Piše: Erol Avdović
 |
| Ima li Ban Ki-moon podršku Amerike? (UN photo 2011) |
Kina, Rusija i SAD navodno su već kao i druge dvije stalne članice Vijeća sigurnosti obećale podršku Ki-moonu za novih pet godina načelu UN-a * Muslimanske zemlje nemaju ništa protiv Banovog reizbora * Jedino Skandinavci misle da bi ostanak ovog južnokorejanca na čelu Svijetske organizacije od 2012 do 2016 “bio sramota” * I blogeri misle da je učinak Ban Ki-moona od 2007 do sada “bio katastrofalan”
NEW YORK (Webpublicapress) – Stara poslovica kaže: Da bi postao gospodar – političar mora pozirati kao da je sluga. Aktuelni generalni sekretar Ujedinjenih naroda izgleda zna kako se to radi.
Iako se o tome uglavnom nagadjalo, više nema dileme, da Ban Ki-moon želi drugi, petogodišnji mandat na čelu Svjetske organizacije. Uoči uskršnjih praznika, na sastanku sa ruskim rukovodstvom u Moskvi Ki-moon je izrazio nadu da će ga Rusija podržati za potencijalno drugi termin na svom poslu. Njegov prvi mandat ističe u decembru 2011: Nakon ove posjete Moskvi, zgleda, kao da je Ban, već obavio - više od pola posla na svom put da dobije glavnu podršku za obnovu mandata.
UVJETOVANA PODRŠKA RUSA
"Želio bih doista da da računam na vašu jaku podršku, (vaše – op.a) liderstvo i vodstvo u nastavku mog posla kao generalnog sekretara UN-a”, rekao je Ban na susretu sa ruskim predsjednikom Dmitri Medvedovim. I, novinske agencije požurile su da tu izjavu odmah protumače – kao njegovu jasnu namjeru da traži drugi mandat u UN-u. A to je već svima jasno kao dan.
Na svojoj zadnjoj konferenciji za novinare u centrali Ujedinjenih naroda u New Yorku, krajem 2010, a onda i na prvom susretu sa dopisnicima akerditovanim na East Riveru, ove 2011 – Ban Ki-moon je načisto želio izbjeći otvoreno deklarisanje da želi zadržati svoj dosadašnji posao. Umjesto toga, ponudio je klasiči “spin”, kako se želi samo fokusirati na sva akutna problematična svjetska žarišta. Obećao je kako će novinarima ubrzo priopćiti svoju odluku, ali do kraja aprila to nije učinio. I tako su krenule “analize”, zbog čega se gospodin Ban odlučio da novinari u New Yorku, o njegovoj odluci – saznaju iz novina koje se štampaju na drugom kontinentu.
 |
| Hoće li i Rusi podržati Bana? (UN photo 2010) |
U medjuvremenu, američke novinske agencije citirale su neimenovane diplomate u New Yorku, koje su potvrdile, da su SAD, kao i ostale stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, (Velika Britanija, Franucuska, Rusija i Kina) – “dale preliminiranu podršku generalnom sekretaru, za njegov drugi petogodišnji mandat u UN-u”.
Prema Povelji UN-a, o izboru čelnika Svjetske organizacije odlučuje Generalna skupština UN-a, znači svih 192 zemlje članice. U realnosti pak, čak niti svih 15 zemalja članica Vijeća sigurnosti, koje daje preporuku oko tog izbora, ne odlučuje ravnopravno o tome. Praktično, ponajviše se pitaju samo stalnih pet (P-5 – Permanent - 5), jer jedan veto može odlučiti sudbinu generalnog sekretara. BOLJI BOLJI OD GALIJA I ANANA?
Posljednji put, Amerikanci su iza zatvoreni vrata odlučili da se usprotive drugom mandatu Butrosa Galija (Boutros Ghali), zbog njegove (znane) politike prema ratu u Bosni. Može se u neku ruku reći, da je bosanski rat 1997, na čelo UN-a doveo Kofi Annana, ili u najmanju ruku bitno doprinjeo tome.
Ovaj generalni sekretar siguno ne sjedi skrštenih ruku kada je njegov reizbor u pitanju: Ako se pogleda kuda je Ban Ki-moon prošle i ove godine narjiše putovao, jasno je da je bio zaokupljen skupljanjem te najznačajnije podrške stalnih pet (P-5) za svoj reizbor. Otuda i njegovo izbjegavanje da novinarima u New Yorku priopči svoju odluku, prije nego što osigura pomenutu podršku.
