Da nije bilo, u strartu, medijski razbijenih sumnji, kako lideri BiH, Hrvatske i Srbije, na Brijunima – “prave neku novu Jugoslaviju”, susret predsjednika Josipovića, Tadića i Komšića, u okruženju Titove zaoštavštine, bar kao predožba - doista bi izgledala tako. Ovako, ovaj je skup, uz novo pobrojavanje sa “liste želja” – više ličio samo teoretskoj razradi one regionalne arhitekture, koja nalikuje nekoj budućoj – valjda sasvim interesnoj “jugosferi”, kako je to prošle godine nazvao dobro obavješteni londonski “Economist”.
Ali, do te pragmatične, ili ponajviše interesima oivičene, dakle – bar ekonomski denacionalizirane zajedničke evropske budućnosti - valja još malo sačekati na zapadnom Balkanu. Jer, kočničari su najaktivniji upravo u sferi gdje je mentalitet - ponajviše južnjački; od nacije se, u ovom dijelu Balkana, još itekako dobro živi. Ali, i od, recimo, Komšićevog populizma, koji se prodaje kao politički placebo; upravo tako - bez istinskog dejstva, osim demagoškog!
Iluziju su na sreću potopili poslovični zagrebački mediji, i u svom osebujnom stilu, brijunski sastanak trilaterale, uz po koju rečenicu pomenutih političara – pretvorili u obični novinski šlager. Čak i najozbiljniji medju njima – Vjesnik, objavio je, da su se, pored razgovora o pomirenju i jačanju ekonomskih veza – lideri iz BiH, Hrvatske i Srbje “uspjeli okupati u moru”, jer – pobogu “oni su samo obični ljudi”.
Okupana brijunska trilaterala je zapravo sve što smo dobili kao najnoviji rezultat - najnovije runde kontinuiteta dobrosusjedske saradnje. U tom, bez sumnje važnom “kontinuitetu” - Josipović i Tadić doista (možda) ponešto i dogovore, pa onda velikodušno tapšu po ramenima usnule Bosance – kao statiste u njihovom regionalnom filmu, zvanom: Hrvatska naprijed, Srbija uz nju, a Bosna kad stigne!
Kako dakle, drugčije shvatiti nastavak prilično jeftine Komšičeve populističke retorike, da se na Brijunima razgovaralo “otvoreno” o svemu?! Pa kako bi drugačije, ukoliko se doista nije radilo - samo o Josipovićevom pozivu na kupanje?
Zato ovaj elitni “trilateralni klub” nalik savkom drugom mediteranskom kutku za uživanje, treba podhitno pretvriti u doista redovno sastajanje, ali za konkretno rješavanje otvorenih pitanja! A ne zajedničko kupanje, u ambijentu, za koga sarajevski professor Gajo Sekulić – ispravno tvrdi, da se u njemu ne može ni razmišljati, a kamo li donositi neka odluka. I kad smo već kod Brijuna, Tadić, pa ni Josipović - ne bi Titu mogli cipele čistiti, a kamo li kaput pridržavati.
Nema komentara:
Objavi komentar