subota, 13. kolovoza 2011.

KOSOVO NIJE RUSKI PRIORITET A PODRŠKA MOSKVE BEOGRADU JE SAMO NAČELNA

Tadić i Putin pragmatično!
Već neko vrijeme, bar za one koji prate dogadjanja u UN-u u New Yorku, očito je da Rusija nije bezrezervno uz Srbiju kad je Kosovo u Pitanju. I u diplomatskom prostoru je odavno lopta u zraku: Moskva čeka na novu pragmatičnost Beograda, savjetujući vjerojatno iza scene srbijanski politički vrh, da je došlo vrijeme da se postane praktičan. Kao odskora najveći kupci (pored Turaka) na Balkanu, Rusi su donekle frustrirani srbijanskom težnjom za status -qvo politikom oko kosovskog komada tog dijela jugoistočne Evrope, 

Uostalom, kako to javlja RFE (Radio Slobodna Evropa), osim izjava ambasadora Aleksandra Konuzina o krizi na sjeveru Kosova, Rusija se po tom pitanju oglasila jedino priopćenjem u kom je pozvala Ujedinjene narode, NATO i Evropsku uniju da, kako se navodi, “ne dozvole da Priština silom potčini srpske rejone na Kosovu”.


TOVARIŠI VIŠE NE MOGU ČEKATI

Dok su svi najviši evropski zvaničnici iznjeli jasne stavove, što su učinili i američki predstavnici, reakcija Moskve se čini prilično blagom.

Genadij Sisojev, urednik vanjskopolitičke rubrike moskovskog lista “Komersant”, kaže za RFE da nije iznenađen, jer je Rusija ostala u okviru svoje dosadašnje kosovske politike.

“Rusija nije reagovala oštrije vjerovatno zbog toga što ni Beograd nije baš najoštrije reagovao ovog puta i više je insistirao da sve treba da se rješi mirnim putem. Rusija inače u svojoj kosovskoj politici prati  srbijanskuliniju. 

'Ključna stvar u ruskoj politici prema kosovskom pitanju biće praćenje stava Beograda', ojcenuje urednik u 'Komersantu' Genadij Sisojev.

Rusija od Srbije svakako nije digla ruke. Ona je smatra svojim strateškim partnerom. Međutim, ključna stvar u ruskoj politici prema kosovskom pitanju biće to praćenje stava Beograda. U Moskvi vjerovatno nisu sigurni da će Beograd zauzeti mnogo oštar stav prema Kosovu, zato vjerovatno smatraju da neće ni biti potrebe da Rusija zauzima oštriji stav prema Kosovu”, ojcenjuje Sisojev.

Ipak, čini se da kosovsko pitanje nije visoko na ljestvici Rusije, što procjenjuje i Vatroslav Vekarić, bivši direktor beogradskog Instituta za međunarodnu politiku, koji smatra da su očekivanja Beograda veća od onoga što je Moskva spremna da pruži kada se radi o kosovskom problemu.

“Rusija, kao stalni član  Vijeća sigurnosti i velika sila, sa jedne strane više manje formalno podržava Srbiju. Međutim, aktivna podrška izostaje i to je sasvim očigledno. Rusija ima druge prioritete koji su svakako ispred problema kao što je Kosovo i kao što je Srbija. I zato mislim da je realističniji odnos naših donosilaca političkih odluka i diplomatije u tom pogledu neophodan”, kaže Vekarić.

ABHAZIJA I JUŽNA OSETIJA

Desetak dana krize i napetosti na sjeveru Kosova pokazalo je da se Rusija uglavnom držala po strani, što je velika razlika od situacije sa kraja devedesetih, kada su se posle sukoba 1999.godine ruske vojne snage hitno uputile na Kosovo, koje su doduše napustile poslje izvesnog vremena.

Genadij Sisojev kaže da je jasno zašto je danas kosovska tema pala nisko na listi prioriteta Rusije.

“Zato što je kosovska tema na neki način povezana sa temom Abhazije i Južne Osetije. Te dvije republike otcjepljene od Gruzije koje je Rusija priznala prije tri godine. Naravno da je ta kosovska politika Rusije i ranije bila hendikepirana na neki način. Jer ona ima ograničenja, jer kada je Rusija govorila o Kosovu uvjek je imala u vidu Abhaziju i Južnu Osetiju zato što ima sličnosti u tim problemima”, ocjenjuje Sisojev.

Srbija velika očekivanja ima od naredne sjednice Vijeća sigurnosti UN-a o Kosovu, za koju zvanični Beograd tvrdi da će biti “trenutak istine”.


PRETJERANA OČEKIVANJA

Dušan Janjić, iz foruma za etničke odnose, ukazuje i na to da srpske vlasti, na čelu sa predsednikom Borisom Tadićem, sa puno nade očekuju i najavljeni oficijelni sastanak sa najvišim ruskim zvaničnicima.


“On je sada u jednoj poziciji da se pritaji jedno vrijeme, da još sačeka reakciju Moskve. Ako može da izdrži do tog sastanka sa Vladimirom Putinom, a ako ne, moraće pre da vuče poteze. Kratko rečeno, on je sada u situaciji da napusti ideju podjele Kosova i da napusti cjelu priču o carini i kontroli granice”, tvrdi Janjić.

U medjuvremenu, dio opozicije i javnih ličnosti, okupljenih oko lidera Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice, uputio je otvoreno pismo ruskom premijeru Vladimiru Putinu, tražeći pomoć Rusije u rješavanju problema Kosova, i da to Rusija učini pokretanjem rezolucije u Ujedinjenim narodima.


MIT O RUSKOJ POMOĆI

Historičar Nikola Samardžić kaže da se mit o pomoći Rusije još od vremena Petra Velikog provlači u djelu srpskog društva, ali da je povijest pokazala da je podrška izostala u većini momenata koje je Srbija smatrala važnim.

“Jedan od apsurda naše historije je da u vremenu kada bi trebalo da učimo na sopstvenmim greškama mi te greške zapravo ponavljamo. Tokom devedesetih ovdje se gajilo očekivanje da će Rusija intervenisati na srpskoj strani. Dobro je za Srbiju da ona to nikada nije učinila, i dobro je da je Rusija danas sve dalje ne samo od naše politike i ekonomije nego i od naše kulture. Jer je ona jedna autoritarna i nedemokratska država. i ni u kom smislu ne može da nam bude uzor”, zaključuje Samardžić.



(RFE/Tačno.net/WPP)

Nema komentara:

Objavi komentar