pa će diplomatske pozicije dijeliti sa SDS-om, koalicionim partnerom na nivou BiH. Ova podjela već je počela pa je bivši bh. ambasador u Japanu Borivoje Marajević, kadar SDS-a, imenovan za šefa DKP-a u Egiptu, nakon što je mandat istekao Slobodanu Šoji. Način na koji se tretiraju bivši amabasadori (koji  nemaju nikoga  u Predsjedništvu  BiH da im čuva leđa)  posebna je priča koja također ilustrira kakav nemar i haos vlada u bh. diplomatiji.
NOVA STARA LICA BH. DIPLOMATIJE

SDS je, inače, ove sedmice uhljebio i 
Dragana Dragića, koji je na Radmanovićev prijedlog imenovan za generalnog konzula u Štutgartu. Kada je Dragić prije nekoliko godina imao problema zbog zatvaranja konzulata u Minhenu, na čijem je čelu bio, za njega se svojski borioMomčilo Novaković, tada član SDS-a, a nešto kasnije funkcioner Demokratske partije Dragana Čavića. Da je Dragić dobar taktičar, pokazao je lobirajući preko Mirka Šarovića da se ova pozicija isposluje za njega, jer do lidera SDS-a Mladena Bosića nije mogao doći sam. U SDS-u kopaju i rukama i nogama da se i sam Šarović zainteresuje za diplomatiju pa da ode iz Istočnog Sarajeva jer im se već previše petlja u stranačke poslove, ali teško da će im se želje ostvariti. 
Predsjedništvo BiH imenovalo je i Branu Pećanca za generalnog konzula u Chikagu, nakon što mu je istekao  mandat generalnog konzula u Istanbulu. Pećanac, nekadašnji direktor Interpola BiH, naklonjen je SNSD-u pa spada u kvotu ove stranke a ne partnerskog SDS-a. Radmanovićeva savjetnica Nina Sajić već je preuzela dužnost ambasadora BiH u Parizu. Zanimljivo da su imenovanja ambasadora uslijedila prije sastanka lidera SDS-a i SNSD-a, Mladena Bosića i Milorada Dodika, zakazanog za 2. septembar, kada će razmatrati koalicione odnose.
KOGA FORSIRA IZETBEGOVIĆ
Tajanstveni Bakir Izetbegović
(Photo Webpublicapress 2011)
Promjena ima i u bošnjačkom kursu kada je diplomatija u pitanju, pa je Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, odlučio da popravi što se može popraviti nakon Silajdžićeve velikodušnosti prema članovima porodice Arnaut koji su svi odreda uhljebljeni  u diplomaciji, od Kambere, preko Njujorka do Beograda. Jedno od novijih Izetbegovićevih rješenja je imenovanje Fuada Šabete za ambasadora u Indoneziji. Šabeta je bio zapostavljen u vrijeme Silajdžićevog mandata. Bolje nisu prošle ni malobrojne iskusne  karijerne diplomate, poput Ibrahima Efendića, koje je pome ministar vanjskih poslova Sven Alkalaj uz Silajdžićev blagoslov i molbe raznih protuha poput Kuvajćanina Jordanca Jasina Ravashdea, bivšeg bh. ambasadora u Kuvajtu.  Preciznije govoreći, karijerni ambasadori kod nas sada ni ne postoje jer i oni koji su zaposlenici MIP-a se imenuju za ambasadore isključivo  po stranačkoj pripadnosti, tako da su ustvari svi politički imenovani, ali nekoliko  ljudi poput Efendića, stručnih i iskusnih,  “maknuti” su u stranu.  
DIPLOMATIJA PO MJERI SDP-a 
SDP kadar, Ivan Barbalić: Oprečne ocjene
o radu u UN-u; čas dobar, čas ispod prosjeka 
Koliko se vodilo računa o interesima države prilikom imenovanja ambasadora najbolje govori čistka hrvatskih kadrova, prvenstvenoDarije Krstičević i Lidije Topić, koje je „državnik“ Komšić na početku svog mandata smijenio bez ijednog valjanog razloga a da ih prije toga niko iz njegovog kabineta nije ni obavijestio o smjeni nego su te vijesti čule od novinara. ( Ime Harisa Lukovca se također povezuje sa smjenom Lidije Topić, koja je, bez ikakve dileme, bila najsposobnija predstavnica BiH u Briselu i koja je uživala ugled kod stranaca, a nakon odlaska iz Misije je ostala raditi u Briselu.) 
Poslije čistki uslijedilo je uhljebljenje hrvatskih kadrova iz SDP-a BiH, pa su se u diplomatiji našli „doajeni“ poput čapljinskog pijačnog inspektora Tomislava Limova, zatim Branimira Jukića u čijoj skromnoj biografiji ne stoji samo podatak da mu je brat direktor programa FTV ili neumskog moreplovca, vagabunda,  sa srednjom stručnom spremom Pere Matića, koji je u Japanu obavljao diplomatske poslove sve dok se nije desio zemljotres, pa je pobjegao i ne zna se gdje je uopće „usidren“.  
O zaslugama Ivana Barbalića, ambasadora BiH u Misiji pri UN-u, moglo bi se mnogo reći, ali u temi posvećenoj nevladinom sektoru i civilnom društvu odakle je potekao i ničim izazvan završio u kao ambasador  BiH  u Ujedinjenim narodima u New Yorku, najjačem diplomatskom koru na svijetu.

ŽELJKA CVIJANOVIĆ NA ČELO MVP?

Imenovanja ambasadora, koja će tek nastupiti do kraja godine, moglo bi biti svojevrsna kompenzacija u međustranačkoj trgovini . Moguće je da će SDS-u, kojem je SNSD obećavao mjesto šefa bh. diplomatije, biti ponuđeno više diplomatskih mjesta a zauzvrat bi SNSD za ministra vanjskih poslova imenovao 
Željku Cvijanović, aktuelnu ministricu za ekonomske odnose i regionalnu saradnju RS-a. Cvijanovićeva uživa veliko povjerenje lidera SNSD-a Milorada Dodika, a ima diplomatskog iskustva koje je sticala u Briselu. 
Alkalaj i dalje lobira u UN-u: Za koga?
Navodno su se o ovom kadrovskom rješenju preko posrednika usaglašavali Dodik i Zlatko Lagumdžija. Tako bi na(po)kon skoro pet godina čelnu poziciju u MVP napustio Sven Alkalaj, kadar posrnule Stranke za BiH, koji bjesomučno traži sebi posao a zbog zabrane kandidovanja i imenovanja na javne funkcije koje mu je izrekla Centralna izborna komisija BiH, spas traži u inostranstvu. 
ALKALAJ TRAŽI POSAO OD BAN KI-MOONA
Ovih dana jasno je zašto je Alkalaj svakog mjeseca išao u Misiju BiH pri UN-u jer je lobirao, ni manje ni više, da postane pomoćnik za ljudska prava generalnog sekretara UN-a Ban Ki Moona. Njegova zamjenica Ana Trišić Babić nije baš  toliko  ambiciozna, a saradnja sa Alkalajem toliko je izmorila da bi se do narednog mandata mogla  skrasiti u Banjoj Luci u kabinetu predsjednika RS Milorada Dodika, kao savjetnica za spoljnu politiku.

Nema komentara:

Objavi komentar