srijeda, 10. kolovoza 2011.

NEPRAVDA U BRITANSKOM DRUŠTVU DUGO SE IGNORIRALA


Torsten Huhn (Deutsche Welle)
Huliganstvo ili nešto drugo?
Razmjeri koje je dostiglo nasilje u Londonu i drugim britanskim gradovima su potpuno iznenadili Britance. Ustvari se činilo kao da je sve prilično u redu: konzervativno-liberalna vlada je svoj program štednje uspjela progurati bez većih prosvjeda; gospodarska situacija doduše nije super, ali ipak je podnošljiva. I sada su tu ti randali koji ometaju lijepu sliku olimpijskog grada Londona, koji se svijetu za godinu dana želi predstaviti kao blistava metropola.

Stoga su u vladi bijesni što  je radost iščekivanja Olimpijade trajno pomućena. Izgrednici se oštro kritiziraju i šalje se još više policajaca na ulice kako bi se situacija donekle stavila pod kontrolu.

Rastuće društvene napetosti
Zabrinuti britanski premjer David Cameroon
Sada doista postaje sve teže osjećati simpatije prema maskiranim nasilnicima - prema ljudima koji pale kuće, koji ljutito lupaju izloge i kradu iz trgovina što god stignu. 
Ali Britanci bi trebali i usuditi se malo bolje promotriti uzroke za nerede. Jer da sve to ima i svoje uzroke u društvu - da mnogi izgrednici kao pozadinu imaju bijedne životne uvjete, da im život ne pruža sjajnu perspektivu - to mora biti jasno i onom konzervativnom Britancu koji živi u dobro sređenim životnim uvjetima. Visoka nezaposlenost kod mladih i dugoročna nezaposlenost u donjim slojevima društva, zajedno s nedavnim kraćenjima unutar sustava socijalne pomoći, dovodi do rastućih društvenih napetosti.
No, Britanci reagiraju drukčije od Nijemaca ili Francuza. Mnogi se veoma rado daju zavesti bogatstvom, koje je očito u Londonu. U tome gradu milijarderi iz cijelog svijeta uživaju u luksuznom životu i time doprinose rastu cijene nekretnina. Jedna zemlja, međutim, ne može stalno ignorirati probleme koje sa sobom donose nejednakost i manjkav socijalni sustav.

Mjere štednje konzervativno-liberalne koalicije zaoštravaju situaciju. Dosta toga, što se proteklih desetljeća izgradilo u oblasti socijalne njege i pomoći za integraciju migranata, sada se uništava. U Manchesteru, primjerice, grad više ne može financirati više od 30 omladinskih centara, jer mora uštedjeti četvrtinu svoga proračuna. Kod mladih, koji ionako imaju osjećaj da su gubitnici, tako se povećavaju frustracije koje se veoma lako mogu ispoljiti u neredima.
Kao što rekoh, nasilje se ne može opravdati. Ali ni društvo se ne može praviti kao da je slijepo. Ono snosi odgovornost i za one dijelove zajednice koje život nije mazio. No, takvo stajalište u Velikoj Britaniji izgleda nije još dovoljno rašireno. 
Za Deutsche Welle adaptirala: Marina Martinović

Nema komentara:

Objavi komentar