srijeda, 20. srpnja 2011.

WIKILEAKS: AMERIKANCI JOŠ 2006. ZNALI DA U SRBIJI KRIJU RATNE ZLOČINCE


WikiLeaks:
I Amerikanci znali...?
Amerikanci su još 2006. godine, sugeriraju transkripti WikiLeaksa, pokušavali utjecati na to da se promijeni opća percepcija prema Haagu pa su vlastima u Srbiji poslali 11 preporuka o tome što konkretno napraviti u lovu na Ratka Mladića... Zbog otpora Vojislava Koštunice koji se vrlo otvoreno usprotivio američkim preporukama sve se rasteglo u narednih nekoliko godina. O tome je još ovog proljeća pisao webportal Plima.info.  "Koštunica treba javno, u medijskoj poruci, zatražiti hitno uhićenje Ratka Mladića i reći svim dužnosnicima Vlade da je to njih glavni cilj na kojem trebaju raditi, naglašavajući da će svi oni koji budu opstruirali taj cilj istoga trena biti smijenjeni. Ujedno treba pozvati i javnost na suradnju".


... Zbog otpora Vojislava Koštunice, koji je vrlo otvoreno ‘otpilio’ Amerikance, nijedna od ovih preporuka nije provedena:1. Koštunica treba javno, u medijskoj poruci, zatražiti hitno uhićenje Ratka Mladića i reći svim dužnosnicima Vlade da je to njih glavni cilj na kojem trebaju raditi, naglašavajući da će svi oni koji budu opstruirali taj cilj istoga trena biti smijenjeni. Ujedno treba pozvati i javnost na suradnju.
STATUS: Koštunica je dvaput pročitao pisanu izjavu o tome da Mladića treba “dovesti” i “predati”, izbjegavajući izraz “uhititi”, iako ga je američki veleposlanik upravo upozoravao na važnost te riječi. Istodobno je iskoristio priliku da u tim izjavama iskritizira BiH, rekavši da “ismijavaju pravdu” jer nisu uhitili generala Dudakovića zbog zločina nad Srbima. Koštunica nije tražio pomoć javnosti u uhićenju Ratka Mladića, nije prijetio sankcijama za neposlušnike i nije rekao da je uhićenje cilj svih članova vlasti.
2. Koštunica i ministar unutarnjih poslova objavljuju zajedničku izjavu kojom od svih obavještajnih i sigurnosnih struktura traže da se sve podredi uhićenju Ratka Mladića.
STATUS: Ništa nije učinjeno.
3. Prema preporukama američkih saveznih šerifa, srpske sigurnosne službe počinju lov na bjegunce.
STATUS: Ništa nije učinjeno u vezi s time, iako su Amerikanci održali detaljni brifing s ministrom unutarnjih poslova i njegovim suradnicima.
4. Koštunica na privatnom sastanku traži od vodstva Srpske pravoslavne crkve da javno podrži uhićenje i izručenje Ratka Mladića.
STATUS: Nije izvršeno.
5. Premijer Koštunica i predsjednik Tadić zajednički organiziraju brifinge s veleposlanicima SAD-a i Europske Unije i prezentiraju izvještaj koji uključuje listu pomagača bjegunaca, dosadašnje lokacije na kojima je viđen Ratko Mladić i konkretne pokušaje što se činilo da ga se uhvati.
STATUS: Nije izvršeno.
6. Ministar pravosuđa najavljuje početak službene istrage o pomagačima Ratka Mladića koji su identificirani i na temelju izvještaja nevladinih organizacija o Srebrenici gdje je detektirana mreža Mladićevih suradnika.
STATUS: Nije izvršeno. Ministar pravosuđa se čak otvoreno protivio toj istrazi.
7.Svi oni koji bi mogli imati informacije o tome gdje se Mladić nalazi, zbog dobivanja novih informacije privode se na razgovore u policiju. Ovo uključuje i visokopozicionirane bivše dužnosnike, kao i Mladićeva sina Darka.
STATUS: Najavljeno, ali ne i izvršeno
8. Koštunica donosi prijedlog zakona koji obuhvaća dodatno kažnjavanje onih koji pomažu bjeguncima optuženima za ratne zločine na bilo koji način.
STATUS: Nije izvršeno. Koštunica se protivio ovoj ideji. Nakon međunarodnog pritiska je popustio, ali je na kraju Carla Del Ponte rekla da joj takav zakon više ne treba jer nije bilo predviđeno da se srpski parlament uskoro sastane.
9. Vlada Srbije priprema poseban izvještaj za javnost koji bi sadržavao sve informacije o zločinima za koje je optužen.
STATUS: Nije izvršeno. Koštuničina vlada nije učinila ništa da bi kontekstualizirala Mladićeve zločine. Čak su i blokirali usvajanje posebne Rezolucije u parlamentu koja je trebala osuditi zločine u Srebrenici.
10. Koštunica formira posebni tim koji se bavi isključivo uhićenjem Ratka Mladića.
STATUS: Djelomično ostvareno. Stvorena akcijska skupina koja se mora baviti ovim pitanjem, ali su rezultati nedovoljni.
11. Srbija podržava stvaranje zajedničke regionalne akcijske grupe koja radi na suradnji među policijama i sigurnosnim službama u cilju hvatanja ratnih zločinaca.
STATUS: Inicijativa pokrenuta, jedan sastanak održan.