Za vrijeme kratkog boravka u Rusiji, prošle sedmice, Ban je dobio traženu muziku za svoje uši. Ministar vanjskih poslova ove zemlje, Sergey Lavrov, rekao je da će Rusija nastaviti “da ima povjerenje u bliske radne kontakte sa generalnim sekretarom”. Bila je to diplomatski tanano skrijena podrška Banovom drugom mandatu za čelnika UN-a. Ali, Lavrov nije propustio da kaže, kako je Moskva zabrinuta za korišćenje sile uz upotrebu UN- mandata (rezolucija Vijeća sigurnosti) spominjući Libiju i Obalu slonovače.
Za razliku od svojih predhodnika, Kofi Annana, i posebno Boutrosa Ghalia, koji je ostao zapamćen po zaustavljanju vojne intervencije u Bosni 1995, i Ruandi 1994, gdje se dogodio genocid, Ban Ki-moon, je prema ocjeni mnogih analitičara – “bio na pravoj strani historije”: Nije se libio da podrži upotrebu slile i vojnu intervenciju koja je trebala zaštiti civile u Libiji i na Obali slonovače. Učinkovitost ovih akcija, naravno, reći će kritičari sasvim je drugo pitanje.
U Rusiji je doduše Ban dobio blago upozorenje, u formi podsjećanja – kako Moskva i dalje drži, da je “glavni arbiter za globalna pitanja”, te da se svaki generalni sekretar mora stati pod takav (sigurnosni) kišobran. Dok je gledao ravno u oči šefu ruske države Medvedevu, Ban je možda čak i čuo eho riječi defakto ruskog “bossa”, premjera Vladimira Putina: Napad na Libiju – Putinu je zaličio na “križarski pohod”. Iako se Medvedev navodno nije složio sa tom provokativnom Putinovom izjavom – ona je i dalje ostala da lebdi u zraku.
Rusja, Kina, Njemačka, Indija i Brazil ostale su uzdržanje kod izglasavanja rezolucije Vijeća sigurnosti “broj 1973”, kojom je Vijeće sigurnosti 17.marta dalo zeleno svijetlo za uvodjenje zone zabrane letenja nad Libijom. Rezolucija je u biti poslužilo za promtnu vojnu akciju protiv Gadafijevog režima.
Ova “globalna ofanziva šarma”, kako neki novinari nazivaju reizbornu kampanju Ban Ki-moona, bila je veoma vidljiva i u Kini. Četiri puta je ovaj generalni sekretar putovao u Kinu, i najmanje - bar isto toliko puta hvalio tamošnje komunističke lidere. Neki misle da je Ban imao valjanog razloga za to, bar kad je kineski ekonomski rast u pitanju, ili kako to neki nazivaju “kineski socijalistički kapitalizam”, koji je u proteklih nekoliko decenija iz siromaštva izveo bar pola milijarde Kineza.
 |
| Ni Kinezi nemaju svog kandidata (UN photo 2010) |
Ali, “generalni sekretar UN-a, mora jednako biti fokusiran na ljudska prava, kako to njegov mandate zahtjeva”, kaže John Metzler, professor na Sent Djozef univerzitetu (St.Johns Catholic University) u New Yorku, koji je i kolumnista za Tribune.
“U njegovom posljednjem susretu sa kinskim predsjednikom i generalnim sekretarom Komunističke partije (Kine), UN-ov Ban, sporo je okretao pedale oko pitanja ljudskih prava ii čak šta više bilo je ii političkih usluga marksističkim mandarinima iz Pekinga”, podsjetio je Metzler.
Tokom njegovog obraćanja u Centralnoj partijskoj školi (Komunističke partije Kine) u Pekingu, Ban je opisao okupljene kadrove, kao “eminentnu grupu budućih kineskih lidera”. Ali, prema riječima Metzlera, ta srdačnost je donekle prtjerana, jer, kao da se zaboravlja činjenica, da je manje od pet posto Kineza u članstvu Kineske komunističke partije.
No, i pored svega - još nije jasno da li je Ban Ki-moon uspio doista osigurati kinesku podršku za obnovu njegovog mandata u UN-u.
