Erol Avdović (Avaz - dnevni komentar)
Bivši ambasador Singapura u UN-u Kišor (Kishore) Mahbubani, napisao je 1998 bestseller “Umiju li Azijati misliti” (Can Asians Think), izazivajući jedan cijeli, inače ultrauspješni mentalitet, da odgovori na prosta pitanja vlastite egzistencije, od ekonomije do politike. Njegovu bi knjigu trebali mnogi čitati na Balkanu!
Pa tako, dok je Beograd javno tražio hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a o Kosovu, u New Yorku je, Vuk Jeremić -- iza zatvorenih vrata molio, da se termin za kosovsku diskusiju, sa 24.augusta pomjeri (!?) za sam kraj mjeseca. Kad je predsjedavajući Vijeća sigurnosti, ambasador Indije Hardip Sing Puri (Hardeep Singh) to priopćio novinarima u UN-u – ta diplomatska igranka komponovana u Beogradu – djelovala je kao upozorenje o nenaučitosti mnogih u Sarajevu.
Nastranu što se po neshvatljivoj mentalnoj, duhovnoj, i iznad svega medijskoj inerciji nastavlja preuveličavati, nego se srbijanskoj diplomatskoj ofanzivi oko Kosova, u BiH pridaju i nadnaravna svojstva!
Na to bosansko, do bola prolongirano neznanje, kao po pravilu se odmah nadoveže Milorad Dodik, koji u bh. politički vakum ideja i deficit liderstva redovno ucrta još po koju “naredbu” za podsvjest: “Nikad nećemo priznati Kosovo… I BiH više nikada neće podići nikakvu tužbu protiv Srbije”, bulaznio je onomad iz Banja Luke.
Jednostavno, Dodik ne prestaje razvlačiti pamet zbunjenim (?!) Bosancima. A kad u medijski prostor još uleti izjava novog srbijanskog ambasadora u BiH Ninoslava Stojadinovića, kako je “vrlo je važno što se Bakir Izetbegović izjasnio protiv priznanja Kosova”, onda je to tek istinska “pohvala ludosti”!
Podsjeća to na ono nesretno dejtonsko doba od prije 15 i više godina, kada se na mala vrata te iste bosanske “pameti” ušunjalo ime manjeg bh.entiteta. koje ponajviše podsjeća na genocid u Srebrenici.
Zato je i dilema – priznati ili ne priznati Kosova manje vanjskopolitičko, a više pitanje unutarnjeg intelektualnog, moralnog i svakog drugog bosanskog digniteta. Pogotovo je u krivu svaki komentator koji kaže da bi taj čin narušio “ravnotežu” u BiH! Ne bi to priznanje urušilo ništa - izuzev, naravno dejtonsku (ne)ravnotežu straha, nepravde i ucjene, koje, evo i danas, redovno stižu na adresu Sarajeva, udruženo iz Banjalule i Beograda.
Tako je to kad o geostrategiji pišu ili viču liričari iz bosanskog komšiluka, računajuči još na svoje lako potkupljive idejne i “misleće” vazale. Doista, vrijeme je da Bosna počne misliti svojom glavom!
Nema komentara:
Objavi komentar