PROPAGANDA I HAAŠKA PRAVDA

Srbija će svoju hašku igru gluhih telefona nastaviti sve dok joj saveznik u tome budu i bosanski mentalitet i kod kulturne naivnosti

Erol Avdovic 

(komentar Avaz)

Sve što je Srbijanska vlada od Miloševića, preko Koštunice, evo do Tadića u kontinuitetu radila na polju "poštivanja" Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a broj 827 (Resolution text English), kojom je u maju 1993. osnovan Haški tribunal, jeste pokušaj da se izjednači krivica, da se negira agresija i u krajnjoj liniji anulira ratna šteta.

Kada portparol UN-a u New Yorku Farhan Haq, odgovarajući na pitanje šta će UN učiniti zato što Srbija ne poštuje odluku UN-ovog suda kojom su i Ganić i Divjak oslobođeni krivice, kaže: "Očekujemo da zemlje članice (UN-a) poštuju posao koji je odrađen na Haškom tribunalu", i to je opće mjesto. To ne stvara nikakvu obavezu da Srbija promijeni svoje ponašanje.

Beogradu ide naruku to što je Tribunal ne samo najskuplji nego i najduži sudski angažman, s jurisdikcijom od evo 20 godina, za zločine koji su počeli 1991. Iako to ne znači da "razvučena pravda" ne donosi rezultate, jer Tribunal je dokazao zločin genocida u BiH, tu hašku sporost službena Srbija bez skrupula nastavlja iskorištavati na svoj način.

Ispada da i Evropa tome doprinosi, jer sa svojom, počesto nekonzistentnom diplomatijom, što bi rekao Alija Isaković, (još) "pleše poput konfeta nad svježim bosanskim mezarima". I počesto pada pred ofanzivom "šarma" iz Beograda.

I to je nalik bizarnoj "spremnosti" da se zaboravi na surovost zločinačkog projekta koji je u protekla dva desetljeća inicirao krvave ratove u bivšj Jugoslaviji pod parolom "svi Srbi u jednoj državi".

Srbija i zato računa da rat nije završen! Za Srbiju taj rat još traje, jer ju je i Dejton osokolio da u miru, evo, preko Dodika, koji će hapsiti po falsificiranim potjernicama iz Beograda, pokuša dobiti ono što nije dobila u ratu!?

Sve dok se Srbija bude bavila haškom propagandom i umjesto hapšenja Ratka Mladića u vrhu svoje političke agende bude imala zaštitu tekovina (drugim sredstvima) velike Srbije, pravda kao preduvjet za (evropsko) izbavljenje regiona u trouglu između Beograda, Zagreba i Sarajeva imat će prizvuke farse.

Srbija će svoju hašku igru gluhih telefona nastaviti sve dok joj saveznik u tome budu i bosanski mentalitet i kod kulturne naivnosti, bh. državna neorganiziranost i ministri koji sakupljaju jeftine političke poene ispred kapija kazamata iz kojih izlaze da se "brane sa slobode" heroji domovinskih ratova. To je, zapravo, propaganda u kojoj bar institucije BiH ne smiju više učestvovati u bilo kojem obliku.