Čini se da Kinezi ne brinu mnogo da dobiju nekog drugog azijskog kandidata za “novog” šefa UN-a, pa su odlučili da na istom mjestu, vrhu UN-a - ostave ovog “starog”. Kao da djeluju u skladu sa poslovicom: “Mi bi smo često glasali za pravog kandidata, ali takvi se ionako rijetko pojavljuju”.
KO PITA SKANDINAVCE
Medjutim nisu svi istom mjerom za Bana. Ima i onih koji su – otvoreno protiv. Iako niti jedna skandinavska zemlja trenutno ne članuje u Vijeću sigurnosti UN-a, one ostaju tradicionalno s velikim globalnim utjecajem; izgleda da neke od tih zemalja nisu previše naklonjene sadašnjem šefu UN-a.
Švedjanka Inga-Britt Ahlenius, koja je do prošlog jula vodila UN Ured za borbu protiv korupcije (U.N. Office of Internal Oversight Services - OIOS), već je svima poznata po tome što je Ban Ki-moona, optužila za “nedovoljno liderstvo” i “slabe menadjerske sposobnosti”. Ali, od nedavno je u medijskom eteru i njena izjava, po kojoj bi reizbor Ban Ki-moona na mjesto generalnog sekretara bila prava sramota.
"Kad bi moj izvještaj, koji je pročitan i poznat od strane cijelog sekretarijata (UN-a) postao šire poznat, bila bi (onda) prilična sramota, kad bi on bio izabran ponovo. To bi u isto vrijeme značilo da super sile ne mogu manje nego što sada brinu - da li je U.N. relevantna organizacija ili nije”, rekla je Ahlenius u intervjuu za Reuters.
Prema medijskim izvorima, Ahlenius je još izjavila, da i “pored toga što se Washington osjeća komotno sa Banom, neke druge države su (ipak) kritične prema njemu”. Ponadala se i kako bi knjiga, koju je tek objavila (ovog proljeća 2011), ako bude prevedena na engleski – mogla doprinjeti da i druge zemlje sagledaju to što ona preporučuje: Izbjeći Ban Ki-moona po svaku cijenu.
Ali, njene kritike kao da nisu suviše uznemirile diplomate u UN-u, jer na East Riveru je Ban “uspio” da se zamjeri malo kome; izbjegao je sve moguće sukobe prvenstveno sa Kinom i Amerikom, i to ga čini još uvjek favoritom za novi mandat generalnog sekretara UN-a od 2012 do kraja 2016 godine.
“Ban Ki-moon je stvarno dobar sa svima nama i uvjek (pokaže da – op.a.) pamti ime našeg ambasadora”, rekao je za Webpublicapress jedan diplomata iz Bosne i Hercegovine.
Zajedno sa Libanom, Gabonom, Nigerijom, Južnom Afrikom, Kolumbijom, Portugalom, Brazilom, Indijom i Njemačkom, BiH je jedna o 10 nestalnih članica Vijeća sigurnosti, koje će u decembru 2011 (svi su izgledi - ponovo) izabrati Bana za generalnog sekretara UN-a. Uostalom, dosada se samo jedna zemlja javno izjasnila protiv Banovog reizbora: Šrilanka!
MUSLIMANI VOLE BAN KI-MOONA
 |
| Abdulah Gul srdačno s Banom: (UN photo 2010) |
Naširoko se vjeruje da Ban Ki-moon uživa i solidnu podršku u bloku od 57 islamskih zemalja članica UN-a. Ban je uvjek reagovao “na vrijeme” – kritikujući javno negativne i “opasne trendove” kad je riječ o netoleranciji, koja je bila usmjerena prema muslimanima. Ban je veoma brzo reagovao i osudio nedavno spaljivanje Kur’ana na Floridi, ističuči da “takve akcije ne mogu biti prihvatljive od bilo koje religije”.
Kada je prošle godine u Evropi bijesnila žestoka desničarska debata, o budućnosti pet miliona njemačkih emigranata, obilježena intrigantnom izjavom kancelarke Angele Merkel, kako je njemački koncept multikulturalizma “apsolutno propao”, Ban je u svome obraćanju Evropskom parlamentu u Strazburu, (Strasbourg), 19 oktoba 2010, upozorio na tu “novu politiku polarizacije”.
“Neki se igraju sa strahom ljudi”, rekao je Ban! Izgovorio je to u trenutku kada je i desno orjentirani njemački konzervativac Horst Seehofer, javno agitovao, da njegova zemlja – Njemačka ne smije više primate imigrante iz “tudjinskih kultura”, t.j. Turke i Arape.