Vojislav Koštunica (lijevo) i Condolezza Rice
(Photo Wikipedia)
Iz transkripata se jasno vidi da je takvu politiku podržavao tadašnji premijer Vojislav Koštunica. Ali, što je još zanimljivije, WikiLeaks otkriva da su kontakti Mladićevih suradnika išli i prema samom državnom vrhu u Rusiji!
Besmislene dojave
Nakon promjene vlasti u Beogradu, kada je situacija promijenjena u korist suradnje s Haagom, bjegunce je bilo teško locirati: policija je dobivala razne besmislene dojave, dvojica zločinaca postali su oprezniji i nekoliko su puta mijenjali identitet, a i teže je bilo otkriti financijske kanale njihovih pomagača i blokirati ih.
Transkripti dokazuju da je Srbija tek od 2009. godine pokazala iskrenu namjeru da uhvati ratne zločince te je poduzela sve potrebne korake.
“Ranije nije postojala volja, ali su postojale informacije. Sada postoji jaka volja, ali je bjegunce teško pronaći”, saželi su američki diplomati problem sa srpskom politikom prema Haagu.
U razgovoru s američkim diplomatima potkraj 2009. godine predsjednik Tadić optužio je i stranku bivšeg srpskog premijera Vojislava Koštunice da je imala informacije o tome gdje se bjegunci nalaze, ali ih je skrivala i zato ništa nije poduzeto kako bi se Mladić i Hadžić uhvatili.
Nadzirali prijatelje
Jačanjem Tadićeve Demokratske stranke to se promijenilo, a predsjednik Srbije najavio je da će, jednom kada haaški bjegunci budu uhvaćeni, biti moguće dokazati i tko ih je skrivao i tko je znao gdje su.
U vrijeme WikiLeaks transkripata nisu postojali dokazi da je Mladić u Srbiji, ali ni da je negdje drugdje. Policija je pratila tragove i nadzirala prijatelje i članove obitelji. Srpski su obavještajci i policajci dobili pohvale jer su jednako revno tražili i Gorana Hadžića mada su znali da će im se taj trud u konačnici znatno manje isplatiti.
Zbog toga su od 2006. do 2009. stizale samo šture informacije o njima. Na primjer, u vrijeme ovog WikiLeaks transkripta otkrivene su informacije da je bivši bjegunac i tada već haaški zatvorenik Radovan Karadžić živio od 450 eura mjesečno, a da su Mladić i Hadžić, otkada su nestali, sasvim sigurno boravili u Rusiji pa su srpske vlasti od ruskih službi tražile pomoć u dobivanju informacija.
O ovoj se temi razgovoralo u Beogradu 2009., kako otkriva WikiLeaks dokument koji je Jutarnji list ekskluzivno dobio , na sastanku srpskog državnog vodstva s američkim izaslanikom za pitanja ratnih zločina, veleposlanikom Stephenom Rappom.
No, još ranije, američki su diplomati šaljući depeše o lovu na Mladića pisali kako Rusija nije udovoljila ranijim srpskim zahtjevima za suradnju u lociranju Ratka Mladića. To je Amerikancima ispričao savjetnik predsjednika Borisa Tadića Miki Rakić 25. kolovoza 2009., kada se razgovaralo o službenom posjetu ruskog predsjednika Medvedeva Beogradu. Rakić je tada rekao da vjeruje kako Mladićev karakter i činjenica da je bio vojni zapovjednik bosanskih Srba ukazuju na to da se on vjerojatno skriva u Srbiji, ali vrlo je moguće da ima i podršku izvana.
(Izvor: Plima.info webportal BiH -- http://plima.info/)

Nema komentara:

Objavi komentar