Ban Ki-moon se nije pokolebao da tada izravno u sred Evropskog parlamenta uperi prst u autore tog novog vala evropske ksenofobije: “Najcrnja poglavlja Evrope napisana su upravo tim jezikom”, rekao je Ban dodajući, kako su “danas primarni ciljevi napada -- imigranti islamskog porijekla”. I naravno pobrao brojne simpatije u muslimanskom svijetu, koji, kao da je tek počeo registrovati takvu islamofobiju na Zapadu.
“Evropa ne može dozvoliti stereotipe koji zatvaraju um i odgajaju mržnju, kao što svijet ne može dozvoliti (sebi) Evropu koja to čini”, rekao je Ban Ki-moon.
NOVI MEDIJI ZA NOVU IGRU
“Kao na svim razinama u UN-u, govor generalnog sekretara je ispravan, ali kad su u pitanju akcije, to je već nešto drugo”, rekao je za Webpublicapress nagradjivani britanski novinar Djems (James) Reinl, dopisnik dnevnika “The National”, koji se tiska na engleskom u Abhu Dabiu. Reinl nije jedini u skupini od oko 200 akreditovanih novinara što gotovo svakodnevno prate rad UN-a u New Yorku, koji misle - da Ban nije bio dovoljno iskren, kada je odlučio da na sebi svojstven način (ne) priča o svojim namjerama da se ponovo kandiduje za generalnog sekretara. I da to odloži do trenutka iz kojeg će izvući najviše osobne koristi.
 |
| Ban Ki-moon sa članovima UNCA - United Nations Correspondents Association (UN photo 2011) |
Ustvari, jedini koji su u Banovoj kampanji stavljeni po stranu su novinari u UN-u, jer su bili “prisiljeni” da sami, bez Banove deklerativne izjave – “pročitaju” izmedju redova njegove namjere. Kad kad se čini, da je ovaj generalni sekretar podcjenio ulogu i značaj socijalnih medija, oslanjajući se samo na one iz “glavne struje” (Main stream media). No, ako je on zaboravio na blogere – blogeri nisu zaboravili Ban Ki-moona.
Nedavno je jedan od njih analizirao: “Banov je učinak (“track record”) nedostižno katastrofalan, a samo UN-ovi napori da se pomogne Haitiju (poslije katastrofalnog zemljitresa 2010 – op.a.) dovoljni su da ga sruše”.
Kritike Ban upuću ju se i zbog Obale slonovače, gdje su UN mirovnjaci “gledali sa distance – izgledno nesposobni da spriječe pokolj hiljada civila od slijedbenika dva diktatora (Laurent Gbagbo i Alassane Ouattara)”. A kritikuju ga i zbog Libije: “Gospodin Ban je zauzeo ‘principijelan’ stav da se svrsta uz trio zapadnih sila koje mu lagano mogu pomoći da ostane na vlasti i u drugom mandate …”, pišu blogeri.
Neuspjeh u Avganistanu, koji se opisuje kao “najveća korupciona šema na svijetu” dobio je krila, kada je za mnogo tog, upravo u Ban Ki-moona, prstom upro bivši zamjenik šefa UN Misije u ovoj zemlji, bivši američki ambasador u Hrvatskoj Peter Galbraith. U razgovoru za Webpublicapress – Galbraith je rekao kako Ban ne zaslužuje američku podršku za drugi mandate na čelu UN-a.
Blogeri sugerijau i kako bi na funkciji generalnog sekretara mnogo bolji bio doskorašnji predsjednik Brazila, Lula De Silva (Luiz Inácio Lula da Silva), koji je izvodeći Brazil iz ekonomske i socijalne krize -- dokazao da može voditi i organizaciju kao što je UN. Uostalom, u 65. godišnjoj historiji UN-a, Latinsku Ameriku predstavljao je samo jedan generalni sekretar - Perez de Kuljear (Javier Pérez de Cuéllar) iz Perua; on je bio na čelu Svjetske organizacije od 1982 to 1991.
No, kako to kažu u politici: Istina se rijetko utvrdjuje većinom glasova na izborima. Govoreći jezikom popularnih izreka o politici, istina je i da živimo u vremenu u kojem su filozofija i principi zamjenjeni politikom. A Ujedinjeni narodi, nisu izuzetak iz toga.
Nema komentara:
Objavi komentar